REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Povrv 77/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., O.: …, zastupanog po pun. iz odvj. društva Z. i partneri u O. protiv tuženika J. V., O.: …, iz
S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2021. g. u prisutnosti pun. tužitelja i tuženika, dana 1. ožujka 2021. g.,
p r e s u d i o j e :
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj O.-7758/19 od 18. rujna 2019. g. u dijelu:
-kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 492,16 kn s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbu,
-kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.145,53 kn s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan,
-kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 500,00 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka ovrhe u visini od 537,50 kn, jer je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka neosnovan.
Obrazloženje
Dana 17. rujna 2019. g. javna bilježnica u S. M. P. zaprimila je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 1.637,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donijela javna bilježnica pod brojem O.-7758/19 od 18. rujna 2019. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor, te je stoga rješenjem ovog suda broj P.-77/20 od 21. siječnja 2020. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi da se radi o potraživanju iz 2016. g. i 2017. g., a rješenje o ovrsi doneseno je 18. rujna 2019. g. Stoga da se radi o zastarjelom potraživanju jer je u primjeni jednogodišnji zastarni rok.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 12. rujna 2019. g., Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 3. studenog 2015. g. s kopijom osobne iskaznice tuženika, Općih uvjeta poslovanja tužitelja od 5. srpnja 2015. g., prijepisa računa broj od 30. studenog 2016. g., broj
od 31. prosinca 2016. g., broj od 31. siječnja 2017. g.,
broj od 30. travnja 2017. g. i kartice korisnika od 2. ožujka 2020. g.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
Tužitelj je u podnesku od 22. prosinca 2020. g. naveo da je tuženikov prigovor zastare osnovan za potraživanje po računima za studeni i prosinac 2016. g. te za siječanj 2017. g. u ukupnoj visini od 492,16 kn s pripadajućim kamatama radi čega je u tom dijelu povukao tužbu. To znači da je za iznos glavnice od 492,16 kn s pripadajućim kamatama bilo potrebno ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj O.-7758/19 od 18. rujna 2019. g. i odlučiti kao u izreci ove presude, a budući da je ovaj postupak započeo prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.
U odnosu na potraživanje iz računa za travanj 2017. g., koje je ostalo predmet ovog postupka nakon djelomičnog povlačenja tužbe, tužitelj je u podnesku od 22. prosinca 2020. g. naveo da se radi o trošku nevraćene opreme i da se na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina tako da to potraživanje u visini od 1.145,53 kn s pripadajućim kamatama nije u zastari.
Ukoliko je zaista riječ o trošku nevraćene opreme u primjeni je opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) pa bi tvrdnja tužitelja da se radi o potraživanju koje nije u zastari bila točna, a s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 17. rujna 2019. g. Iz računa broj od 30. travnja 2017. g. proizlazi da se radi o naplati nevraćene opreme:
modema broj (276,42 kn) i digitalnog prijamnika broj (640,00
kn), što uz obračun PDV-a ukupno iznosi 1.145,53 kn, pa je sud prihvatio tvrdnju tužitelja da se radi o troškovima nevraćene opreme.
Na ročištu od 20. siječnja 2021. g. tuženik je naveo da je opremu vratio tužitelju ali da, sve da je i imao nekakvu potvrdu o vraćanju, takvu potvrdu nije sačuvao radi proteka vremena.
Prema odredbi čl. 6.1.6. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. od 15. srpnja 2015. g. (dalje: Opći uvjeti) rok za povrat Terminalne opreme u nepokretnoj mreži je petnaesti (15) dan od dana izdavanja računa u kojem je naplaćena naknada za opremu. U slučaju povrata opreme u navedenom roku sve naknade vezane za opremu će biti stornirane. U slučaju da oprema nije vraćena u propisanom roku ista prelazi u vlasništvo Krajnjeg korisnika uz obvezu plaćanja naknade za opremu.
Dakle, generalno uzevši, a s obzirom da tuženik nije dokazao da je u propisanom roku od 15 dana od izdavanja računa broj od 30. travnja 2017. g. vratio opremu navedenu u tom računu, tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu vrijednosti opreme koja je prešla u vlasništvo tuženika.
Međutim, treba ocijeniti i sadržaj odredbe čl. 3.7. Općih uvjeta prema kojoj se Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sadrži, između ostalog, podatke o Terminalnoj opremi odnosno SIM kartici. Dostavljeni Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa ne sadrži bilo kakav podatak o predanoj i instaliranoj Terminalnoj opremi, a radi se o obveznom sadržaju Zahtjeva, pa sud nije mogao provjeriti tvrdnju tužitelja da je tuženiku predan modem broj i digitalni prijamnik broj, koji su, po tvrdnji tužitelja, nakon izdavanja računa broj od 30. travnja 2017. g. i proteka petnaest (15) dana od dana izdavanja
računa prešli u vlasništvo tuženika.
Osim toga, detaljnim čitanjem priloženog Zahtjeva proizlazi da se radilo o promjeni podataka postojećeg korisnika, iako to tužitelj nije posebno objasnio, uz naznaku da instalacija postoji na lokaciji (u točki 1. Podaci o pretplatniku) pa bi se moglo zaključiti i da je Terminalna oprema već bila predana tuženiku, ali nije jasno ni kada ni koja.
Radi propusta tužitelja i radi toga što tužitelj u spis nije dostavio bilo kakav drugi dokaz da je tuženiku instalirana upravo navedena Terminalna oprema, sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti neosnovanim radi čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj O.-7758/19 od 18. rujna 2019. g. bilo potrebno ukinuti i u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.145,53 kn s pripadajućim kamatama.
Odluka o troškovima nije donesena jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, trošak postupka nije popisao.
Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj O.-7758/19 od 18. rujna 2019. g. bilo potrebno ukinuti i u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova ovršnog postupka iznos od 500,00 kn te u dijelu u kojem su posebno naznačeni predvidivi troškovi postupka u iznosu od 537,50 kn, jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa mu ne pripada trošak odmjeren i naznačen u rješenju o ovrsi.
U Splitu, 1. ožujka 2021. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
