Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-226/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. I. iz V., …, OIB: …, zastupane po

punomoćnici D. K., odvjetnici u V., protiv tuženice Z. b. d.d.

Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz

Odvjetničkog Društva P. & P., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P- 325/2019-27 od 3. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-325/2019-27 od 3. prosinca 2020.:

- potvrđuje u točkama I, II, IV izreke i točki III izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 11.719,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2020. do isplate, u roku od 15 dana,

- preinačuje u točki III izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kn sa zateznom kamatom od 3. prosinca 2020. do isplate i sudi:

„Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kn sa zateznom kamatom od 3. prosinca 2020. do isplate, kao neosnovan“.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka:

- dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3205055206, sklopljenog 30.6.2005. između tužiteljice V. I., OIB: …, kao korisnika kredita, i tuženice Z.

b. d.d., OIB: …, kao kreditora, solemniziranog kod Javnog bilježnika u

V. B. Š., pod brojem OU-939/2005, koji glasi:

„Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti ... i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ... u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja; i

- dio odredbe čl. 7 istog Ugovora o kreditu broj 3205055206, sklopljenog 30.06.2005., koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 780,85 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. ... Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora,“ te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak.

II/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB: …, da tužiteljici V. I.,

OIB: …, isplati iznos od 84.416,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se za razdoblje od 16. 5. 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, tekućom kako slijedi:

na iznos od 143,89 kn od 16.10.2009., na

iznos od 345,33 kn od 16.11.2009., na

iznos od 341,83 kn od 16.12.2009., na

iznos od 434,18 kn od 16.01.2010., na

iznos od 494,64 kn od 16.02.2010., na

iznos od 484,72 kn od 16.03.2010., na

iznos od 545,06 kn od 16.04.2010., na

iznos od 653,80 kn od 16.05.2010., na

iznos od 584,66 kn od 03.06.2010., na

iznos od 797,55 kn od 08.07.2010., na

iznos od 736,45 kn od 04.08.2010., na

iznos od 1.004,46 kn od 02.09.2010., na

iznos od 885,54 kn od 02.10.2010., na

iznos od 773,16 kn od 04.11.2010., na

iznos od 980,91 kn od 08.12.2010.,

na iznos od 1.130,41 kn od 06.01.2011.,

na iznos od 1.039,73 kn od 09.02.2011.,

na iznos od 1.083,22 kn od 05.03.2011.,

na iznos od 941,72 kn od 05.04.2011.,

na iznos od 1.048,57 kn od 05.05.2011.,

na iznos od 1.306,14 kn od 03.06.2011.,

na iznos od 8,06 kn od 16.06.2011.,

na iznos od 1.347,45 kn od 02.07.2011.,

na iznos od 1.670,74 kn od 03.08.2011.,

na iznos od 1.668,21 kn od 03.09.2011.,

na iznos od 1.345,53 kn od 04.10.2011.,

na iznos od 1.357,32 kn od 05.11.2011.,

na iznos od 10,38 kn od 11.11.2011.,

na iznos od 1.327,55 kn od 03.12.2011.,

na iznos od 1.388,24 kn od 05.01.2012.,

na iznos od 1.466,40 kn od 03.02.2012.,

na iznos od 1.462,13 kn od 03.03.2012.,

na iznos od 1.422,45 kn od 04.04.2012.,

na iznos od 1.424,88 kn od 05.05.2012.,

na iznos od 1.463,65 kn od 07.06.2012.,

na iznos od 0,63 kn od 09.06.2012.,

na iznos od 1.431,86 kn od 05.07.2012.,

na iznos od 1.435,69 kn od 02.08.2012.,

na iznos od 1.408,40 kn od 06.09.2012.,

na iznos od 1.356,17 kn od 06.10.2012.,

na iznos od 1.419,46 kn od 08.11.2012.,

na iznos od 1.385,98 kn od 07.12.2012.,

na iznos od 1.429,14 kn od 08.01.2013.,

na iznos od 1.347,71 kn od 08.02.2013.,

na iznos od 1.382,44 kn od 08.03.2013.,

na iznos od 1.429,05 kn od 05.04.2013.,

na iznos od 1.387,84 kn od 07.05.2013.,

na iznos od1.299,43 kn od 11.06.2013.,

na iznos od 1.261,43 kn od 05.07.2013.,

na iznos od 0,30 kn od 05.07.2013.,

na iznos od 1.299,05 kn od 03.08.2013.,

na iznos od 1.343,03 kn od 06.09.2013.,

na iznos od 1.398,58 kn od 08.10.2013.,

na iznos od 1,74 kn od 08.10.2013.,

na iznos od 1.383,80 kn od 07.11.2013.,

na iznos od 1.389,94 kn od 05.12.2013.,

na iznos od 5,84 kn od 06.12.2013.,

na iznos od 1.394,67 kn od 09.01.2014.,

na iznos od 1.355,59 kn od 07.02.2014.,

na iznos od 1.376,24 kn od 06.03.2014.,

na iznos od 1.365,39 kn od 05.04.2014.,

na iznos od 1.339,77 kn od 07.05.2014.,

na iznos od 1.306,23 kn od 05.06.2014.,

na iznos od 18.361,81 kn od 12.06.2014.,

sve do isplate, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB: …, da tužiteljici V. I.,

OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 13.907,34 sa zakonskom zateznom kamatom prema odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, 3. prosinca 2020. do isplate, u roku od 15 dana, dok se sa dijelom svog zahtjeva za naknadu parničnih troškova od 625,00 kuna tužiteljica odbija.

IV/ Odbija se tuženik sa svojim zahtjevom za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

Protiv presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu, preinačiti presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev, a tuženici dosuditi parnični trošak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na odluku o parničnom trošku.

Ispitujući presudu utvrđeno je da prvostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima.

Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je bitne činjenice sud utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Utvrđeno je da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Deklaratornim tužbenim zahtjevom utvrđene su ništavim ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i vezanost glavnice za tečaj CHF, pa sud nije izašao izvan učinka presude iz kolektivnog spora. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope i vezanja glavnice za tečaj valute CHF i isplate iznosa s osnova pretplate ugovorne kamate i promjena tečaja ugovorene valute CHF temeljem ništetnih ugovornih odredbi.

Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu 30. lipnja 2005., kojim je tuženica tužiteljici odobrila kredit u visini od 76.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,40%, da je tužena jednostrano mijenjala kamatnu stopu. Nadalje, sud je utvrdio, da je tužiteljica otplatila kredit sa obračunatom kamatom uz izvršene sve promijene po obavijesti.

Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovanim, jer je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO/05), istovjetno pravno stajalište u odluci Vrhovnog suda Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 13. lipnja 2014. zastara počela ponovno teći, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. zastara počela ponovo teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute. Kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 8. svibnja 2019., podnijeta je u roku od 5 godina propisano čl. 225. ZOO-a, odnosno čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01– dalje: ZOO/91).

Međutim, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. donio je zaključak za zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, odnosno čl. 104. st. 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim predmetne odredbe ugovora o kreditu.

Pravilno se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 kojom je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenom na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedeno izraženo stajalište potvrđeno je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Vrhovni sud je u navedenoj odluci naveo da ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapali korisnici kredita kao potrošači i banke kao trgovci, a koji su se odnosili na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu, su bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila isključivo razumljiva osobama koje imaju ekonomsku izobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, pa je takva odredba nepoštena temeljem čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, te čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.

Pravilno se prvostupanjski sud poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. a revizija odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je pod toč. 1. da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Osim toga, da tužiteljica nije bila upoznata sa parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i tečaj CHF proizlazi i iz iskaza tužiteljice i svjedoka R. C.

Vrhovni sud je u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio stajališta da nižestupanjski sudovi nisu dužni na te okolnosti izvoditi dokaze, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP/03 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/03 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14 te da odredbe ZPP-a iz ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a te obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu nije potrebno ponovno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i vezivanja glavnice za valutu CHF, jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a. Stoga pozivanje tuženice na presude suda EU nije odlučno.

Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“, broj 41/14 – dalje u tekstu: ZZP/14), kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, sud prvog stupnja zaključuje da je odredba predmetnog ugovora o kreditu o promjeni stope redovne kamate odlukom tuženika kao kreditora i odredba kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF nepoštena, a onda i ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03), odnosno u smislu čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP/07).

Pravilno su u postupku utvrđene i sve važne činjenice – pa ne postoji ni žalbeni razlog iz odredbe čl. 355. ZPP-a, a na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je, pri ocjeni osnovanosti i novčanog i nenovčanog zahtjeva pravilno primijenio i materijalno pravo. Pri ocjeni žalbenih tvrdnji tuženice o postojanju žalbenih razloga iz odredbe čl. 355. i čl. 356. ZPP-a, važno je reći da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu sa odredbama čl. 131. do čl. 141.b ZZP/07. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom čl. 140. toga zakona (odnosno čl. 120. sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14), kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

Tužiteljica u predmetnoj parnici traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženice kao kreditora i vezanost glavnice za tečaj CHF. Pravo tražiti utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe tužiteljici pripada i temeljem općih propisa obveznog prava - odredbe čl. 328. u svezi čl. 322. ZOO/05 a pravo zahtijevati povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora tužiteljici pripada temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07 (čl. 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužiteljica je, u skladu sa odredbom čl. 502.c ZPP-a, bila ovlaštena pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

Sud prvog stupnja izvodi pravno utemeljeni zaključak o tome da su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate, u dijelu u kojem je određena njena promjena jednostranom odlukom tuženice kao kreditora i vezanost glavnice za tečaj CHF, nepoštene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82. ZZP/03, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora, jer se radilo o nerazumljivoj odredbi iz koje nisu bili jasno vidljivi parametri za promjenu stope odlukom tuženice i promjene tečaja CHF, jer se radilo o odredbama unaprijed formuliranog ugovora sačinjenog po tuženici, i jer se o toj odredbi nije pregovaralo. Stoga je pravilan i zaključak suda o njenoj ništetnosti (ništavosti), u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

U odnosu na žalbene navode tuženice da je od 1. siječnja 2013. redovna kamata definirana uz primjenu objektivnih parametara sukladno čl. 5. i čl. 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 112/12 – dalje: ZID ZPK/12) i da je kamatna stopa vezana uz definirani fiksni i varijabilni element pa je time otklonjeno nezakonito postupanje u pogledu određivanja kamatne stope, točno je da se prvostupanjski sud ne poziva na ZID ZPK/12, ali je utvrdio da su sve izmjene kamatne stope ništave i da je tužiteljica samo obaviješću bila upoznata o promjeni kamatne stope.

Prema sadržaju spisa (list 46 spisa), tuženica je tužiteljicu obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope.

Mjerodavna odredba čl. 5. ZID ZoPK/12, kojom se iza čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09) dodaje čl. 11.a, glasi:

(1) Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan:

a) definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i

b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara iz točke a) i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i

c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

(2) Parametri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane.

(3) Promjena kamatne stope u jednom referentnom razdoblju ne može biti veća, odnosno kod smanjenja manja, od sumarnog efekta promjena parametara iz stavka 1. točke a) ovoga članka.

(4) Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

(5) Ako se uslijed promjene ugovorene promjenjive kamatne stope treba provesti povećanje kamatne stope, vjerovnik je dužan potrošaču poslati obavijest o takvom povećanju 15 dana prije njegove provedbe. U roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, potrošač ima pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita. U tom slučaju vjerovnik nema pravo na naknadu štete zbog ranijeg povrata.

(6) Na postojeće ugovore o kreditu odobrene prije stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se odredbe stavka 5. ovoga članka.

Slijedi da je odredbom čl. 11.a st. 1. ZID ZoPK/12 propisana obveza vjerovnika prema kojoj je dužan, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, i to parametre koji su jasni i poznati potrošačima, a vjerovniku je za to dan primjeren rok od 90 dana čl. 16. ZID ZoPK/12. Međutim, osim obveze definiranja parametra, istim čl. 11.a st. 4. propisano je da je vjerovnik, ako nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa.

Odredbama ZID ZoPK/12 je dakle pružena mogućnost strankama ugovora da same otklone razloge djelomične ništetnosti odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora, pri čemu je Banci naloženo određivanje parametara koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, na način da banka mora ponuditi potrošaču parametre čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, a to primjerice mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Ako potrošač ne pristane na ovako utvrđene parametre, ima pravo, u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita.

Postupajući po odredbi čl. 11.a st. 1. i 2. ZID ZoPK/12, Banka je u ovom slučaju donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (dalje: OUP/2013), 1. siječnja 2013., definirala je LIBOR kao parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, te je odredila u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

Dopisom od 8. siječnja 2013. obavijestila Korisnika o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope, u kojoj je uz ostalo navedeno:

„U skladu s novim Općim uvjetima, promjenjive kamatne stope se sastoje od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni dio kamatne stope je parametar koji udovoljava novo propisanim zakonskim uvjetima. Fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja, odnosno otplate kredita.

Kamatna stopa po Vašem stambenom kreditu broj 7102746178 na dan 1. siječnja 2013. ostaje nepromijenjena, te iznosi 5,75%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od:

- Varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6MLIBOR za CHF i koji na dan 31. prosinca 2012. iznosi 0.065 postotnih poena,

- fiksnog dijela koji iznosi 6,485 postotnih poena. (...).“

Kada se sadržaj ovoga dopisa dovede u vezu s odredbama Ugovora koje su bile na snazi na dan njegovog sklapanja, a prema kojima je ukupna kamatna stopa iznosila 4,90%, te kada se ima na umu da je zbog naprijed navedenih razloga i u trenutku stupanja na snagu ZID ZoPK/12 vrijedila ugovorna odredba o kamatnoj stopi u visini od 4,90%, banka dopisom obavijestila Korisnika o dopuni ništetnog dijela odredbe čl. 2. Ugovora kojim određuje parametar promjenjivosti, ali i kojim, na netransparentan način i protivno početnim parametrima kamatne stope, mijenja fiksni dio kamatne stope. Time je banka, bez uporišta u odredbama ZID ZoPK/12, na sasvim drugim osnovama jednostrano odredila cijenu koju naplaćuje za korištenje sredstava odobrenoga kredita, odredivši da je fiksni dio kamatne stope 6,485 postotnih poena, te da se varijabilni dio kamatne stope izražava kao 6MLIBOR za CHF koji je na dan 31. prosinca 2012. iznosio 0.065 postotnih poena.

Obavijest Banke kojom 8. siječnja 2013. izvješćuje tužiteljicu da neće povećati kamatnu stopu, pri čemu je evidentno da je fiksni dio bez obrazloženja povećan iznad ukupne početne stope, ne može se smatrati valjanom primjenom odredaba ZID ZoPK/12, niti se može smatrati da je korisnik pristao na ovakvu ponudu novacije Ugovora time što je nastavio ispunjavati obvezu vraćanja kredita, u situaciji kad mu je jedina preostala opcija bila pravo na prijevremeno vraćanje kredita , čime bi se korisnik doveo u još teži položaj.

Prema odredbi čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO- a).

Kako je tuženica tijekom ugovornog razdoblja obračunavala i naplaćivala od tužiteljice ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe, prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, tužiteljici pripada pravo od tuženice tražiti povrat preplaćene kamate, kao i preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF, odnosno povrat danog u izvršenju ugovora, kako je i propisano odredbom čl. 104. ZOO/91. Taj preplaćeni iznos ugovorne kamate utvrđen je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i on za razdoblje od prvog nezakonitog povećanja stope redovne kamate i razlike tečaja u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen tužiteljici kredit iznosi ukupno 84.416,18 kn. Taj iznos predstavlja razliku između ugovorne kamate obračunate primjenom stope od 4,40% i ugovorne kamate obračunate primjenom povećanih stopa odlukama tuženice i tečaja u vrijeme isplate kredita tužitelju i isplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF. Takvom pristupu izračuna preplaćene razlike temeljem ništetne ugovorne odredbe neutemeljeno prigovara tuženica i u postupku pred prvostupanjskim sudom, i u žalbenom postupku. Zbog činjenice da je ništetan dio ugovorne odredbe u kojem je određeno da će se u ugovoru navedena stopa mijenjati jednostranom odlukom tužene kao kreditora, izračun preplate u konkretnom slučaju bilo je moguće izvršiti samo prema u ugovoru naznačenoj stopi od 4,40%. Stoga je pravilan zaključak suda, da bi tužiteljici primjenom odredbe čl. 104. st. 1. ZOO/91, jer iznos stečen temeljem ništetne odredbe ugovora predstavlja imovinu, koja je stečena bez pravne osnove, pripadalo s osnova tečajne razlike u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit tužiteljici pripadao iznos od 84.416,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dana stjecanja primjenom čl. 1115. ZOO/05. Tuženica je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo po njoj sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor tuženice da tužiteljica nije aktivno legitimirana, jer su uplate po kreditu izvršene od strane trećih osoba. Ta činjenica je neodlučna jer su uplate izvršene za obveze tužiteljice po ugovoru o kreditu, koje uplate je tuženica i prihvatila.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu u toč. I, II i IV izreke.

Žalba tuženice je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnim troškovima, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa), kada je tužiteljici priznao za sastav podneska od 1. lipnja 2020. iznos od 1.000,00 kn i za sastav podneska od 9. studenog 2020. iznos od 1.000,00 kn i PDV. Podnesak od 9. studenog 2020. predan je na raspravi održanoj 9. studenog 2020. za koju je tužiteljici priznata nagrada za zastupanje po punomoćniku na toj raspravi iznos od 1.000,00 kn, a za podnesak od 1. lipnja 2020. tužiteljici pripada nagrada u iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Stoga je od po prvostupanjskom sudu dosuđenog parničnog troška od 13.907,34 kn umanjen iznos od 2.187,50 kn (1.750,00 kn i PDV 437,50 kn), pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odluka o parničnom trošku potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 11.719,84 kn i preinačena u dijelu kojim je naloženo naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kn i u tom dijelu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan. Tuženica je samo djelomično uspjela i to u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok je u ostalom dijelu njena žalba odbijena, pa joj se ne dosuđuje trošak žalbe.

Bjelovar, 25. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković, v.r.