REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 75/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika B. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. prosinca 2020. broj Kv I-131/2020. (K-61/2018.), u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika B. K. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. i stavka 5.. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), preinačena je u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2019. broj K-61/2018., pravomoćna u odnosu na osuđenika B. K. 27. kolovoza 2019., kojom je B. K. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., članka 278. stavka 3. KZ/11. i članka 314. stavka 1. KZ/11. nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za svako to djelo uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i jedanaest mjeseci, te je osuđenik B. K. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i devet mjeseci, u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. prosinca 2017. pa nadalje.
Protiv te je presude žalbu podnio osuđenik B. K. po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., ne navodeći osnovu iz koje se žalba podnosi, a iz sadržaja proizlazi da se žali zbog odluke o visini kazne te predlaže „žalbu prihvatiti i rješenje izvanraspravnom vijeća preinačiti na način
I Kž 75/2021-4
da se odluka o kazni preinačuje, tako da se osuđeniku izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 3 mjeseca“.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Pobijajući prvostupanjsku presudu, osuđenik smatra da bi „činjenica da je…postao ocem dvoje djece svakako…i penološki i preventivno trebala imati značajniji učinak od ovog kako je to vijeće cijenilo“, osobito imajući na umu da je počinjenje djela priznao, izrazio i žaljenje i kajanje, „a očinstvom i sklapanjem braka i u praksi je manifestirao želju da svoj život promjeni i trajno ga usmjeri ka društveno prihvatljivom, u čemu bi značajnije umanjenje kazne bilo veliki poticaj“.
Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenjujući novonastalu okolnost, odnosno osuđenikovo očinstvo dvjema djevojčicama, te dovodeći tu okolnost u vezu s već ranije utvrđenim olakotnim okolnostima (brak, roditeljstvo, priznanje počinjenja kaznenih djela, izraženo kajanje i žaljenje te spremnost prihvaćanja svake kazne koju mu sud izrekne), uz odsutnost otegotnih okolnosti, utvrdio da je jedinstvena kazna zatvora od četiri godine i devet mjeseci, kazna koja je primjerena, kako okolnostima počinjenja djela te njihovoj brojnosti, tako i ličnosti počinitelja te da ta novonastala okolnost ne opravdava još blaže osuđenikovo kažnjavanje.
Stoga će upravo jedinstvena kazna zatvora od četiri godine i devet mjeseci utjecati na osuđenika B. K., a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti osuđeniku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je osuđenik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
Budući da osuđenikova žalba nije osnovana te da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je tu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. ožujka 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v. r.