REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-4812/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. E.B., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka od 3. rujna 2020., broj: 511-09-34/05-3-439-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. E.B. te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 1 (jedan) mjesec.

II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. E.B. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, okr. E.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. E.B. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.

Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. E.B. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne te zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

Prigovor je djelomično osnovan.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

Okrivljenik u prigovoru navodi da priznaje počinjenje prekršaja i da je svjestan svih opasnosti koje je mogao prouzročiti sebi i ostalim sudionicima u prometu, da je definitivno naučio nešto iz ove svoje pogreške, moli smanjenje kazne, jer je zbog cijele COVID-19 situacije bio prisiljen biti doma uz minimalna primanja, s obzirom da radi u ugostiteljstvu, zbog čega nije u mogućnosti platiti tako veliki iznos novčane kazne, a osim toga ima ovrhu na novčanim primanjima tako da dobiva samo ¾ mjesečnog primanja, od čega pomiruje troškove podstanarstva. Također, ističe da mu je u potrazi za poslom neophodno potrebna mogućnost upravljanja motornim vozilom B kategorije te da je ovo prva situacija da je vozio preko granice dopuštene brzine, a aktivni je vozač šest godina.

Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje se ističu u prigovoru ni svaka za sebe, a ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju posebno olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom je svakako potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (loše materijalno stanje), što okr. Eric Brajković nije učinio.

Stoga, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i s time povezan veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem.

Nadalje, razmatrajući pobijani prekršajni nalog u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.

Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je upravljao motornim vozilom izvan naselja brzinom koja je za čak 62,5 kn/h veća od dopuštene, a koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, a niti to izdavatelj prekršajnog naloga ističe u obrazloženju prekršajnog naloga, a sve u smislu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom tijelu primijenjena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec, dakle u najkraćoj zakonom propisanoj duljini, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Slijedom navedenog, prigovor okrivljenika je u ovom dijelu prihvaćen. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. i čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. ožujka 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Postaji prometne policije Rijeka u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.