Broj: Ppž-2441/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S.S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. S.S., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 14. Pp J-2265/20 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.S. te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II.
Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi sa čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona (NN107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. S.S. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2021., broj: 14. Pp J-2265/20, proglašen je krivim okr. S.S., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okr. S.S. izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja bivše izvanbračne supruge M.B., na udaljenost manju od 30 metara te mu se zabranjuje uznemiravanje verbalnim obraćanjem ili putem mobitela ili telefona te mu se nalaže da ukoliko se slučajno nađe na udaljenosti manjoj od utvrđene zaštitnom mjerom odmah ode na udaljenost koja je utvrđena zaštitnom mjerom, a zaštitna mjera se izriče na vrijeme od 3 mjeseca.
Protiv te presude okr. S.S. pravodobno je po braniteljici J.K. podnio žalbu, ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od prekršajne odgovornosti.
Žalba nije osnovana.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nije počinio verbalno nasilje, da je nesporno da su između njega i M.B. poremećeni obiteljski odnosi, a iz razloga jer M.B. brani zajedničkoj djeci viđanje oca i okreće maloljetnu djecu protiv oca, a bez ikakvog razloga, a da se okrivljeni sklanja od bilo kakvih svađa i provokacija koje su obrazac upravo M.B.. Ističe da mu se stavlja na teret da je počinio prekršaj iz čl. 10. st. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali da nije utvrđeno da bi počinio tjelesno nasilje prema M.B. ili psihičko nasilje koje bi kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskaze svjedokinje oštećenice M.B., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a nakon izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje oštećenice, u kojem je oštećenica dosljedno ostala pri svojem iskazu, dok je okrivljenik odstupio od svoje obrane obzirom da je prilikom davanja obrane i sam iskazao „…međusobno su se vrijeđali, on je njoj psovao mater i pitao je zašto je tako nervozna…“ dok je prilikom izvođenja dokaza suočenjem iskazao „…nije oštećenicu ni na kakav način vrijeđao odnosno nije joj psovao četničku majku…“ imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
Žalbeni navodi u kojima okrivljenik ističe da su obiteljski odnosi između njega i M.B. poremećeni jer M.B. njemu kao ocu brani viđanje zajedničku djecu i okreće djecu protiv oca, nisu od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, a niti utječu na prekršajnu odgovornost okrivljenika.
Nadalje, nisu jasni žalbeni navodi okrivljenika u kojim ističe da nije utvrđeno da bi počinio tjelesno nasilje prema M.B., obzirom da iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude, a za koje djelo je i proglašen krivim jasno proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret psihički oblik nasilja koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a koji oblik nasilja je i propisan zakonskom odredbom čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
Nadalje, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
Razmotrivši odluku o kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 8.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 60 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu u iznosu daleko ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne.
Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3 c.) u vezi s čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik je oslobođen dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka, ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.
Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 10. ožujka 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.
