Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-77/2021-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr. sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužitelja A., OIB:…, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., protiv tuženika R. D., J., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom broj Povrv-705/18-11 od 10. lipnja 2020., 12. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom broj Povrv-705/18-11 od 10. lipnja 2020., u pobijanom dijelu, i to u točkama 1. i 3. izreke, i sudi:
„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-2107/18 od 25. travnja 2018., u dijelu u kojem je naloženo da tuženik R. D. iz J., OIB: …, namiri tužitelju A. d.o.o., OIB: … , iznos od 4.181,86 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na pojedine iznose teku, i to:
- na iznos od 174,32 kuna od 22.11.2014.,
- na iznos od 230,20 kuna od 23.12.2014.,
- na iznos od 173,16 kuna od 23.01.2015.,
- na iznos od 179,08 kuna od 21.02.2015.,
- na iznos od 187,41 kuna od 24.03.2015.,
- na iznos od 173,03 kuna od 21.04.2015.,
- na iznos od 174,01 kuna od 21.05.2015.,
- na iznos od 218,10 kuna od 24.06.2015.,
- na iznos od 165,00 kuna od 21.07.2015., do 31. srpnja 2015 prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koje na pojedine iznose teku, i to:
- na iznos od 220,33 kuna od 21.08.2015. pa do isplate,
- na iznos od 242,79 kuna od 22.09.2015. pa do isplate,
- na iznos od 223,60 kuna od 20.10.2015. pa do isplate,
- na iznos od 185,08 kuna od 21.11.2015. pa do isplate,
- na iznos od 169,01 kuna od 19.12.2015. pa do isplate,
- na iznos od 165,00 kuna od 21.01.2016. pa do isplate,
- na iznos od 199,09 kuna od 19.02.2016. pa do isplate,
- na iznos od 182,04 kuna od 18.03.2016. pa do isplate,
- na iznos od 190,06 kuna od 20.04.2016. pa do isplate,
- na iznos od 184,08 kuna od 19.05.2016. pa do isplate,
- na iznos od 181,06 kuna od 17.06.2016. pa do isplate,
- na iznos od 165,00 kuna od 16.07.2016. pa do isplate,
- na iznos od 185,08 kuna od 17.08.2016. pa do isplate,
- na iznos od 15,33 kuna od 16.09.2016. pa do isplate,kao i u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.850,00 kn."
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., broj Ovrv-2107/18 od 25. travnja 2018., u dijelu u kojemu je naloženo da tuženik namiri tužitelju iznos od 4.181,86 kn sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika G. F. iz S., broj Ovrv-2107/18 od 25. travnja 2018. u dijelu ovršnog troška u iznosu od 75,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te predvidivog troška postupka u iznosu od 693,75, dok je točkom 3. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Protiv točke 1. i 3. izreke prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti.
Žalba tuženika je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatom iznosa od 4.181,86 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime ispostavljenih, a neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge, za vremensko razdoblje od listopada 2014. do kolovoza 2016.
S obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.181,86 kuna, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP- a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi kako je iz priloženog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa razvidno da su stranke dana 31. listopada 2012. zaključile ugovor na tarifni model Savršena, te da iz priloženih računa i ispisa poziva proizlazi da je tuženik koristio usluge tužitelja i da su mu uredno ispostavljeni računi.
Temeljem navedenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi i naložio tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos, smatrajući da je neosnovan istaknuti prigovor zastare, jer da se u konkretnom slučaju radi o tražbini za koju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje u tekstu: ZOO), predmetna tražbina da je dospjela 22. studenoga 2014., a prijedlog za ovrhu da je podnesen dana 25. travnja 2018., dakle unutar zastarnog roka od pet godina.
Izneseni pravni pristup suda prvog stupnja kao pravilan i zakonit ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
Naime, predmet spora predstavlja potraživanje s osnova neplaćenih naknada za pružene telekomunikacijske usluge, za koje se ne primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO-a, kako je to smatrao sud prvog stupnja, već se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 232. stavka 1. točke 3. ZOO-a.
Kratak rok zastare od godine dana predviđen odredbom članka 232. stavka 1. ZOO-a odnosi se na usluge koje se odvijaju neprekidno, pa je nužno što prije ostvariti tražbine koja dospijevaju u jedno, dva ili tromjesečnim rokovima (u konkretnoj pravnoj stvari usluga pružanja telekomunikacijskih usluga). Interesi pravne sigurnosti nalažu da svoje tražbine davatelj i isporučitelj usluga što prije naplati, a i u interesu je korisnika da se na dulji rok ne mora opterećivati čuvanjem uplatnica i drugih dokaznih isprava o uplatama.
Prema tome, kako je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 25. travnja 2018., zastarom su obuhvaćeni svi mjesečni iznosi dospjeli do 25. travnja 2017., odnosno cjelokupno utuženo potraživanje koje se odnosi na vremensko razdoblje od listopada 2014. do kolovoza 2016., obzirom da je zadnje utuženo potraživanje za mjesec kolovoz 2016. dospjelo dana 16. rujna 2016.
Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 373. točke 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu glede odluke o glavnoj stvari.
Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (članka 166. stavka 2. ZPP-a).
Tako je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, valjalo priznati, u granicama postavljenog zahtjeva te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje u tekstu: OT), za sastav podneska od 28. studenoga 2018. 12,5 bodova prema Tbr. 8. točka 3. OT; za zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2020. 50 bodova prema Tbr. 9. točka 1. OT, odnosno sveukupno 62,5 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT) daje iznos od 625,00 kuna, kojemu je valjalo pridodati iznos od 200,00 kuna na ime sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi, čime se došlo do sveukupnog iznosa od 825,00 kuna.
Glede troškova ovog žalbenog postupka, tuženiku je valjalo priznati za sastav žalbe protiv presude 62,5 bodova, prema Tbr. 10. točka 1. OT, što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT), daje iznos od 625,00 kuna, kojemu je valjalo pridodati iznos od 400,00 kuna na ime sudske pristojbe na žalbu protiv presude, što daje iznos od 1.025,00 kuna, čime se došlo do sveukupnog parničnog troška tužitelja u iznosu od 1.850,00 kuna.
Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 12. veljače 2021.
Sudac:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.
