Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-54/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Peto Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog T. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-2/21-4 (K-1/21) od 29. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog T. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-2/21-4 (K-1/21) od 29. siječnja 2021. nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-104/2020-123 od 10. studenog 2020. protiv T. B. i drugih, zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog T. B. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženik po branitelju, odvjetniku T. K. iz Z., zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za određivanje istražnog zatvora, podredno da se umjesto istražnog zatvora odrede mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. do 5. ZKP/08.
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
Žalba nije osnovana.
U žalbi optuženik osporava postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te ističe da činjenica da je optuženik ovisnik, da je prekršajno kažnjen zbog posjedovanja droge te da je prije tri godine uvjetno osuđen zbog oštećenja tuđe stvari, ni same za sebe, ni u zbiru, ne predstavljaju osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da, iako je ovisnik, nije činio kaznena djela u vezi s drogama. Izloženim navodima žalitelj obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne povrede kaznenog zakona.
Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Protivno žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti s pravom temelji na činjenici da je optuženik do sada osuđivan zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. te da je tri puta prekršajno kažnjavan od čega jednom zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, što upućuje na to da navedena osuđivanost nije utjecala na optuženika da shvati nedopuštenost činjenja kaznenih djela i svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, već je njegovo protupravno ponašanje progrediralo jer se u konkretnom predmetu osnovano sumnja da je počinio čak dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi.
Nadalje, iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, po vještakinji dr. A. S., specijalistu psihijatru, proizlazi da je optuženik osoba u čijoj se strukturi ličnosti bilježe granični poremećaj ličnosti, depresija i ovisnost o opijatima na visokim dozama supstitucijske terapije, a u posljednje vrijeme i ovisnost o kokainu te štetna zlouporaba i drugih psihoaktivnih tvari. Po mišljenju vještakinje optuženik je kazneno djelo za koje se tereti počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o opijatima i kokainu u sklopu dekompenzacije svog bazičnog graničnog poremećaja osobnosti, dok je konzumacija kokaina i alkohola tempore criminis uzrokovala njegovo nesmotreno i neprimjereno ponašanje te pogrešnu procjenu realiteta pa je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv te postoji opasnost da bi zbog svog zdravstvenog stanja mogao ponoviti kazneno djelo. S obzirom na brojnost, značaj i međusobnu povezanost svih prethodno izloženih okolnosti, protivno žalbenom navodu da se radi o situacionom deliktu, a ne sklonosti činjenju kaznenih djela, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da izložene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela, zbog čega je protiv optuženika primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna i za sada jedina prikladna mjera za otklanjanje te opasnosti. Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti jer, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
S obzirom na sve navedeno, osobito uzevši u obzir mišljenje psihijatrijskog vještaka o zdravstvenom stanju optuženika, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer se ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
