Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-726/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić- Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima A. S. & A. T. D., odvjetnicima u Z., protiv tuženika H. B. iz V., OIB:…, zastupanog po punomoćniku G. F., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj: Povrv-428/17-67 od 9. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj: Povrv-428/17-67 od 9. rujna 2020.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. B. iz V., poslovni broj: Ovrv-967/2017 od dana 27.09.2017. godine kojim se tuženiku H. B., V., OIB:…, nalaže da tužitelju A. Z. d.d., Z., OIB:… plati iznos od 35.861,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 04.03.2015. pa do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od dana 01.08.2015. godine pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak postupka ovrhe u iznosu od 2.173,28 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 28.09.2017. godine do isplate po stopi koja se uređuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena sve u roku od 15 dana.

2/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 8.960,00 kn u roku od 15 dana."

Error! No text of specified style in document. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je u suštini zahtjev tužitelja za regresnu isplatu iznosa od 35.861,60 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, a temeljem činjenice da je tužitelj vlasniku vozila registarske oznake VŽ… isplatio navedeni iznos kao naknadu materijalne štete za oštećenje tog vozila u prometnoj nesreći od 1. siječnja 2015., a temeljem zaključenog kasko osiguranja sa vlasnikom tog vozila H.L.S.

Tijekom postupka je utvrđeno pored već navedenog vlasništva na spornom vozilu i postojanja Ugovora o kasko osiguranju slijedeće:

-da je navedenim vozilom u vrijeme štetnog događaja upravljao tuženik H. B. iz V. -da je isti nakon prouzročene nezgode-naleta na zadnji dio osobnog vozila reg. oznake VŽ… napustio lice mjesta uslijed čega nije izvršeno alkotestiranje tužitelja,

-da je prema Uvjetima Ugovora o osiguranju propisano da osiguranik gubi pravo iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola (članak 7. stavak 2. Uvjeta), dok se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako nakon prometne nezgode izbjegne ili se odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti.

Također je utvrđeno da se tuženik nije odbio testirati već da je napuštanjem mjesta prometne nezgode izbjegao alkotestiranje.

Prvostupanjski sud pravilno primjenjuje odredbu članka 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/15. i 29/18. – u nastavku teksta: ZOO) a kojom je izričito propisano da su ništetne odredbe Ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza, a što se odnosi upravo na članak 7. stavak 2. Uvjeta. Žalitelj smatra neosnovano da sud nije mogao primijeniti navedenu zakonsku odredbu jer u ovom konkretnom slučaju tuženik nije osiguranik tužitelja.

Točno je da tuženik nije osiguranik tužitelja ali prema navedenom članku 7. stavku 2. Uvjeta upravo osiguranik gubi pravo iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, pa suštinski tužitelj je mogao odbiti zahtjev osiguranika, a to je u ovom slučaju H.

Za pretpostaviti je, a s obzirom da je osiguraniku isplatio štetu, da je tužitelj štetu isplatio upravo imajući u vidu odredbu članka 942. ZOO-a.

Kao što je već navedeno žalitelj ističe da se ta odredba odnosi samo na osiguranika, međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je neprihvatljivo da navedena odredba bude u korist osiguranika u slučaju kada isti izbjegne alkotestiranje (ali ne na način da ga odbije), a da je valjana u odnosu na treću osobu u ovom slučaju vozača osiguranog automobila. Dakle, da je u konkretnom slučaju tuženik bio vlasnik i osiguranik za sporno vozilo isti bi imao pravo na naknadu štete premda je izbjegao testiranje na alkohol, a u ovoj situaciji

Error! No text of specified style in document. kada je samo vozač takvog vozila da bi on morao naknaditi osiguravatelju iznos koji je osiguravatelj isplatio vlasniku vozila tj. osiguraniku.

Tužitelj prema navedenoj odredbi ZOO-a ne može zahtijevati od osiguranika da nakon štetnog događaja sam odlazi na alkotestiranje, pa to isto ne može zahtijevati niti od treće osobe koja je kao vozač sudjelovala u štetnom događaju.

Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 24. veljače 2021.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak,v.r.