Poslovni broj: I Kž-369/2023-4

Poslovni broj: I Kž-369/2023-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene B. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene B. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-22/2023-25 od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene B. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijeni su kao neosnovani prijedlozi obrana okrivljene B. M. i okrivljenog M. W., da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o ispitivanju osumnjičenog M. W. od 7. veljače 2019. uz snimku ispitivanja (list 596 – 600) i zapisnik o ispitivanju okrivljenog M. W. od 16. rujna 2021. uz snimku ispitivanja (767 – 770).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena B. M. po branitelju, odvjetniku T. I., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se dokazi navedeni u prijedlogu za izdvajanje izdvoje iz spis kao nezakoniti.

3. Spis je, na temelju članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje iz osnova iz kojih se pobija žalbom te sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede koje ispituje po službenoj dužnosti.

6. Ocjena prvostupanjskog suda o zakonitosti osporenog ispitivanja kod policijskog istražitelja temelji se na utvrđenju kako obrana po branitelju tijekom tog ispitivanja nije bila obvezna, jer kazneno djelo zbog kojeg je okrivljeni M. W. ispitan nije kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda, u smislu odredbe članka 66. stavka 1. točke 2. ZKP/08. To zato jer se ocjena o tome je li u postupku riječ o kaznenom djelu iz nadležnosti županijskog suda donosi na temelju činjeničnog opisa kaznenog djela, a ne (pogrešne) pravne oznake.

6.1. Izložena argumentacija je pravilna i utemeljena na zakonu.

6.2. Prema odredbi članka 449. stavka 2. ZKP/08., koja uređuje pitanje izricanja presude, sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. Prema više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za ocjenu težine djela i obveznost obrane odlučna je činjenična podloga i o njoj, a ne o pravnoj oznaci, ovisi da li je obrana po zakonu obvezna. Dakle, ukoliko pravna oznaka kaznenog djela ne korespondira sa činjeničnim opisom tog kaznenog djela odlučan je činjenični opis, a ne pravna oznaka (npr. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 65/06., br. I Kž-545/08., br. I Kž-423/14., br. I Kž-346/16.).

6.2.1. U vrijeme ispitivanja osumnjičenog M. W. po policijskom istražitelju, činjenična podloga je ukazivala na postojanje osnovane sumnje u pravcu kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. KZ/11. Kako je, dakle, iz činjeničnog supstrata proizlazilo kazneno djelo iz nadležnosti općinskog suda, to se prema citiranoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ispitivanje moglo provesti bez branitelja. Ovo bez obzira na činjenicu što se okrivljenik, nakon podizanja optužnice, sada tereti za kazneno djelo, koje je državni odvjetnik pravno označio kao kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (u vezi članka 37. stavak 1. KZ/11.), a za koje okrivljenik mora imati branitelja.

6.2.2. Zato, na temeljno pitanje o kojem kaznenom djelu se radilo u vrijeme ispitivanja po policijskom istražitelju, odgovor je da se radilo o kaznenom djelu iz nadležnosti općinskog suda, pa se i ispitivanje osumnjičenika moglo provesti bez branitelja, a zapisnik o njegovom ispitivanju, nije nezakonit dokaz.

6.3. Konkretno, neposrednim uvidom u stanje spisa predmeta, osobito kaznenu prijavu od 26. srpnja 2018., pouku o pravima osumnjičenika od 29. siječnja 2019. i osporeni zapisnik o ispitivanju osumnjičenog M. W. s DVD snimkom, razvidno je kako je osumnjičenik ispitan zbog kaznenog djela čiji činjenični opis u potpunosti odgovara kaznenom djelu iz članka 246. stavka 1. (u vezi s člankom 37. stavkom 1.) KZ/11., za koje djelo je nadležan općinski sud (članak 19.a ZKP/08.), neovisno o tome što je to djelo pogrešno pravno označeno kao kazneno djelo iz članka 246. stavaka 1. i 2. (u vezi s člankom 37. stavkom 1.) KZ/11. Zbog toga je nakon osumnjičenikove izričite izjave na zapisnik, da mu branitelj nije potreban u skladu s člankom 208.a stavkom 4. ZKP/08., on pravilno ispitan bez branitelja, jer obrana u skladu s odredbom članka 66. ZKP/08. nije niti bila obvezna.

7. Isto tako, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda u pogledu zakonitosti osporenog ispitivanja pred županijskom državnim odvjetnikom koja se temelji na utvrđenju kako je okrivljenik ispitan zbog kaznenog djela iz nadležnosti općinskog suda, tj. kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. KZ/11. (članak 19.a ZKP/08.), zbog čega niti prilikom ovog ispitivanja obrana po branitelju nije bila obvezna.

7.1. Naime, to što je okrivljenik ispitan pred županijskim državnim odvjetnikom uslijed atrakcije stvarne nadležnosti (u smislu članka 25. stavka 3. ZKP/08., jer se okrivljena B. M., koju je prema inkriminaciji svojim postupanjem poticao na počinjenje kaznenog djela, sumnjičila za kazneno djelo iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11.) ne znači da se zbog toga protiv njega postupak vodio zbog kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda u smislu odredbe članka 66. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Naime, iz sadržaja pouke o pravima od 30. kolovoza 2021. i osporenog zapisnika o ispitivanju od 16. rujna 2021. razvidno je da je okrivljenik ispitan zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. (u vezi članka 37. stavka 1.) KZ/11. koje je kao takvo bilo i činjenično i pravno opisano. Zbog toga je i tada, a sukladno svojoj volji, ispitan bez branitelja, jer obrana tijekom tog ispitivanja, u skladu s odredbom članka 66. ZKP/08., nije niti bila obvezna.

8. Prema tome za zaključiti je, da su oba osporena ispitivanja provedena uz poštivanje svih zakonskih normi, pa stoga nije riječ o nezakonitom dokazu u smislu odredbe članka 10. stavak 2. točka 3. ZKP/08.

8.1. Zato su neosnovani i daljnji žalbeni navodi, da su oba osporena zapisnika nezakoniti dokazi, jer je u međuvremenu podignuta optužnica protiv okrivljenog M. W., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Naime, zakonitost pojedine radnje, odnosno dokaza, procjenjuje se prema zakonskim odredbama koje su bile na snazi u vrijeme poduzimanja te radnje u kaznenom postupku za određeno kazneno djelo. Tome treba dodati da čak niti iskazivanje o okolnostima koje mogu upućivati na težu inkriminaciju od terećene, zbog koje je ispitivanje provedeno, ne čini provedenu radnju ispitivanja nezakonitom (vidi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, I Kž-us-73/2018 i dr.).

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2024.