Broj: Jž-1761/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenog M. B. i 2.okrivljenog B. N., zbog prekršaja iz članka 42. točke 1. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj: 83/13 i 27/16), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu od 15. svibnja 2019. broj: 3. Pp J-76/19., na sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e :

I. Žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac se prihvaća, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se 1.okrivljenom M. B. i 2.okrivljenom B. N. za djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 42. točke 1. Zakona o nadzoru državne granice, temeljem istog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), izriče novčana kazna u iznosu od po 600,00 (šesto) kuna svakome.

II. Izrečenu novčanu kaznu 1.okrivljeni M. B. i 2.okrivljeni B. N. dužni su platiti u roku od 1 (jednog) mjeseca po primitku ove presude. Ukoliko okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne izreče u točki I. ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom 1.okrivljen

i M. B. i 2.okrivljen

i B. N. su proglašeni krivim i kažnjeni zbog počinjenja prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 1. (ispravno članka 42. točke 1.) Zakona o nadzoru državne granice činjenično opisanog u izreci iste, te su uz primjenu članka 38. Prekršajnog zakona oslobođeni od kazne, s obrazloženjem da je djelo beznačajno i da postupanjem nisu proizveli nikakve posljedice, a radi se o pograničnom području na kojem su stanovnici prisiljeni snalaziti se na razne načine.

Istom presudom okrivljenici su, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 kuna svaki.

Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog neizricanja sankcije, navodeći u bitnom, da je ovakva odluka preblaga i poticajna da osobe nastave s činjenjem istih djela, te se šalje poruka da ne moraju poštivati pravni sustav, predlažući da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Ispitujući odluku o oslobođenju od kazne, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud je utvrdio, da nisu bili ostvareni uvjeti za oslobođenje od kazne.

Prvostupanjski sud je presudu kojom se okrivljenici oslobađaju od kazne donio na temelju članka 38. Prekršajnog zakona koji u stavku 2. propisuje; „Sud može osloboditi od kazne počinitelja: 1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, 2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, 3. kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu“.

Međutim, iz provedenog postupka ne proizlazi niti jedan od izrijekom propisanih razloga za oslobođenje od kazne.

Ističe se da se razlozi koje sud prvog stupnja navodi svode na neznatnu povredu društvene discipline, no to su razlozi za eventualnu primjenu instituta beznačajnog prekršaja (članak 24.a Prekršajnog zakona), a ne za oslobođenje od kazne.

Po ocjeni ovog Suda, vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti niti za oslobođenje od kazne niti za primjenu instituta beznačajnog prekršaja.

Naime, radi se o djelu iz prekršajnopravnog područja koje je pod posebnim pravnim režimom upravo zbog razloga opće, javne i nacionalne sigurnosti, te je realno zahtijevati od svakog građana dužnu i potrebnu pažnju vezanu uz poštivanje državne granice.

U odnosu na navode iz presude koji se odnose na izostanak posljedica, ukazuje se da se kod ovih djela i radi o prekršaju ugrožavanja – dakle prekršajima koja su ostvarena u trenutku samog ugrožavanja zaštićenog objekta a bez nastupanja konkretne posljedice. Prekršaji kao kažnjive radnje su preventivnog karaktera u vrlo velikom broju slučajeva, te po svojoj prirodi u pravilu kažnjive radnje ugrožavanja, dakle bez da je u konkretnom slučaju došlo do konkretnog ugrožavanja građana ili sigurnosti, već je dovoljno ugrožavanje u apstraktnom smislu.

Uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, imajući na umu zahtjev generalno preventivnog djelovanja i stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, a vrednujući i objektivnu težinu djela, ovaj Sud je prihvatio žalbu tužitelja i izrekao novčanu kaznu.

Pri odluci o visini kazne, ovaj Sud se odlučio za ublažanu novčanu kazne ispod propisanog minimuma, tj. do iznosa od 600,00 kuna za svakog od okrivljenih, s obzirom da je Zakonom predviđena mogućnost ublažavanja novčane kazne za prekršaj za koji je propisana novčana kazna do 40.000,00 kuna do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog Prekršajnim zakonom

Stoga je ovaj Sud preinačio odluku i izrekao ovako ublaženu novčanu kaznu držeći je primjerenom i dostatnom težini i načinu počinjenja prekršaja, te smatrajući da će se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude .

U Zagrebu, 25. veljače 2021.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v. r

Siniša Senjanović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.