REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-186/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. Č., S., B., OIB: …, zastupanog po

punomoćnici D. T., Ž. u. HUS-a u S., protiv

tuženika A. S., d.o.o. S., OIB:…, zastupanog po

punomoćniku M. B. odvjetniku u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 01.03.2021..godine,

p r e s u d i o  j e:

I/Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 24.928,18 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.010,00 Kuna od 15.veljače 2011.godine pa do isplate; - na iznos od 5.010,00 Kuna od 15.ožujka 2011.godine pa do isplate; - na iznos od 5.010,00 Kuna od 15.travnja 2011.godine pa do isplate; - na iznos od 2.755,59 Kuna od 15.svibnja 2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 1.553,23 Kuna od 15.lipnja 2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 1.553,23 Kuna od 15.srpnja 2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 1.553,23 Kuna od 15.kolovoza 2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 1.553,23 Kuna od 15.rujna 2011.godine pa do isplate;

- na iznos od 929,67 Kuna od 15.listopada 2011.godine pa do isplate, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se za razdoblje do 31.srpnja 2015.godine obračunavaju za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015.godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za više zatraženi iznos na ime glavnice potraživanja kao neosnovan i to u iznosu od 71,82 Kuna, te u dijelu koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.500,00 Kuna.

Obrazloženje

U tužbi predanoj ovom sudu dana 12.03.2018.godine tužitelj navodi da je bio radnik tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te da mu je 31.12.2010.godine uručen izvanredni otkaz ugovora o radu. Isti ističe da je nakon sudskog postupka dobio pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Sinju broj Pr-995/15 kojom da je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik izjavio tužitelju nedopuštena, te da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-270/16 od 31.ožujka 2016.godine. Ističe se da je tužitelj bio nezaposlen od 01.01.2011.godine do 11.travnja 2011.godine kada da zasniva radni odnos u C. d.o.o. gdje da radi do 12.rujna 2011.godine kada da prelazi kod novog poslodavca P. d.o.o. S. gdje da i sad radi. Tužitelj ističe da traži od tuženika da mu isplati iznos koji bi primio s osnova plaća da je radio kod tužitelja za vrijeme kad je bio nezaposlen nakon nedopuštenog otkaza, odnosno kad je kod drugog poslodavca primao nižu plaću od one koju bi primao kod tuženika. U navedenom smislu tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od cca 25.000,00 Kuna s osnova razlike neisplaćenih plaća i razlike između iznosa kojeg je tužitelj primao kod novog poslodavca i plaće koju bi primao kod tuženika, sve sa pripadajućim kamatama koje teku na pojedinačne iznose.

Tužitelj je na ročištu od 16.svibnja 2019.godine (list 42 spisa) uredio dodatno tužbeni zahtjev ističući da se njegov zahtjev odnosi na razliku između plaća koje je tužitelj ostvario radeći kod drugih poslodavaca te plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika, a na temelju tromjesečne prosječne plaće tužitleja koju je isti ostvario kod tuženika prije otkaza ugovora o radu i to za razdoblje od 01. siječnja 2011. pa do 20.studenog 2011.godine kad je tužtielju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme.

Tuženik u odgovoru na tužbu (list 29 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da tužitelj u narativnom dijelu tužbe polemizira o nedopuštenom otkazu radnog ugovora, te plaći koju potražuje za vrijeme dok nije radio, a da u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Sinju broj Pr-995/15 nije tražio vraćanje na rad pa da je očito da namjera tužitelja nije bila raditi kod tuženika već da je postupak vođen samo iz prinicipa prema tuženiku, te da to proizlazi iz činjenice da od 2016.godine nije tražio nikakva potraživanja iz radnog odnosa. Tuženik ističe prigovor prekluzije, te predlaže odbačaj tužbe, a podredno ističe prigovor zastare potraživanja.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunskih listića plaće tužitelja (list 4-17 spisa); potvrde od 29.03.2016.godine (list 18 spisa); potvrde H. zavoda za z., Regionalni ured S., Ispostava S. od 19.10.2016.godine (list 19 spisa); presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15 od 11.siječnja 2016.godine (list 20-23 spisa); presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.ožujka 2016.godine (list 24-28 spisa); potvrde HZMO-a o poslodavcima kod kojih je tužitelj radio (list 39-40 spisa);nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 46-50 spisa). Također je izveden i dokaz pregledom spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15.

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa razlike plaće za koju tužitelj ističe da je ostvario radeći kod drugih poslodavaca te plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika, a na temelju tromjesečne prosjećne plaće tužitelja koju je isti ostvario kod tuženika prije otkaza ugovora o radu i to za razdoblje od 01.siječnja pa do 20.studenog 2011.godine kada je tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme,a sve u iznosu od 25.000,00 Kuna sa pripadajućom kamatom.

Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlenik kod tuženika na radnom mjestu vozača autobusa te da mu je dana 31.12.2010.godine uručen izvanredni otkaz ugovora o radu koji je utvrđen nedopuštenim temeljem presude Općinskog suda u Sinju broj Pr- 995/15 od 11.siječnja 2016.godine, a koja je potvrđena i postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.ožujka 2016.godine. Sve navedeno proizlazi i iz pregledanih presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15 od 11.siječnja 2016.godine (list 19 spisa), te presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine (list 24-28 spisa) kao i pregledanog spisa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj Pr-995/15.

Sporno je da li je tužitelj prekludiran u svom pravu na podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, te da li je osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u odgovoru na tužbu, te da li je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaća koje je tužitelj ostvario radeći kod drugih poslodavaca te plaće koju bi tužitelj ostvario radeći kod tuženika, a na temelju tromjesečne prosjećne plaće tužitelja koju je isti ostvario kod tuženika prije otkaza ugovora o radu i to za razdoblje od 01.siječnja 2011. pa do 20.studenog 2011.godine kada je tužitelju istekao ugovor o radu na određeno vrijeme.

Prema mišljenju ovog suda tužitelj nije prekludiran u podnošenju tužbe u predmetnoj pravnoj stvari budući sukladno odredbi članka 133.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 93/14) isti nije dužan podnijeti tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava u slučaju da zahtjeva novčano potraživanje iz radnog odnosa kao u predmetnom slučaju. U odnosu na zastaru potraživanja potrebno je istaknuti da je i ovaj prigovor tuženika neosnovan. Naime, odredbom članka 215.stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije posebno propisano. Tužitelj je u tom smislu stekao pravo tražiti isplatu naknade razlike plaće i to razlike između plaće koju je primao kod drugih poslodavaca nakon što mu je tuženikovom odlukom od 31.12.2010.godine izvanredno otkazan ugovor o radu i plaće koju bi primao da mu ugovor o radu nije izvanredno otkazan tek od trenutka kad je o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pravomoćno odlučeno. Tužitelju je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine (list 24-28 spisa) pravomoćno odlučeno da se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 11.01.2016.godine broj Pr-995/15 u dijelu kojim je utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu. U navedenom smislu zastara potraživanja počinje teći od trenutka donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Splitu Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 11.01.2016.godine u dijelu kojim je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 31.12.2010.godine utvrđen nedopuštenim. jer je tek od tog trenutka tužitelj stekao pravo tražiti razliku naknade plaće. Obzirom da temeljem odredbe članka 139.Zakona o radu (''NN'' 93/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina zastara potraživanja tužitelja bi nastupila tek dana 31.03.2021. Budući da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena dana 12.03.2018.godine predmetno potraživanje nije u zastari.

Iz pregledane potvrde tvrtke C. d.o.o. iz K. od 29.03.2016.godine (list 18 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen u trgovačkom društvu 'C.' d.o.o. K., u vremenu od 11.travnja 2011.godine do 12.rujna 2011.godine. Također je iz pregledane potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda S./Ispostave S. od 19.10.2016.godine (list 19 spisa) proizlazi da tužitelj nije primao nikakvu novčanu naknadu od strane Zavoda za zapošljavanje za vrijeme nezaposlenosti, a da se vodio kao nezaposlena osoba u evidenciji nezaposlenih osoba od 06.10.1998.godine do 10.12.2001.godine.

Iz pregledane potvrde HZMO-a (list 39-40 spisa) proizlazi da tužitelj u tvrtki M. M. d.o.o. iz R. radio od 23.06.1998.godine do 10.09.1998.godine, a u tvrtki B. B. d.o.o. od 10.12.2001.godine do 31.08.2005.godine, a u tvrtki V. Š.,

obrtnik iz B. od 01.09.2005.godine do 12.12.2008.godine, te u A. S. d.o.o. tuženiku u ovom postupku od 13.12.2008.godine do 30.06.2010.godine, te od 01.10.2010.godine, a u tvrtki P. d.o.o. M. od 01.07.2010.godine do

30.09.2010.godine, te u P. d.o.o. S. od 13.09.2011.godine te tvrtki C. d.o.o. od

11.04.2011.godine do 12.09.2011.godine.

Temeljem odredbe članka 87.stavka 3. Zakona o radu (''NN'' 149/09-dalje ZR-a), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje od 01. siječnja 2011.godine do 20.studenog 2011.godine je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili usljed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Temeljem odredbe članka 87.stavka 5. Zakona o radu (''NN'' 149/09) ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Obzirom da je do prekida rada tužitelja kod tuženika došlo krivnjom poslodavca, tuženika u ovom postupku zbog odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu dane tužitelju dana 31.prosinca 2010.godine, a koju odluku je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju svojom presudom Pr-995/15 od 11. siječnja 2016.godine (list 20-23 spisa) utvrdio nedopuštenom, te u kojem dijelu je navedena presuda postala pravomoćna temeljem presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-270/16 od 31.03.2016.godine (list 24-28 spisa) u navedenom smislu osnovan je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi razliku plaće koja je nastala između plaće koju je tužitelj dobivao kod drugih poslodavaca i plaće koju je trebalo dobivati kod tuženika da nije došlo do prekida tužiteljevog rada kod tuženika zbog nedopuštenog otkaza i to sve za utuženo razdoblje od 01.11.2011 pa do 20.11.2011.godine. Do navedene razlike plaće u utuženom razdoblju ne bi došlo da tuženik tužitelju nije dao navedeni nedopušteni otkaz ugovora o radu svojom odlukom od 31.12.2010.godine slijedom čega se ukazuje opravdanim traženje tužitelja za isplatu nastale razlike plaće za navedeno utuženo razdoblje od 01.11.2011.godine pa do 20.11.2011.godine. Međutim, u pogledu visine potraživanja tužitelja tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 46-49 spisa) proizlazi da je vještak izvršio vještačenje sukladno nalogu suda sa ročišta od 16.05.2019.godine te je temeljem relevantne dokumentacije u spisu i to listića obračuna plaće tvrtke P. d.o.o. za rujan, listopad i studeni 2011.godine, listića obračuna plaće tvrtke C. d.o.o. za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2011.godine, te listića obračuna plaće tvrtke A. S. d.o.o. za listopad, studeni i prosinac 2010.godine, te Ip obrasca A. S. d.o.o., te potvrde HZZ-a o neprimanju novčane naknade, te potvrde HZMO-a utvrdio da je potrebno usporediti prosječnu visinu tri plaće prije otkaza sa primanjima nakon otkaza za utuženo razdoblje. Vještak je u Tablici 1 dao izračun prosječnih plaća prije otkaza te je u u Tablici 1 navedeno da je u mjesecu listopadu 2010.godine tuženikova neto plaća prije otkaza bila 1.185,00 Kuna, a u studenom 2010.godine 7.111,00 Kuna, te u prosincu 2010.godine 6.734,00, te da prosjek plaća tužitelja prije otkaza iznosi 5.010,00 Kuna. Vještak naovdi da je u daljnjem izračunu potrebno navedeni prosjek uzeti u obzir naspram stvarnih primanja ostvarenih u utuženom razdoblju. U Tablici 2 vještva vještak daje u koloni 3 Tablice prikaz visine ostvarenih primanja tužitelja kod drugih poslodavaca nakon otkaza, a u koloni 4 prosječnu plaće prije ozljede te u koloni 5 razliku plaće. Zaključno u svom nalazu i mišljenju vještak B. navodi da je sukladno relevatnoj dokumentaciji u predmetnom spisu utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario 24.928,18 Kuna manje primitaka u novih poslodavaca naspram naknade plaće koju je ostvario temeljem prosjeka posljednje tri plaće u tuženika, a sve prema mjesecima kako je prikazano u Tablici 2.

Navedeni nalaz i mišljenje vještaka I. B. ovaj sud smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući je zasnovan na nalogu suda sa ročišta od 16.05.2019.godine i relevantnoj dokumentaciji u predmetnom spisu. Tuženik je podneskom od 04.05.2020.godine (list 56 spisa) istakao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka I. B. tvrdeći da je vještvo nepotpuno jer da vještak ne iznosi podatke gdje je tužitelj radio u promatranom razdoblju od donošenja odluke o otkazu ugovora o radu kod tuženika . Međutim, navedeni prigovor je prema mišljenju ovog suda neosnovan budući je vještak B. u nalazu i mišljenju citirao dokumentaciju na temelju koje je izradio svoj nalaz i mišljenje pa je istakao između ostalog da je uzeo u obzir potvrdu HZMO-a (list 39-40 spisa), a koja potvrda sadrži upravo i podatak kod kojih je poslodavaca tužitelj radio od trenutka otkazivanja ugovora o radu kod tuženika. Također je neosnovan i prigovor tuženika da podaci-platne liste koje vještak navodi na stranici 2. pasus 4. nisu relevantni za tužiteljevo potraživanje budući tužitelj potražuje razliku između plaća koje je dobivao kod drugih poslodavaca i plaće koju bi primao kod tuženika da mu nije otkazan ugovor o radu slijedom čega je vještak kod izračuna razlike plaće osnovano uzeo u obzir u svom nalazu i mišljenju prosjek zadnje tri plaće kod tuženika prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, a da bi mogao utvrditi navedenu razliku plaće. Pored navedenog tuženik je zatražio da sud pozove vještaka da se očituje na navedene prigovore tuženika. Na ročištu od 14.10.2020.godine ovaj sud je odlučio pozvati vještaka B. da se očituje na navedene prigovore, te je pozvao tuženika da predujmi potreban iznos za razjašnjenje navedenih prigovora i u tom smislu dopunu nalaza i mišljenja, ali je sud temeljem odredbe članka 153.stavka 3. ZPP-a na ročištu od 13.01.2021.godine odustao od izvođenja navedenog dokaza vezano za razjašnjenje navedenih prigovora i dopune nalaza i mišljenja vještaka B. budući tuženik nije za navedeno predujmio potrebne troškove, a ovaj sud iz svih prethodno navedenih razloga navedene prigovore smatra neosnovanim.

Imajući u vidu sve dokaze izvedene u ovom postupku tužitelju je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka I. B. priznata glavnica potraživanja u iznosu od 24.928,18 Kuna, a koju visinu potraživanja je izračunao vještak B. na ime naknade razlike plaće koja je tužitelju nastala u utuženom razdoblju od 01.01.2011.godine pa do 20.11.2011.godine a koja je nastala kao razlika između ostvarenih primanja tužitelja kod drugih poslodavaca kod kojih je tužitelj radio zbog nedopuštene odluke o otkazu koju mu je dao tuženik i plaće koju bi dobivao da nije dobio nedopušteni otkaz ugovora o radu. Tužitelja je trebalo odbiti za više zatraženi iznos na ime glavnice potraživanja u iznosu od 71,82 Kuna, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Na dosuđeni iznos glavnice u iznosu od 24.928,18 Kuna tužitelju su priznate i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa iz Tablice 2 nalaza i mišljenja vještaka I. B. i to petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09. Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točkama I/ i II/ izreke presude.

Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to dijelom koji se odnosi na glavnicu potraživanja u iznosu od 71,82 Kuna i na kamate za iznos prireza i poreza na dohodak, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da tuženik sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a naknadi tužitelju u cijelosti parnične troškove. Tužitelja sukladno odredbi članka 155.stavka 1. ZPP-a kao trošak opravdan za vođenje ovog postupka pripada trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti na ime troškova ovog parničnog postupka i kako je odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 01.ožujka 2021.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku –po

punomoćniku