Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2909/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u izvanparničnom postupku predlagatelja D.B. iz P., ulica ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S.P., odvjetnici u O., protiv protustranke V.B. iz P., ulica ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S.M., odvjetniku u V., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 10. lipnja 2020. poslovni broj R1-195/2019-5, 3. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Žalba protustranke se uvažava i preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 10. lipnja 2020. poslovni broj R1-195/2019-5 u odnosu na troškove postupka određene toč. II. izreke i rješava:
Nalaže se predlagatelju da protustranci naknadi troškove izvanparničnog postupka u iznosu 2.247,42 kn u roku 15 dana.
Nalaže se predlagatelju da protustranci naknadi trošak sastava žalbe u iznosu 353,62 kn u roku 15 dana.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I – Prijedlog predlagatelja radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 3178 k.o. P., koje se sastoje od kčbr. 1067/1, oranica od 338 m2 i kčbr. 1131/2, kuća i dvor u ulici ..., površine 1142 m2, civilnom diobom, kao neutemeljen odbija se u cijelosti.
II – Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
Ovo rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. II. izreke) zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači i naloži predlagatelju da protustranci nadoknadi troškove postupka. U odgovoru na žalbu predlagatelj osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis utvrđeno je da je predlagatelj protiv protustranke 27. travnja 2012. podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk. ul. br. 3178 k.o. P. koje nekretnine su u vrijeme podnošenja prijedloga bile u suvlasništvu stranaka svakog u ½ dijela.
Protustranka se nije protivila prijedlogu već predloženom načinu civilne diobe predlažući geometrijsku diobu.
No, između stranaka je vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-136/2014 povodom tužbe tužitelja V.B. protiv tuženika D.B. radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama te je prvostupanjski sud donio rješenje o prekidu postupka razvrgnuća do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.
Pravomoćnom presudom poslovni broj P-946/2015-11 (ranije P-136/2014) utvrđeno je da je tužitelj V.B. samovlasnik nekretnina koje su predmet diobe u postupku razvrgnuća. U nastavku izvanparničnog postupka na ročištu dana 08. lipnja 2020. predlagatelj ostaje kod prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice dok se protustranka protivi prijedlogu i predlaže odbiti prijedlog kao neosnovan uz naknadu troška postupka.
Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbija prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice kao neosnovan i odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove.
Žalbenim navodima dovedena je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja glede odluke o trošku.
U izvanparničnom postupku na odgovarajući način se primjenjuju odredbe ZPP-a sukladno pravnom pravilu paragrafa 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (ZSIP) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.).
Pravilno protustranka upire u žalbi da je osnovno pravilo izvanparničnog postupka da svaki sudionik snosi svoje troškove kao što su sudske pristojbe, trošak očevida i dr., a o zajedničkim materijalnim troškovima razvrgnuća (trošak vještačenja) odlučuje sud razmjerno suvlasničkim dijelovima (čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV)).
Kako je u provedenom postupku protustranka platila troškove vještačenja u iznosu 2.619,84 kn koji dokaz je proveden u interesu obje stranke, dakle, radi se o zajedničkom trošku, to je predlagatelj dužan naknaditi protustranci razmjerni dio troškova prema suvlasničkom omjeru (u ½) u vrijeme kada je ista radnja provedena što iznosi 1.309,92 kn. Nastavno valja ukazati da kada ne postoji sporazum stranaka o načinu diobe i kada razvrgnuće provodi sud, tada prije svega mora nastojati stvar podijeliti geometrijski, a ako to nije moguće slijedi civilno razvrgnuće te je provođenje vještačenja na iste okolnosti nužan trošak.
Međutim, troškovi zastupanja po punomoćniku u izvanparničnom postupku ne predstavljaju nužne troškove postupka koje bi protivna strana bila dužna naknaditi osim kada je uzrokovan krivnjom jedne od stranaka (pp. 20. st. 4. ZSIP-a) u vezi čl. 156. ZPP-a). Tada sud može po prijedlogu jedne strane naložiti drugoj da naknadi troškove podrazumijevajući ovdje i troškove pravnog zastupnika koji je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom.
Stoga osnovano protustranka u žalbi ukazuje da je predlagatelj neosnovano ustrajao kod prijedloga za razvrgnuće iako je na temelju pravomoćne presude poslovni broj P-136/14 od 07. prosinca 2016. utvrđeno da su nekretnine koje su predmet diobe samovlasništvo protustranke i time svojom krivnjom uzrokovao trošak zastupanja protustranke na ročištu 08. lipnja 2020. koji je mogao biti izbjegnut da je ranije povukao prijedlog.
Stoga je predlagatelj dužan naknaditi protustranci trošak zastupanja odvjetnika na ročištu dana 08. lipnja 2020. u iznosu 750,00 kn (Tar. br. 17. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa)) ili sa pripadajućim PDV-om u iznosu 937,50kn. Naime, dioba zajedničke imovine je procjenjiv predmet. No, kako u postupku nije utvrđena vrijednost predmeta u smislu odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a, smatra se da je to iznos od 50.000,00 kn.
Stoga je za zaključiti da je predlagatelj dužan naknaditi protustranci ukupno prouzročeni trošak u iznosu 2.247,42 kn. Protustranci se ukazuje da troškovi sudskih pristojbi (materijalni troškovi) padaju na teret stranke koja ih je snosila.
Stoga je valjalo uvažiti žalbu protustranke i preinačiti pobijano rješenje u dijelu odluke o trošku (toč. II. izreke).
U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke) rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.
Protustranka ima pravo na troškove žalbe prema Tar. br. 18. Tarife u iznosu 1.250,00 kn što uvećano za PDV iznosi 1.537,50 kn, a razmjerno uspjehu žalbe (osnov + visina) 23% ima pravo na iznos od 353,62 kn kako je to određeno u izreci ovog rješenja.
Temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 03. ožujka 2021.
Sudac
Snježana Androš, v.r.