1              Poslovni broj: II Kž-68/2024-5

Poslovni broj: II Kž-68/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. O., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog L. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj K-20/2023-20 od 29. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog L. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj K-20/2023-20 od 29. siječnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog L. O. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja optuženom L. O. je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode, kao i vrijeme i provedeno u istražnom zatvoru od 4. ožujka 2023., pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi L. O. po branitelju, odvjetniku D. O., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu okrivljenika te preinači pobijano rješenje na način da prema okrivljenom L. O. istražni zatvor zamijeni jednom ili kumulativno više adekvatnih mjera iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijano rješenje nije zakonito, odnosno da u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi za produljenje istražnog zatvora iz razloga propisanih odredbom članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostave za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere za preveniranje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Žalitelj i u ovoj žalbi ponavlja već isticani prigovor nepostojanja osnovane sumnje, međutim, ne ulazeći u kaznenu odgovornost optuženika, žalitelju se skreće pozornost, da je u stadiju potvrđene optužnice nesumnjivo utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. U skladu s navedenim, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da osnovana sumnja da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-17/2023. od 29. kolovoza 2023. i dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica navedenih po točkom 10. pobijanog rješenja.

7. Jednako tako, protivno ponovljenom žalbenom navodu optuženika, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da na strani optuženika postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao ponoviti ili dovršiti pokušano kazneno djelo, slijedom čega postoje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Prije svega, pravilno prvostupanjski sud povezuje okolnost optuženikove ranije kaznene osuđivanosti, s rezultatima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da isti ima dugogodišnji sindrom ovisnosti o alkoholu koji je doveo i do tjelesnih oštećenja s poremećenom strukturom osobnosti uslijed čega postoji visoka razina opasnosti da bi mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od ponavljanja ili dovršenja kaznenog djela kod optuženika.

8. Ovdje valja istaći da žalitelj i nepostojanje osnovane sumnje, a također i nepostojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, negira tako što osporava pravilnosti utvrđenih činjeničnih utvrđenja koja proizlaze iz do sada provedenih dokaza. Konkretno, žalitelj poriče postojanje namjere kod optuženika da ubije oštećenika D. Z., ističući da je optuženik imao namjeru samo zaplašiti oštećenika, te u potpunosti negira počinjenje dvaju kaznenih djela ubojstava u pokušaju. Međutim, ovime optuženik iznosi obranu, a prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza.

9. Nije osnovan prijedlog žalitelja, za zamjenom mjere istražnog zatvora mjerama opreza, jer kada se uzme u obzir iskazana ustrajnost i odlučnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje, tada sve navedene okolnosti, u svom zbiru, predstavljaju one osobite okolnosti predviđene člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., te je rizik od opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika je takve razine da se ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

10. Imajući u vidu sve navedeno, nije upitna pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ni zbog opetovanih žalbenih navoda kojima se ističe ranija neosuđivanost za ista ili istovrsna kaznena djela i starija životna dob optuženika, jer iste ne umanjuju utvrđene okolnosti koje nalažu nužnost oduzimanja slobode optuženiku.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. veljače 2024.