Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž-866/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz P.,

zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz P., protiv

tuženice O. F., zastupane po punomoćniku F. S.,

odvjetniku iz Z.O. U. F. S. i L. T., iz P., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama tužitelja M. T. i tuženice

Općine Fažana protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-422/19-11 od 13. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženice O. F. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-422/19-11 od 13. svibnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojem joj je naloženo isplatiti tužitelju M. T. zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 1.901.715,00 kuna, za period od 14. travnja 2017. do 14. listopada 2018. i to u iznosu od 206.775,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. svibnja 2019. pa do konačne isplate na način i u roku opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude.

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-422/19-11 od 13. svibnja 2020. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, na način da se nalaže tuženici O. F. da tužitelju M. T., uz već dosuđene kamate, isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 1.901.715,00 kuna, za period od 29. svibnja 2011. do 13. travnja 2017. u iznosu od 1.213.842,05 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

3. Preinačuju se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-422/19-11 od 13. svibnja 2020. u točkama II. i III. izreke tako da se u tom dijelu rješava:

Nalaže se tuženici O. F. da tužitelju M. T. nadoknadi

troškove postupka u iznosu od 121.015,62 kn, u roku od 15 dana, dok se njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu, kao i zahtjev tuženice O. F. za naknadu troškova postupka u cijelosti, odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici O. F., F., OIB: …,

da tužitelju T. M. iz P., OIB:…., na iznos

glavnice od 1.901.715,00 kuna, za period od 14.4.2017. godine do 14.10.2018. godine isplati zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 206.775,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23.5.2019. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 1.901.715,00 kuna, za period od 29.5.2011. godine do 13.4.2017. godine u iznosu od 1.213.842,05 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj na ime parničnog troška isplati iznos od 30.896,87 kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

Protiv citirane presude u točki I. u odbijajućem dijelu i točkama II. i III. izreke u cijelosti, žalbu je izjavio tužitelj M. T. iz svih žalbenih razloga ukazujući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je žalitelju priznata naknada u visini tržišne cijene za predano zemljište u vrijeme predaje, kao i da je dospijeće te naknade najkasnije dvije godine od predaje, sukladno odredbi članka131. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, no pogrešno zaključuje da bi pravo na zakonsku zateznu kamatu imao pravo tek nakon dostave prvostupanjskog rješenja kojim se utvrđuje visina naknade koja je u vrijeme predaje zemljišta među strankama bila sporna. Ističe da je predmetno zemljište predano tuženici dana 28. svibnja 2009., pa je isplata cijene tog zemljišta dospjela najkasnije 28. svibnja 2011., od kada teče zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos tržišne cijene, bez obzira što je ista određena rješenjem istog suda poslovni broj R1-161/12 od 13. travnja 2017., pa smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako zakonska zatezna kamata na taj iznos tržišne vrijednosti predanog zemljišta počinje teći tek dostavom citiranog rješenja, jer je isti zaključak suprotan odredbi članka 131. Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Smatra da dužina trajanja postupka utvrđivanja visine tržišne cijene predanog zemljišta ne može ići na njegovu štetu, posebice što je istim rješenjem tržišna cijena utvrđena u visini na dan predaje, a ne u vrijeme donošenja tog rješenja, stoga smatra da mu pripadaju zakonske zatezne kamate na tako utvrđeni iznos tržišne vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela predane nekretnine najkasnije od proteka dvije godine nakon dana predaje. Posljedično tome ukazuje da je i odluka o troškovima postupka pogrešna i suprotna odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu u pobijanom dijelu i vrati je prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, potražuje trošak sastava žalbe.

Protiv iste prvostupanjske presude u točki I. izreke, u dosuđujućem dijelu, kao i točke II. izreke u cijelosti žalbu je izjavila tuženica O. F. iz svih žalbenih razloga ukazujući da je pogrešno prvostupanjski sud zauzeo stajalište da je obveza isplate za predano zemljište nastala danom primitka rješenja R1-161/12, kojim je utvrđena visina naknade, od strane žaliteljice, a ne danom pravomoćnosti tog rješenja, čime je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 328. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, čime je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Smatra da je pogriješio prvostupanjski sud kada nije odredio prekid ovog postupka do donošenja odluke po izjavljenoj reviziji u tom postupku određivanja visine tržišne cijene, jer smatra da je to prethodno pitanje u odnosu na predmet spora u ovom postupku. Ističe da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku i donio pogrešnu odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno je ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te potražuje trošak sastava žalbe.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tuženice O. F. nije osnovana, a žalba tužitelja M. T. je osnovana.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj M. T. i I. A., kao suvlasnici svaki za ½ dijela, dana 28. svibnja 2009. predali tuženici O. F. nekretninu oznake k.č. …, k.o. F., za čiju tržišnu cijenu se nisu mogli sporazumjeti, u svezi čega je vođen izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1-161/12;

- da među strankama nije sporno da je rješenjem broj R1-161/12 od 13. travnja 2017. naloženo ovdje tuženici O. F. da ovdje tužitelju M. T. za predani

suvlasnički dio nekretnine isplati njenu tržišnu vrijednost u iznosu 1.901.715,00 kn, koja obveza je nastala s datumom 28. svibnja 2011., a koje rješenje je postalo pravomoćno dana 12. veljače 2018. i ovršno dana 21. ožujka 2018.;

- da među strankama također nije sporno da je ovdje tužitelj M. T.,

temeljem rješenja R1-161/12, izvansudskom naplatom putem FINA-e tražbinu namirio dana 14. listopada 2018.;

- da je rješenje broj R1-161/12 tuženici O. F. dostavljeno dana 14. travnja 2017.;

- da su se u ovom postupku stranke složile i prihvatile nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje financijske struke B. G. sačinjen u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-420/109, kako u pogledu visine glavnice tako i u pogledu izračuna zakonskih zateznih kamata;

- da je premet ovog spora naplata zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu koje tužitelj M. T. potražuje pozivom na odredbu članka 131. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj: 76/07., 152/08., 38/09., 49/11., 55/11., 90/11. i 50/12. – dalje ZPUG), pa prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu članka 328. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), uzimajući da je onaj kome je naložena neka činidba dužan istu izvršiti, ako drugačije nije određeno, protekom roka od 15 dana, od dostave prijepisa odluke stranci, zaključuje da je tuženica O. F. utvrđenu cijenu predmetnog zemljišta (glavnicu u iznosu od 1.901.715,00 kn) trebala isplatiti nakon dostave tog rješenja broj R1-161/12, kao dana saznanja za visinu iznosa, odnosno dana 13. travnja 2017., a kako je isplata izvršena u postupku izvansudske ovrhe dana 14. listopada 2018., to prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za period od 14. travnja 2017. (dan nakon primitka rješenja R1-161/12) do dana 14. listopada 2018. (dan naplate glavnice) osnovan i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaća, a u preostalom dijelu ga, kao neosnovan, odbija te odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

Nije prvostupanjski sud počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj M. T. žalbi, a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka pobijane presude nije u suprotnosti sa navodima obrazloženja, a u obrazloženju je prvostupanjski sud dao jasne razloge na kojima je temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

U pravu je tuženica O. F. da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, u ovom pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, pogrešno primijenio odredbu članka 328. stavak 1. ZPP, a to stoga što je iz sadržaja izreke rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj R1-161/12 od 13. travnja 2017. izvukao pogrešan zaključak da tim rješenjem nije utvrđen datum dospijeća obaveze isplate iznosa tržišne vrijednosti predanog suvlasničkog dijela nekretnine od strane tužitelja M. T., no i pravilnom primjenom odredbe članka 131. ZPUG je trebalo jednako odlučiti, pa stoga ova bitna povreda nije utjecala na valjanost pobijanog dijela presude prvostupanjskog suda.

Naime, naznačenim rješenjem u točki I. izreke je određena naknada za predano zemljište u ukupnom iznosu od 3.803.430,00 kn, dok je točkom II. izreke naloženo ovdje tuženici, a tamo protustranci O. F. isplatiti ovdje tužitelju, tamo predlagatelju M. T.

iznos od 1.901.715,00 kn, s time da je tim rješenjem utvrđeno da je obaveza nastala, a time i dospjela, s danom 28. svibnja 2011., pa, iako doista tim rješenjem nije određen paricijski rok za isplatu, kako to zaključuje prvostupanjski sud, on doista, prema odredbi članka 328. stavak 1. ZPP, iznosi 15 dana od pravomoćnosti rješenja, no to ne znači da obaveza nije dospjela prema tom rješenju s danom 28. svibnja 2011., a kako prema odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05. 41/08. i 63/08. dalje ZOO) dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, to znači da na dospjeli dug isplate tržišne cijene koja je dospjela 28. svibnja 2011. tuženica O. F. duguje i zakonsku zateznu kamatu od prvog slijedećeg dana dospijeća, odnosno 29. svibnja 2011., pa sve do isplate dužnog iznosa, a ne, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud od dana dostave rješenje R1-161/12, kao danom saznanja za visinu dužnog iznosa.

Osnovano tužitelj M. T. u žalbi ukazuje na odredbu članka 131. ZPUG,

koji u stavku 1. propisuje da vlasniku predanog zemljišta iz članka 129. tog Zakona, pripada naknada u visini tržišne vrijednosti predanog zemljišta u vrijeme predaje, a stavkom 2. istog članka da je tu naknadu dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba s kojom je sklopljen ugovor, najkasnije u roku od dvije godine od dana predaje zemljišta, odnosno sklapanja ugovora.

Odredbom članka 132. stavak 5. ZPUG je propisano da u slučaju ako vlasnik zemljišta i jedinica lokalne samouprave ne postignu sporazum oko visine cijene odnosno naknade da će sud ovu naknadu, na zahtjev vlasnika, odrediti u izvanparničnom postupku.

Kako to tijekom postupka i u žalbi ukazuje tužitelj M. T., u konkretnom slučaju je upravo prema odredbi članka 131. stavak 5. ZPUG sud rješenjem broj R1-161/12, obzirom da nije bilo sporazuma oko visine naknade, istu utvrdio u izvanparničnom postupku, te odredio dospijeće iste prema odredbi članka 131. stavak 2. ZPUG, protekom dvije godine od predaje, pa je dakle tim danom naknada dospjela naplatu, bez obzira što je to rješenje doneseno i postalo pravomoćno i ovršno nakon tog datuma.

Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda tužitelju M. T., sukladno odredbi članka 131. stavak 2. ZPUG, te odredbi članka 29. stavak 1. ZOO, pripada pravo na zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos tržišne vrijednosti predanog zemljišta od dana 29. svibnja 2011., kako je to i određeno rješenjem R1-161/12, pa do isplate 14. listopada 2018., pa je, suprotno žalbenim navodima tuženice O. F., pravilno prvostupanjski sud istu dosudio u periodu od 14. travnja 2017. pa do 14. listopada 2018., kao i zakonsku zateznu kamatu na tako dospjeli iznos utužene kamate od dana utuženja pa do isplate.

S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženice O. F, a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njenu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev odnosno presuditi kao u točki 1. izreke.

Kako to proizlazi iz spisa, a utvrđuje i prvostupanjski sud, stranke u ovom postupku su se sporazumjele da se ne provodi novo financijsko vještačenje izračuna zakonskih zateznih kamata u ovom postupku, već da se pročita i prihvati nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje financijske struke B. G. sačinjen u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P- 420/109, kako u pogledu visine glavnice tako i u pogledu izračuna zakonskih zateznih kamata. Prema tom nalazu i mišljenju zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 1.901.715,00 kn za period od 29. svibnja 2011. do 13. travnja 2017. iznose 1.213.842,05 kn, upravo za koji iznos je tužbeni zahtjev pobijanom presudom odbijen, pa kako stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, a prvostupanjski sud ga je prihvatio, to nije bilo razloga da to ne učini i ovaj drugostupanjski sud.

S obzirom na sve naprijed navedeno, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno odredbi članka 131. ZPUG u članka 29. ZOO, trebalo je, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja M. T. i točku I. izreke u odbijajućem dijelu preinačiti i dosuditi, uz već dosuđenu zakonsku zateznu kamatu u periodu od 14. travnja 2017. do 14. listopada 2018., dosuditi i traženu zakonsku zateznu kamatu na iznos isplaćene glavnice i za period od 29. svibnja 2011. pa do 13. travnja 2017., odnosno presuditi kao u točki 2. izreke.

Postupajući povodom žalbe tužitelja M. T., a sukladno i odredbi

članka 166. stavak 2. ZPP, obzirom da je presuda djelomično preinačena u odnosu na točku I. izreke, kojom je odlučeno o glavnoj stvari, ovaj sud je odluku o troškovima postupka donio u odnosu na cijeli postupak.

Odluka o troškovima postupka je temeljena na članku 154. stavak 1. ZPP, obzirom da je tužitelj M. T. uspio u cijelosti u postupku, a troškovi su odmjereni sukladno odredbi članka 155. ZPP i odredbi Tarife, a uzimajući kao vrijednost premeta spora utuženi iznos od 1.420.613,41 kn.

Tužitelju M. T. su priznati troškovi i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 14.210,00 kn (Tbr 7/1 Tarife = 1421 bod x 10,00 kn/bod = 14.210,00 kn), trošak sastava podnesaka od 9. listopada 2019. i 27. siječnja 2020. u iznosu od 14.210,00 kn za svaki podnesak (Tbr 8/1 Tarife = 1421 bod x 10,00 kn/bod = 14.210,00 kn za svaki obrazloženi podnesak stranke kojim se očituje na navode protivne stranke, obrazlaže dokaze ili očituje na nalaz i mišljenje vještaka), troška zastupanja na ročištima održanim dana 24. listopada 2019. i 5. ožujka 2020. u iznosu od 14.210,00 kn za svako ročište (Tbr 9/1 Tarife = 1421 bod x 10,00 kn/bod = 14.210,00 kn za svako ročište na kome se raspravljalo o glavnoj stvari ili se provodili dokazi), trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 17.762,50 kn (Tbr 10/1 Tarife = 1421 bod uvećano za 25% = 1776,25 boda x 10,00 kn/bod = 17.762,50 kn za sastav redovnog pravnog lijeka protiv presude), trošak PDV u iznosu od 22.203,12 kn (25% na iznos troška od 88.812,50 kn), te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn, odnosno sveukupni iznos troška od 121.015,62 kn, dok je zahtjev za naknadu troškova postupka vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn kao i trošak sudske pristojbe za žalbu odbijen jer u ovom postupku nije vještačenje provođeno, niti je u spis dostavljen dokaz da je sudska pristojba za žalbu uplaćena.

Posljedično naprijed navedenom zahtjev tuženice O. F. za naknadu troškova postupka je odbijen u cijelosti jer je ista spor izgubila.

Sukladno svemu naprijed navedenom trebalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, obzirom da se radi o odluci o troškovima postupka, prihvatiti žalbu tužitelja M. T. i točke II. i III. izreke prvostupanjske presude preinačiti i trošak postupka dosuditi tužitelju M. T. u iznosu od 121.015,62 kn, a njegov zahtjev za

naknadu troškova u preostalom iznosu, kao i zahtjev tuženice O. F. za naknadu troška postupka u cijelosti odbiti kao neosnovan, odnosno riješiti kao u točki 3. izreke.

S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 2. ožujka 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v. r.