Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-52/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj K-18/20 od 15. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 2. u svezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. O. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. O. po branitelju, odvjetniku mr.sc. M. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ,, pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.''
Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi D. O. počinio kazneno djelo iz članka 111. točke 2. KZ/11. pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Naime, pregledom spisa utvrđeno je kako je optuženik tempore criminis iskazao visoki stupanj upornosti i kriminalne volje kao i da se nalazio u teško pijanom stanju, te da između njega i žrtve D. O., brata s kojim živi u zajedničkom domaćinstvu dolazi do učestalih sukoba u kojima intervenira policija, pri čemu su i optuženik i žrtva osobe lišene poslovne sposobnosti čiji su zakonski zastupnici roditelji.
Kada se navedenom pridoda struktura njegove ličnosti prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s umjerenom mentalnom retardacijom i potpuno razvijenom ovisnosti o alkoholu, da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv kao i da kod optuženika postoji rizik od počinjenja novog djela u budućnosti, pri čemu je preporuka vještaka psihijatra određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom.
Slijedom izloženog, neosnovan je žalbeni navod optuženika kako je opasnost od ponavljanja kaznenog djela apstraktna, neutemeljena te da nije dokazana. Osim toga, valja napomenuti kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti nisu izgubile niti na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (13. veljače 2020.).
U pogledu žalbenog navoda kojim se polemizira s ispravnošću konstatacije prvostupanjskog suda da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, pri čemu žalitelj sugerira da je potrebno provesti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, valja istaknuti kako se žalitelj time u suštini upušta u ocjenu izvedenih dokaza i predlaže izvođenje drugih dokaza, o čemu je ovlašteno odlučivati isključivo raspravno vijeće. Niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o produljenju istražnog zatvora nisu ovlašteni odlučivati o osnovanosti dokaza.
Vezano uz žalbeni navod optuženika kako mu je oduzimanjem slobode povrijeđeno načelo razmjernosti, drugostupanjski sud ocjenjuje kako za sada nije došlo povrede tog načela, a vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela te kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku, bude li optuženik proglašen krivim i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
Stoga, uslijed svega prednje izloženog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. O. upućuje na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 1. ožujka 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
