Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1031/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, kao članice i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) D. B. iz S., OIB: …,

B. Š. 19 i 2) G. B. iz S., OIB: …, …,

zastupanih po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., …, protiv

tuženika S. G. L. d.o.o. …, Z., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M.

V., odvjetniku u O. d. Š. i p. u Z., …,

radi raskida kupoprodajnog ugovora i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda i Sisku, poslovni broj P-12/2019 od 21. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 23. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) D. B. i 2) G. B. kao

neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda i Sisku, poslovni broj P-12/2019 od 21. kolovoza 2020.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I Raskida se ugovor o prodaji od 21.9.2012. godine sklopljen između tužitelja D. B. iz S., … i tuženika S. G. L.

D.O.O., …, Z..

II Nalaže se tuženiku S. G. L. D..O.O., isplata iznosa od 374.248,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 22.9.2012., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku S. G. L. D..O.O., na ime naknade štete plaćenog poreza na promet nekretnina isplatiti tužiteljici iznos od 3.417,12 kuna zajedno s sa zakonskom zateznom kamatom koja na koje teku od dana 25.1.2013., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate.

2. Nalaže se 1. tužiteljici D. B., OIB: …, S., …

… i 2. tužitelju G. B., OIB: …, S., … da

tuženiku S. G. L. d.o.o. …, Z., OIB: … naknadi trošak postupka u iznosu od 67.187,50 kn, u roku od 15 dana."

Protiv citirane presude žalbu su izjavili tužitelji pod 1) D. B. i 2) G.

B. (dalje: tužitelji) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji postavljenom tužbenom zahtjevu te naloži tuženiku naknaditi parnični trošak tužiteljima zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuju. U žalbi ističu da je tužiteljica pod 1) odmah po otkrivanju predmetnih nedostataka pokušavala obavijestiti prodavatelja no nikako nije mogla doći do direktora, nego je o svemu telefonski i pismeno obavještavala G. F.,

voditeljicu projekta za tuženika, a koju je upravo direktor tuženika zadužio za komunikaciju sa stanarima. Također, o nedostacima su ga obavještavali i ostali stanari pisanim i usmenim putem zajedno sa tužiteljima. Dokaz da je tuženik bio upoznat sa nedostacima i pozvan da ih otkloni je i taj da je tuženik sanirao posljedice nedostataka na način da je tužiteljima refundirao troškove namještaja, o čemu postoje dokazi. Tuženik je brojnim usmenim (putem gđe. F.) kao i pisanim pozivima od 25. ožujka 2013. i 30. travnja 2013., a koje je zaprimio 2. svibnja 2013., pozivan da dođe i utvrdi nedostatke u stanu, o čemu su posvjedočili saslušani svjedoci. U nalazu i mišljenju vještakinje M. P. R. su evidentirani svi nedostaci i oštećenja na stanu i cjelokupnoj nekretnini koje ističu tužitelji i koje su posljedica dijelom projektiranog stanja, a dijelom pogreške u izvedbi građevine, kao i odstupanja od glavnog projekta. Tužiteljica pod 1) je isticala kako je lift bio osnovni uvjet za kupnju predmetnog stana zbog njezine i suprugove dobi i zdravlja, a koji lift je proradio tek nakon 8 mjeseci nakon njihovog useljenja te ne bi radio svaki put kad bi pale kiše i voda prodrla u podrume, o čemu su također iskazivali saslušani svjedoci. Iz navedenog proizlazi kako su ispunjene pretpostavke iz čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Pred sudom prvog stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da se u spisu nalaze iskazi svjedoka i dokazi o pismenima upućenim tuženiku kojim ga se poziva da ukloni nedostatke. Tužitelji su podneskom od 11. ožujka 2020. predlagali da se dodatno sasluša vještakinja, a koji dokazni prijedlog sud prvog stupnja nije odbio, a niti je proveo dokaz dopunskim saslušanjem vještaka i time je došlo do povrede čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, budući da stranci nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja ističući da je sud prvog stupnja sukladno čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku utvrdio sve činjenice i ocijenio sve okolnosti na koje je upućen ukidnom odlukom drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-387/2017 od 7. prosinca 2018. te je pravilno utvrdio da tužitelji nisu dokazali osnovanost svog zahtjeva. Niti iz jednog dokaza koji su tužitelji dostavili u sudski spis na okolnost informiranosti tuženika o postojećim nedostacima ne proizlazi da je rok ostavljen. "Usmeni razgovori sa gospođom G. F., višestruki telefonski pozivi" ne predstavljaju dokaz o tome da je tuženiku dodijeljen rok za otklanjanje nedostataka. Isto tako, potvrda primitka povratnica i račun koje su tužitelji dostavili u sudski spis ne dokazuju da je tuženik bio informiran o postojanju nedostataka, a posebno ne da bi mu bio dodijeljen rok za otklanjanje istih. Naime, u spisu ne postoje dokazi o tome koja su pismena i kojeg sadržaja upućena tuženiku, što je jedino relevantno za predmetni postupak. Budući da tužitelji nisu odredili rok za otklanjanje nedostataka prvostupanjski sud nije mogao niti utvrđivati hoće li tuženik moći ispuniti ugovor u naknadnom roku. Budući da se tužitelji u predmetnom postupku nisu pozivali na zakašnjenje tuženika nije bilo potrebe upuštati se u dokazivanje te nesporne činjenice. Osim toga, tužitelji nisu uspjeli dokazati da bi nedostaci bili od tolikog značaja da opravdavaju raskid ugovora, odnosno da nisu takve naravi da bi onemogućavali stanovanje u predmetnom stanu. Isto proizlazi i iz nalaza vještakinje koja nije utvrdila da stan nije pogodan za stanovanje već da se može učiniti ugodnijim za stanovanje. Sud prvog stupnja je raspravim rješenjem od 28. svibnja 2020 odbio dokazni prijedlog za saslušanje stalne sudske vještakinje te na ročištu od 7. srpnja 2020. utvrdio da se daljnji dokazi neće provoditi. Naime, tužitelji su predlagali dopunski saslušati vještakinju na okolnost koja predstavlja pravno pitanje o kojem vještakinja nema potrebnog znanja, već je odluku o tome pozvan i ovlašten donijeti jedino sud. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja te tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

Žalba nije osnovana.

Tužitelji u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), budući da im odbijanjem provođenja dopunskog saslušanja vještakinje nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, koja povreda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja.

Naime, vještakinja građevinske struke M. P. R. tijekom postupka dala je svoj pismeni nalaz i mišljenje sukladno nalogu prvostupanjskog suda, koji je povodom izjavljenih prigovora pojasnila u svom iskazu danom na ročištu održanom 7. prosinca 2016. te se jasno izjasnila o zatečenim nedostacima i mogućnosti njihovog otklanjanja, a na koje okolnosti su tužitelji predlagali njeno dopunsko saslušanje, pa kako u njenom mišljenju nije bilo proturječnosti ni nedostataka niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, to je sud prvog stupnja na pravilan način odlučio o tom dokaznom prijedlogu.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora postupka je zahtjev tužitelja da se raskine ugovor o prodaji sklopljen 21. rujna 2012. između tužiteljice pod 1) i tuženika, budući da stan koji je predmet tog ugovora ima nedostataka koje tuženik nije otklonio, a iz svega proizlazi da ih neće otkloniti ni u naknadnom roku, zatim zahtjev da tuženik isplati iznos od 374.248,00 kn koliko je iznosila kupoprodajna cijena predmetnog stana, kao i da tužiteljici pod 1) na ime naknade štete s osnove plaćenog poreza na promet nekretnina isplati iznos od 3.417,12 kn. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po uputi iz ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-387/17 od 7. prosinca 2018., utvrdio da su tužiteljica pod 1) i tuženik sklopili kupoprodajni ugovor, kojim je tužiteljica pod 1) kupila stan broj …, koji se nalazi u stambenoj zgradi u … i …,

izgrađenoj na čest. zem. … k.o. S. stari, da je tužiteljica pod 1) isplatila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 374.248,00 kn, kao i utvrđeni porez na promet nekretnina u iznosu od 3.417,12 kn, da je prve probleme u stanu primijetila kada je počelo grijanje, o čemu je izvijestila djelatnicu tuženika G. F., a nakon čega su zamijenjeni radijatori, a 1.

ožujka 2013. kada je krenula sa proljetnim čišćenjem utvrdila i pojavu plijesni na zidu i ispod madraca na krevetu, o čemu je ponovno obavijestila zaposlenicu tuženika, koji joj je refundirao trošak izmijene radijatora i trošak zamijene namještaja.

Nadalje, sud prvog stupnja smatra utvrđenim nedostatke u vidu stvaranja vlage, curenja vode u podrumu i u stanu, kao i da su tužitelji dokazali da su tuženika, kao prodavatelja, obavijestili o nedostacima. Međutim, kako tužitelji u smislu čl. 412. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) nisu dokazali da je tuženiku ostavljen primjeren rok za ispunjenje, odnosno za ispunjenje ugovora, odnosno otklanjanje nedostataka, a niti da je tuženik nakon obavijesti o nedostacima izjavio da neće ispuniti ugovor, odnosno sanirati nedostatke, to zahtjev za raskid ugovora radi nedostataka za koje nije određen rok za ispunjenje kao bitan sastojak ugovora nema za posljedicu raskid ugovora, kako su to tužitelji zatražili postavljenim tužbenim zahtjevom kao pod toč. I. izreke, slijedom čega zaključuje da je posljedično neosnovan i tužbeni zahtjev za povrat isplaćene cijene i naknade štete na ime plaćenog poreza na promet. Sukladno odredbama čl. 362. ZOO, kao općem propisu o raskidu ugovora, ugovor se može raskinuti jednostrano, jednostavnom izjavom vjerovnika, u kom slučaju vjerovnik mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu ni u naknadnom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni, da mu preda drugu stvar bez nedostataka, zahtijevati sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor, s tim da prema čl. 412. st. 1. istoga Zakona kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora, osim ako mu je prodavatelj nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da prodavatelj neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, kao i u slučaju kada kupac zbog zakašnjenja prodavatelja ne može ostvariti svrhu radi koje je sklopio ugovor (st. 2. čl. 412.).

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prema kojima na predmetnom stanu postoje nedostaci u vidu stvaranja vlage, curenja vode u podrumu i u stanu, koje je prema nalazu i mišljenju vještakinje građevinske struke moguće sanirati, kao i da su tužitelji o nedostacima obavijestili tuženika, budući da u tom pravcu iskazuju saslušani svjedoci u postupku i to D. P. i V. G., koja je u ime stanara zgrade putem faksa i pošte uputila dopise tuženiku vezano za nedostatke na koje su joj ukazali stanari, kao i dijelom svjedokinja G. F., zaposlenica tuženika koja je bila zadužena za prodaju stanova i kontakt s kupcima, koja je potvrdila prigovore tužitelja koji su se odnosili na probleme sa radijatorom i vlagom, a za koje nedostatke joj je tuženik isplatio određeni novčani iznos.

Iz stanja spisa proizlazi da su tuženiku poslana određena pismena od strane tužitelja i V. G., ali primjerci tih pismena nisu dostavljeni u spis, a nitko od saslušanih svjedoka ne iskazuje konkretno o sadržaju dopisa upućenih tuženiku pa tako ni sama V. G. koja ih je, kako sama tvrdi, pisala, dok tužiteljica pod 1) saslušana kao stranka u svom iskazu sama tvrdi da tuženiku nije pisanim putem uputila izjavu o raskidu ugovora i da mu nije ostavljala nikakav rok za izvršenje popravaka na stanu, tako da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelji u skladu s odredbom čl. 412. st. 1. ZOO tuženiku, kao vjerovniku, nisu ostavili primjeren rok za ispunjenje s naznakom da se u slučaju neispunjenja ugovor raskida.

Također, iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik nakon obavijesti o nedostacima priopćio tužiteljima da neće ispuniti njihove zahtjeve, odnosno sanirati nedostatke, a niti tužitelji u svom iskazu takvo što tvrde, dok se iz okolnosti konkretnog slučaja ne može zaključiti da prodavatelj nije mogao ispuniti ugovor ni u naknadnom roku, posebno stoga što iz nalaza i mišljenja vještakinje građevinske struke proizlazi da se radilo o nedostacima koji su bili otklonjivi, odnosno da bi se ugradnjom klupčica na prozorima spriječio prodor vode uz prozor u unutrašnji prostor, da se loša izvedba u području ugradnje balkonskih vrata može sanirati, kao i prodor vode u podrumu, sve u skladu s pravilima građevinske struke, dok je za utvrđenje opsega i potrebnih investicija za izolaciju energetsku obnovu zgrade radi energetskih gubitaka i stvaranja vlage potrebno izvršiti termografsko snimanje zgrade, koji dokaz nije predložen u postupku.

Stoga zahtjev tužitelja za raskid ugovora radi nedostataka, a za koje tuženiku nije dan naknadni primjereni rok za ispunjenje, nema za posljedicu raskid ugovor kako su to tužitelji zatražili tužbenim zahtjevom, pa s obzirom da ugovor nije raskinut to je neosnovan i zahtjev tužitelja za povrat isplaćene cijene, kao i zahtjev za naknadu štete na ime plaćenog poreza na promet.

Pravilno je sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 23. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.