Poslovni broj: Usž-3069/19-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. B. C. R., R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., (ranije: Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost), radi inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-54/2019- 9 od 8. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-54/2019-9 od 8. travnja 2019.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost, KLASA: UP/I-042-01/18- 02/44 URBROJ: 542-02-02-01/1-18-09 od 7. prosinca 2018.
Navedenim rješenjem zabranjeno je zaposlenicima nadzirane pravne osobe K. B. C. R., Zavoda za medicinsku fiziku i zaštitu od zračenja provođenje izvanrednih ispitivanja izvan vlastite ustanove.
Tužitelj je izjavio žalbu protiv navedene presude zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je je prvostupanjska presuda nejasna. Tako, primjerice, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je tužitelj na održanoj raspravi ustrajao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod dokaznog prijedloga za saslušanje M. K., ovlaštene osobe tužitelja, kao svjedoka. Međutim, tužitelju je nejasno zašto prvostupanjski sud spominje navedenu osobu, jer tužitelj ne zna tko je ta osoba niti je M. K. ovlaštena osoba tužitelja. Nadalje tužitelj ističe da i sam odgovor na tužbu nije sasvim jasan, jer iz odgovora na tužbu nije jasno koje točno navode tužbe tuženik osporava, a koje smatra neospornim. Tužitelj napominje da je tijekom postupka propušteno pribaviti zapisnik od 16. srpnja 2018. iz kojeg se može utvrditi da je predmetni uređaj stavljen u kliničku uporabu prije tužiteljeva dolaska da sukladno ugovorenoj poslovnoj suradnji izvrši svoje obveze – preporuke za daljnje postupanje radi osiguranja kvalitete uporabe ionizirajućeg zračenja u radiološkoj dijagnostici u I. domovima zdravlja. Jedini dokaz koji prvostupanjski sud navodi je izvješće o mjerenjima vezanim za prihvat i pripremu za kliničku uporabu, no to izvješće nije pečatirano od stane nadležnih tijela tužitelja. Tužitelj ističe da je 17. studenoga 2017. sa I. domovima zdravlja sklopio ugovor o poslovnoj suradnji. Na temelju toga ugovora medicinske fizičarke, zaposlenice tužitelja provele su skup procedura na CBCT uređaju u I. domovima zdravlja, a te procedure vezane su isključivo za osiguranje kvalitete i provedene su u dva navrata, 30. srpnja 2018. i 9. kolovoza 2018. Svrha provedenih procedura bila je obuhvaćanje novonabavljenog uređaja uspostavljenim Programom osiguranja kvalitete uporabe ionizirajućeg zračenja. Tužitelj naglašava da te procedure tuženik potpuno pogrešno tumači kao ispitivanja koja, prema Pravilniku o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja tužitelj ne bi smio vršiti izvan vlastite ustanove. Nadalje tužitelj ističe da je navedeni uređaj već bio u kliničkoj uporabi i u trenutku kada je tužitelj proveo procedure osiguranja kvalitete (30. srpnja i 9. kolovoza 2018.). Zato svrha provedenih procedura osiguranja kvalitete nikako nije mogla biti provedba izvanrednih ispitivanja, kako to neosnovano navode prvostupanjski sud i tuženik. Zbog navedenih razloga, tužitelj predlaže ovome Sudu poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno relevantno činjenično stanje na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje, slijedom čega tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjske presude. Žalba nije osnovana.
Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovome Sudu uz žalbu, proizlazi da je kod tužitelja na temelju članka 76. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (''Narodne novine'', 141/13., 39/15., 130/17. i 118/18. – dalje: Zakon) obavljen inspekcijski nadzor. Predmet nadzora je bila pravilnost primjene odredbi navedenog Zakona te pripadajućih podzakonskih odredbi, a nakon provedenog nadzora sastavljen je zapisnik KLASA: UP/I- 042-01/18-02/44, URBROJ: 542-02-02-01/1-18-06 od 21. studenoga 2018. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je tijekom nadzora utvrđeno da su 30. srpnja 2018. i 9. kolovoza 2018., zaposlenice Zavoda za medicinsku fiziku i zaštitu od zračenja, u sastavu K. B. C. R. (ovdje tužitelja), provele ispitivanje dentalnog CBCT uređaja, koji je u vlasništvu I. domova zdravlja. Pri tome je i 30. srpnja 2018. i 9. kolovoza 2018. ispitivanje uređaja provedeno na adresi I. domova zdravlja (P.), a predmetna ispitivanja su izvršena u svrhu pripreme dentalnog CBCT uređaja za kliničku uporabu.
Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj u I. domovima zdravlja obavio ispitivanja u svrhu pripreme za kliničku uporabu navedenog dentalnog CBCT uređaja, što predstavlja izvanredno ispitivanje u skladu sa odredbom članka 16. stavka 1. točke 7. Pravilnika o uvjetima i mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja za obavljanje djelatnosti s izvorima ionizirajućeg zračenja (''Narodne novine'', 53/18. – dalje: Pravilnik).
Odredbom članka 86. stavka 2. Zakona propisano je da u obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor rješenjem u slučaju povrede zakona ili drugog propisa izriče mjeru zabrane uporabe radnih i pomoćnih prostorija, odnosno prostora, postrojenja, uređaja i opreme za obavljanje djelatnosti, kao i zabranu rada osoba ako nisu ispunjeni svi propisani uvjeti. Prema odredbi članka 15. stavka 1. Pravilnika, nositelj odobrenja koji provodi medicinsko ozračenje i nemedicinsko ozračenje uporabom izvora ionizirajućeg zračenja, uređaja i opreme koja se koristi u svrhu provedbe medicinskog ozračenja obvezan je provoditi provjeru kvalitete električnih uređaja koji proizvode ionizirajuće zračenje, sustava za razvijanje filmova te prijemnika slike i uređaja za očitanje slike, uređaja u koje su ugrađeni radioaktivni izvori, uređaja koji se koriste za dijagnostičke postupke u nuklearnoj medicini koji uključuju uporabu otvorenih radioaktivnih izvora i uređaja koji se koriste za mjerenja aktivnosti, doze zračenja i drugih veličina bitnih za dobivanje dijagnostičke informacije ili postizanje terapijskog ishoda.
Sukladno članku 16. stavku 1. Pravilnika, ako posebnim propisima nije određeno drugačije, izvori ionizirajućeg zračenja, uređaji i oprema iz članka 15. stavka 1. ovoga Pravilnika moraju se ispitati: 1. jednom godišnje (redovito godišnje ispitivanje), 2. prije njihovog stavljanja u uporabu (prihvatno ispitivanje), 3. u skladu s rokovima ispitivanja određenih parametara koji su pobrojani u Prilozima 3. do 12. ovoga Pravilnika (redovito ispitivanje), 4. nakon obavljenih značajnijih popravaka, preinake ili zamjena dijelova izvora kojima se može bitno utjecati na promjenu uvjeta proizvodnje ionizirajućeg zračenja i/ili kvalitetu dijagnostičke informacije ili terapijskog ishoda, a prije ponovnog početka uporabe (prihvatno ispitivanje), 5. prije početka uporabe na novom mjestu uporabe, ako su izvori ionizirajućeg zračenja premješteni s jednog mjesta na drugo (izvanredno ispitivanje), 6. poslije svakog graditeljskog zahvata ili prenamjene prostorije u kojoj je izvor ionizirajućeg zračenja smješten, a kojima se mogu promijeniti uvjeti zaštite od ionizirajućeg zračenja unutar i izvan te prostorije (izvanredno ispitivanje) i 7. prigodom pripreme za kliničku uporabu (izvanredno ispitivanje).
U skladu sa člankom 17. stavkom 1. Pravilnika redovito godišnje ispitivanje izvora ionizirajućeg zračenja, uređaja i opreme iz članka 15. stavka 1. ovoga Pravilnika provode ovlašteni stručni tehnički servisi.
Međutim, iznimno od stavka 1. ovoga članka, redovito godišnje ispitivanje izvora ionizirajućeg zračenja uređaja i opreme iz članka 15. stavka 1. Pravilnika mogu, isključivo unutar ustanove u kojoj su zaposleni, samostalno provoditi: a) stručnjak za medicinsku fiziku b) medicinski fizičar uz nadzor stručnjaka za medicinsku fiziku i c) osoba koja je završila preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij i na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika ima najmanje četiri godine iskustva na poslovima ispitivanja izvora ionizirajućeg zračenja, uređaja i opreme iz članka 15. stavka 1. ovoga Pravilnika, o čemu postoji pisani dokaz (članak 17. stavak 2. Pravilnika). Jednako tako, prihvatno ispitivanje i izvanredno ispitivanje izvora ionizirajućeg zračenja, uređaja i opreme iz članka 15. stavka 1. Pravilnika mogu, isključivo unutar ustanove u kojoj su zaposleni, samostalno provoditi: a) stručnjak za medicinsku fiziku, b) medicinski fizičar uz nadzor stručnjaka za medicinsku fiziku i c) osoba koja je završila preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij i na dan stupanja na snagu ovoga Pravilnika ima najmanje četiri godine iskustva na poslovima ispitivanja izvora ionizirajućeg zračenja, uređaja i opreme iz članka 15. stavka 1. ovoga Pravilnika, o čemu postoji pisani dokaz (članak 17. stavak 3. Pravilnika).
Analizirajući podatke spisa te imajući pri tome na umu citirane zakonske i podzakonske propise, i prema ocjeni ovoga Suda, tuženik osporenim aktom, kojim je zaposlenicima tužitelja zabranio provođenje izvanrednih ispitivanja izvan vlastite ustanove, što je zabrana koja je ionako sadržana u članku 17. stavku 3. Pravilnika, nije povrijedio zakon tužitelju na štetu.
Stoga suprotni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda o zakonitosti osporenog rješenja. Ipak, u odnosu na navode žalbe valja reći da iz podataka spisa jasno proizlazi da je tužitelj u I. domovima zdravlja obavio mjerenja vezana za pripremu za kliničku uporabu dentalnog CBCT uređaja, što pripada kategoriji izvanrednog ispitivanja. Navedeno, između ostaloga, proizlazi i iz e-mail korespondencije između tužitelja, trgovačkog društva F. d.o.o. (koje je prodalo predmetni uređaj I. domovima zdravlja) i I. domova zdravlja.
U takvoj situaciji, premda osnovano tužitelj ističe da obrazloženje prvostupanjske presude nije u cijelosti sastavljeno u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a te iako postoji određena suprotnost između razloga koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijane presude i sadržaja zapisnika sa ročišta održanog 1. travnja 2019. (npr., u pogledu datuma održavanja ročišta i osobnog imena predloženog svjedoka), u konkretnom slučaju sve se bitne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke mogu utvrditi iz izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu pa je stoga ovaj Sud, unatoč utvrđenim nedostatcima, u skladu s člankom 74. stavkom 1. ZUS-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 25. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.
