REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 64/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. H., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 26. listopada 2020. broj K-8/2020-24, u sjednici održanoj 23. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e :
Žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. H. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženi M. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11. te je, na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. i uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i stavka 2. točaka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odlučeno je da je optuženik dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 750,00 kuna, troškove vještačenja po stalnim sudskim vještacima specijalisti sudske medicine, prof.dr.sc. D. C., vještaku za promet A. Š., vještaku za toksikološka vještačenja S. B. i vještaku psihijatru prof.dr.sc. E. D.-H. u sveukupnom iznosu od 9.624,00 kune, kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.593,75 kuna.
Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.
I Kž 64/2021-4
Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
Optuženi M. H. žalbu je podnio po svom branitelju, odvjetniku R. P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene kaznenog prava", odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se "od odgovornosti za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ili bitno smanji izrečenu kaznu", podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Optuženik je po istom branitelju podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika iz sadržaja kojega proizlazi prijedlog da se ta žalba odbije kao neosnovana.
Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalbe nisu osnovane.
Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da je vještačenjem utvrđeno da je brzina kretanja njegovog vozila bila vrlo blizu prometnom ograničenju pa je, kako to zaključuje ovaj žalitelj, sasvim realno i moguće da se on kretao dozvoljenom brzinom kada je krenuo u pretjecanje vozila ispred sebe, a uz to je i prometnim vještačenjem utvrđeno da je kočenje započelo na dijelu ceste na kojemu je pretjecanje bilo dozvoljeno.
U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba reći sljedeće. Optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim zbog postupanja protivnog dvjema blanketnim odredbama, i to iz članka 199. stavka 2. i iz članka 70. stavka 1. točke 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. - dalje u tekstu: ZOSPC). Odredba članka 70. stavak 1. točka 4. ZOSPC-a propisuje da vozač ne smije vozilom početi pretjecati ili obilaziti ako prometna traka kojom namjerava pretjecati nije slobodna na dovoljnoj udaljenosti tako da bi, vodeći računa o razlici između brzine kretanja svojeg vozila za vrijeme pretjecanja i brzine kretanja vozila drugih sudionika u prometu koje namjerava preteći, pretjecanjem ugrozio sigurnost prometa ili omeo promet iz suprotnog smjera.
Točno je, kako je to utvrdio i prometni vještak, da je optuženik započeo pretjecanje na mjestu na kojemu je ono bilo dopušteno i na kojemu je vrijedilo ograničenje brzine od 90 km/h, kao i to da je i kočenje započelo na tom dijelu ceste. Međutim, i sam optuženik u svojoj obrani, a što u svome iskazu potvrđuje i svjedokinja I. Č. S., navodi da je pretjecati započeo u trenutku kada je ispred njega već drugo vozilo vršilo pretjecanje, pa da stoga vozilo kojim je upravljala svjedokinja I. Č. S. uopće nije vidio do trenutka kada se vozilo koje je pretjecalo ispred njega maknulo s prometnog traka namijenjenog za promet iz suprotnog smjera, a kojom je on vršio pretjecanje. I prometni vještak je, odgovarajući na pitanje branitelja optuženika je li vozilo koje je bilo ispred optuženikovog i koje je pretjecalo jedno drugo vozilo optuženiku na neki način otežalo ili onemogućilo da vidi dolazak vozila iz suprotnog smjera, konkretno automobila svjedokinje I. Č. S. s kojim se sudarilo vozilo kojim je upravljao optuženik, naveo da to jest moguće, ali da se u takvom slučaju ne ide u pretjecanje.
I Kž 64/2021-4
Prema tome, i sama obrana optuženika predstavlja priznanje postupanja protivno odredbi članka 70. stavak 1. točka 4. ZOSPC-a jer se očigledno upustio u pretjecanje vozila ispred sebe, a bez da je uopće mogao vidjeti da li mu je prometni trak kojim namjerava pretjecati i koji je namijenjen za promet u suprotnom smjeru slobodan. On je vidio samo stražnju stranu vozila koje je započelo pretjecanje prije njega i koje je radnju pretjecanja uspješno završilo, što optuženiku nije uspjelo već se, unatoč poduzetom kočenju, sudario s vozilom koje mu je dolazilo u susret.
Optuženik nije u pravu ni kada tvrdi da činjenica da je on bio pod blagim utjecajem alkohola nije u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, a to da su potvrdili vještaci suglasno iskazavši da količina alkohola utvrđena u njegovoj krvi nije u bitnome utjecala na njegovu sposobnost upravljanja vozilom.
Naime, provedenim toksikološkim vještačenjem po vještacima iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. utvrđeno je da je optuženik u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola s obzirom na to da je koncentracija alkohola u njegovoj krvi bila najmanje 0,87 g/kg. Samostalni sudski vještak za toksikološka vještačenja, dipl. ing. S. B. je na raspravi pred prvostupanjskim sudom 6. listopada 2020. pojasnio da se kod te koncentracije osoba nalazi u pripitom stanju, a na upit kako se prosječne osobe ponašaju kod takvog stanja pripitosti, vještak je odgovorio da je vozač relativno nesposoban za sigurnu vožnju motornog vozila. Napomenuo je još i to da se pri takvoj koncentraciji alkohola govori da je vozač nesposoban za sigurnu vožnju i da su mu vozačke sposobnosti smanjene, ali ne bitno. S mišljenjem vještaka B., koje joj je predočeno na raspravi pred prvostupanjskim sudom 15. listopada 2020., složila se i stalna sudska vještakinja psihijatrijske struke, prof. dr. sc. E. D.-H.
Uvažavajući, dakle, mišljenja stručnih i za ishod ovog postupka nezainteresiranih osoba, koja su dana u skladu s pravilima struke i najboljeg profesionalnog iskustva i znanja, te cijeneći stvarno postupanje optuženika koji se upustio u pretjecanje vozila ispred sebe bez da je uopće mogao vidjeti da li mu dolazi u susret drugo vozilo, prvostupanjski sud je, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno zaključio da je postupanje optuženika i protivno odredbi članka 199. stavka 2. ZOSPC-a u uzročnoj vezi s konkretnom prometnom nesrećom tj. da je svjestan svoje alkoholiziranosti upustio se u upravljanje motornim vozilom i time iskazao pristanak na kršenje propisa o sigurnosti prometa na cestama, a što je u konačnici rezultiralo sudarom i smrću jedne osobe i teškom tjelesnom povredom druge osobe.
Naposljetku valja reći da tehnička neispravnost vozila, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, nije u uzročnoj vezi s nastupjelom prometnom nesrećom, već upravo, kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud, poduzimanje vožnje u stanju alkoholiziranosti i u takvom stanju radnja pretjecanja vozila ispred sebe, koja radnja je poduzeta bez da se optuženik prethodno uvjerio da ju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.
Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, pravilnost činjeničnog stanja u pobijanoj presudi nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbom optuženika.
I Kž 64/2021-4
Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, pri čemu ne navodi o kojoj bi se povredi kaznenog zakona predviđenoj u članku 469. točkama 1. do 6. ZKP/08. radilo, optuženik ističe da je ono posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Ovim navodom optuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi. Ono, međutim, kako je ranije istaknuto utvrđeno je ispravno i na tako ispravno utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenjen i zakon. Stoga nije osnovana ni žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona, a ni ispitivanjem pobijane presude sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
U žalbi zbog odluke o kazni državni odvjetnik ističe da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen preblaga te da se istom ne može postići svrha kažnjavanja ni u smislu specijalne ni u smislu generalne prevencije. Smatra da okolnosti koje je sud prvog stupnja uzeo kao olakotne nemaju takav značaj da bi opravdale primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Smatra i da je više trebalo uzeti u obzir težinu posljedica koje je optuženik prouzrokovao.
Optuženik, nasuprot tome, smatra da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu propustivši utvrditi brojne olakotne okolnosti na njegovoj strani. Ne osporava da nije posjedovao vozačku dozvolu, ali tvrdi da to nije bilo zbog njegove krivnje, već zbog materijalne nemogućnosti da ishodi dobivanje iste, a da je motornim vozilom morao upravljati kako bi obavljao posao kojim je uzdržavao svoju obitelj.
Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, kao i to da im je potom dao pravilan značaj.
Imajući u vidu da je u konkretnoj prometnoj nesreći teško povrijeđen optuženikov sin, dok je smrtno stradao svekar optuženikove sestre s kojim je optuženik također bio blizak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da navedeno, uz optuženikovu dosadašnju neosuđivanost te obiteljske i imovinske prilike, opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne. Kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci koju je optuženiku odmjerio prvostupanjski sud je, i prema ocjeni ovoga suda, primjerena okolnostima počinjenja kaznenog djela, njegovoj težini i pogibeljnosti, kao i stupnju krivnje te ličnosti konkretnog optuženika te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
Stoga u dijelu odluke o kazni nije prihvaćena niti žalba državnog odvjetnika niti optuženika.
Naposljetku, ne može se prihvatiti ni ničime argumentirana, uopćena žalbena tvrdnja optuženika da su mu troškovi kaznenog postupka previsoko određeni. No, neovisno o tome valja istaknuti da, sukladno odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08., ukoliko bi se kasnije utvrdile okolnosti tako lošeg imovinskog stanja optuženika da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati po zakonu, predsjednik vijeća prvostupanjskog suda može i na prijedlog optuženika nakon pravomoćnosti odluke o troškovima posebnim rješenjem odlučiti da ga oslobađa od obveze naknade troškova kaznenog postupka.
I Kž 64/2021-4
Budući da žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. H. nisu osnovane te da ni ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.
