1              Poslovni broj: II Kž-70/2024-5

Poslovni broj: II Kž-70/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kv I-3/2024. od 25. siječnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Kv I-3/2024. od 25. siječnja 2024. u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. R., zbog kaznenih djela protiv života i tijela – teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., ubojstva iz članka 110. KZ/11. i kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 124. stavka 1. u vezi s člankom 127. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) i člankom 130. stavkom 2. (pravilno: 131. stavkom 3.) ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv optuženika, iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., te je navedeno da istražni zatvor može trajati do izricanja nepravomoćne presude, ali će sud svaka dva mjeseca ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu ili ukidanje istražnog zatvora.

2. Protiv navedenog rješenja žalbe je podnio optuženi M. R. osobno i po braniteljici, odvjetnici M. T., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom "da ga se pusti na slobodu kratkoročno i da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza'' , te ''da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog Županijskog državnog odvjetništva za produljenje istražnog zatvora i okrivljeni odmah pusti na slobodu, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženom odredi mjera opreza propisana člankom 98. stavkom 2. točkom 4. Zakona o kaznenom postupku". S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju biti će razmatrane kao jedinstvena žalba.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije osnovana tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zbog čega u konkretnom slučaju postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, za što je prvostupanjski sud iznio, prema ocjeni žalitelja, samo paušalne tvrdnje o postojanju visokog stupnja kriminalne volje i bezobzirnosti prilikom izvršenja kaznenih djela. Unatoč šturom obrazloženju prvostupanjskog suda, navedenom u točki 8.1. o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela pravilnost pobijanog rješenja je očuvana jer, ostaje činjenica da se optuženiku stavlja na teret znatna kriminalna količina od čak tri kaznena djela (teško ubojstvo, ubojstvo te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari), a iz optužnice proizlazi visoki stupanj kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

6. Ponavljajući žalbene navode iznesene u prethodnom rješenju o produljenju istražnog zatvora optuženik uz molbu da ga se kratkotrajno pusti na slobodu, sadržajno osporava razloge za primjenu mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 4. ZKP/08 tvrdeći da njegovo kratkotrajno puštanje na slobodu ne može izazvati nikakav strah niti uznemirenost kod građana jer ga nitko nikada u njegovom gradu nije prijavio nadležnoj policijskoj postaji niti je s i jednim građaninom u lošim odnosima ili sukobu. Ističe da mu je kratkotrajno puštanje na slobodu potrebno zbog pribavljanja određene dokumentacije koja se nalazi u njegovoj obiteljskoj kući, kako bi, kako tvrdi, opovrgnuo optužbe ŽDO u Dubrovniku.

6.1. Uz to tvrdi i da pobijano rješenje ne sadrži konkretno obrazloženje u čemu bi se sastojala opasnost od neometanog odvijanja postupka koji je u tijeku protiv optuženika, koji navod drugostupanjski sud nalazi u cijelosti neosnovanim. Suprotno svemu navedenom, valja istaknuti da se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške. To stoga jer je, prema činjeničnom opisu, optuženi M. R., u žrtvu dijete M. A., s kojim nije bio u ranijem kontaktu, ispalio više hitaca iz automatske puške u cilju da ga usmrti, a za sve je povod bila osveta obitelji žrtve zbog njihovih dugogodišnjih narušenih odnosa i sukoba. Taj događaj je izazvao veliku uznemirenost i opravdani strah ne samo za obitelj žrtve, već i za sve građane posebice u mjestu počinjenja ovog kaznenog djela, imajući u vidu da se radi o manjem mjestu gdje je stanovnicima poznat optuženik i obitelj žrtve. Zbog potrebe neometanog odvijanja kaznenog postupka i jačanja povjerenja građana u institucije koje su dužne zaštititi društvo u cjelini, nužno je produljiti mjeru istražnog zatvora optuženiku po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

7. Žalitelj opetovano ističe da je istražni zatvor krajnja mjera osiguranja prisutnosti optuženika u kaznenom postupku, te da bi se trebala odrediti samo u situacijama kada se ne može zamijeniti blažim mjerama iz ZKP/08., gubeći pritom iz vida da se upravo u konkretnom slučaju radi o takovoj situaciji. Stoga je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da nije moguće zamijeniti mjeru istražnog zatvora nekom blažom mjerom, a u cilju postizanja iste svrhe, odnosno, preveniraja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a pritom je osobito zbog ozbiljnosti i težine okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. veljače 2024.