REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3312/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. M. iz S., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik V. F., odvjetnik u S., protiv tuženika-protutužitelja S. M. iz S., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društva L. - V. d.o.o. iz S., radi iseljenja, predaje u posjed i isplate (tužbeni zahtjev) te utvrđenja prava vlasništva (protutužbeni zahtjev), odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1049/2019-3 od 28. travnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-181/17 od 30. travnja 2019., u sjednici održanoj 3. ožujka 2021.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tuženik-protutužitelj S. M. (dalje: tuženik) podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1049/2019-3 od 28. travnja 2020., u dijelu u kojem je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-181/17 od 30. travnja 2019.:
- potvrđena u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju-protutuženiku A. M. (dalje: tužitelju) preda u posjed stan u S., pobliže označen u izreci te presude.
- odbijen tuženikov protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je on suvlasnik u trećini idealnoga dijela toga stana i
- preinačena u odluci o naknadi parničnih troškova.
Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanje: „Mora li sud primijeniti test razmjernosti miješanja u tuženikovo pravo na dom te može li osoba koja je ranije bila vlasnik treće nekretnine svejedno imati pravo na dom?“
Od odgovora na to pitanje ne ovisi odluka u sporu, da bi se radilo o pravnom pitanju zbog kojeg se prijedlog za dopuštenje revizije može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
Postavljeno se pitanje odnosi na dio pobijane presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja da mu tuženik u posjed preda stan za koji je utvrđeno da je u tužiteljevu vlasništvu.
Odgovor na pitanje o dužnosti suda da primjeni test razmjernosti kada odlučuje o tužiteljevu zahtjevu za iseljenje iz stana u situaciji kada se tuženik tome zahtjevu suprotstavlja prigovorom prava na dom uvijek je potvrdan, jer takva obveza suda proizlazi iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10).
Međutim, postavivši citirano pitanje tuženik je zanemario da su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju test razmjernosti primijenili - uspoređujući i važući okolnosti na strani tužitelja, čija su vlasnička prava ograničena nemogućnošću korištenja predmetnoga stana koji tuženik koristi bez pravne osnove, pri čemu je kao odlučno uzeto u obzir i to da tužitelj ima dvoje odrasle djece od kojih niti jedno nema svoj stan, u odnosu na okolnosti na strani tuženika, među kojima su sudovi istaknuli činjenice da je tuženik imao vlastiti stan koji je prodao i da prima mirovinu, a koje činjenice nisu među strankama sporne, nakon čega su sudovi zaključili da tuženik ima mogućnost riješiti svoje stambeno pitanje. Tuženik pak prijedlog ne temelji na nekom postupovnopravnom pitanju koje bi se odnosilo na valjanost obrazloženja nižestupanjskih odluke u vezi s utvrđenjem činjenica odlučnih pri provedbi testa razmjernosti.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 3. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
