90 Povrv-234/2020-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., V., …, OIB: …, zastupanog po odvjetnicama Ivani Mandići i Mireli Džoja Petrlić iz Osijeka, protiv tuženika I. V. iz K., …, OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mirele Džoja Petrlić, odvjetnice iz Osijeka i tuženika I. V., 23. veljače 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Ružici Gagro iz Valpova pod poslovnim brojem:

Ovrv-628/2020 od 03. ožujka 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku I.V. iz K., …, OIB: … da isplati tužitelju C. d.o.o., V., …, OIB: … novčanu tražbinu u iznosu od 59,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2019. do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ U preostalom dijelu koji se odnosi na nastale i predvidive troškove ovršnog postupka ukida se platni nalog iz točke I/ izreke ove presude te se nalaže tuženiku I. V. iz K., …, OIB: … da naknadi tužitelju C. d.o.o., V., …, OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 974,75 kn (slovima:devetstosedamdesetčetirikune i sedamdesetpetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Ružici Gagro iz Valpova 03. ožujka 2020. ovršni prijedlog protiv tuženika, ranije ovršenika na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik donio je Rješenje o ovrsi broj Ovrv- 628/2020 dana 03. ožujka 2020., kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 59,00 kune s pripadajućim zateznim kamatama, nastalim troškovima postupka u iznosu od 249,75 kuna i predvidivim troškovima u iznosu od 549,75 kuna, sve u roku od 8 dana.

Tuženik je na predmetno rješenje o ovrsi pravovremeno izjavio prigovor u kojem je naveo da je točno da je parkirao svoj osobni automobil kako to tvrdi tužitelj. Međutim, za parkiranje je uredno izvadio parkirnu kartu koju je platio 7,00 kn i koja je vrijedila do 20,00 sati, a kad je po obavljenom poslu došao do automobila uočio je uplatnicu za plaćanje dnevne parkirne karte. Budući mu nije bilo jasno zašto je izdana opomena i uplatnica za plaćanje dnevne parkirne karte, kada je uredno izvadio parkirnu kartu koju je prethodno stavio na vidljivo mjesto ispod vjetrobranskog stakla, te kako taj trenutak nije uočio osobu koja obavlja nadzor plaćanja parkiranja, sutradan je otišao u prostorije tužitelja. Mobitelom je fotografirao kupljenu kartu, te opomenu za plaćanje dnevne parkirne karte, što je i rekao djelatniku tužitelja, koji mu je obećao da će nastali problem biti riješen. Također je naveo da se više nije obraćao tužitelju, jer je vjerovao djelatniku tužitelja.

Slijedom navedenog, a temeljem članka 282. i 287. u vezi sa člankom 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

Tijekom postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva te je pojasnio svoje potraživanje. Naveo je da je ovlašten vršiti naplatu parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Valpova i to temeljem Odluke Grada Valpova o davanju koncesije za naplatu naknade za parkiranje na javnim parkiralištima na području Grada Valpova Klasa: UP/I-363- 01/13-01/3, Urbroj: 2185/01-1-13-8 od 28. studenog 2013. Nadalje, u bitnom je naveo da je 30. svibnja 2019. zatečeno parkirano osobno vozilo reg. oznake NA-125-DC bez kupljene parkirališne karte za koje je provjerom u MUP-u utvrđeno da je vlasništvo tuženika. Zbog toga je sačinjena fotografija te je izdana dnevna parkirna karta sukladno Odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja Grada Valpova. Tuženik je od strane tužitelja obaviješten tri puta o izdanoj dnevnoj parkirnoj karti, prvi put mu je dnevna parkirna karta ostavljena na vjetrobranskom staklu vozila odmah nakon izdavanja, nakon toga mu je dostavljen račun na kućnu adresu jer dnevnu parkirnu kartu nije platio u naznačenom roku i naposljetku dostavljena mu je i opomena pred ovrhu.

Tijekom postupka tuženik je ostao kod navoda iz prigovora koji se sad smatra odgovorom na tužbu, s tim da je tuženik u nastavku postupka naglasio da je više puta dolazio u prostorije tužitelja kako bi riješio predmetni spor, a koje prostorije su bile zaključane iako je u prigovoru koji se sad smatra odgovorom na tužbu naveo da je kod tužitelja bio samo jednom te da je vjerovao da će djelatnik tužitelja riješiti spor oko izdane dnevne parkirne karte. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži sudskom spisu i to: kartica kupca (str. 6 spisa), R1 račun sa specifikacijom izdanih dnevnih parkirnih karti (strt. 7), potvrda o izvršenom uvidu u podatke MUP-a (str. 8 spisa), dostavnica (str. 9 spisa), preslike dnevne parkirne karte i parkirne karte (str. 11 spisa), odluka o davanju koncesije (str. 19-22 spisa), Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja (str. 23-28), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji naplate parkiranja (str. 29 i 30), ispis podataka o vlasniku vozila (str. 31 spisa), fotografija vozila (str. 32 spisa), opomena pred ovrhu (str. 33 spisa), R1 račun (str. 34), potvrda (str. 38). Također su saslušani svjedok R.G., prokurist tužitelja M. T. i tuženik I. V..

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 59,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na neplaćeni račun dnevne parkirne karte koju je tužitelj izdao 30. svibnja 2019., jer je zatekao parkirano osobno vozilo tuženika na javnom parkiralištu u V., Vij. Hrvatske Republike bez kupljene parkirne karte.

Na temelju svih naprijed navedenih izvedenih dokaza, među strankama je kao nesporno utvrđeno da je 30. svibnja 2019. u 17,54 sati zatečeno parkirano osobno vozilo tuženika reg. oznake … na javnom parkiralištu u V., Vij. Hrvatske Republike, o čemu je sačinjena i fotografija (str. 32 spisa). Također je nesporno da je tužitelj ovlašten temeljem koncesije koju mu je dao Grad Valpovo naplaćivati parking i da se parkirno mjesto na kojem je zatečen osobni automobil tuženika nalazi u zoni naplate parkiranja 1. zona.

Sporno je među strankama je li tuženik 30. svibnja 2019. kupio parkirnu kartu te istu uredno istaknuo na vidljivom mjestu ispod vjetrobranskog stakla svog osobnog vozila, koje je zatečeno parkirano od strane djelatnika tužitelja u V. Vij. Hrvatske Republike u 17,53 sati i je li ta karta u tom trenutku bila važeća. To stoga što tužitelj nije imao pravnu osnovu izdati tuženiku dnevnu parkirnu kartu koju sad utužuje, ako je tuženik uredno platio parking. Iz Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (str. 23-28 spisa) utvrđeno je da se parkirna karta koristi pri naplati parkiranja. Ista se smatra ugovorom o korištenju parkirališta, a ista je ujedno i isprava kojom korisnik parkirališta dokazuje da je platio odgovarajuću naknadu prema zoni parkiranja te da se na parkiralištu zadržava u okviru dopuštenog i plaćenog vremena, (čl. 10.). Člankom 11. propisano je da pravilnost korištenja parkirališta, isticanje parkirne karte, odnosno prijave korištenja parkirališta putem sms poruke i vrijeme zadržavanja, kontroliraju ovlaštene osobe koncesionara koje se koriste odgovarajućom tehničkom opremom koja omoguće evidentiranje vremena i mjesta parkiranja, marke, tipa, boje i registarske oznake vozila. Člankom 13. propisano je da ukoliko je vozilo parkirano na javnim parkiralištima za koja je propisana naplata bez kupljene karte, s parkirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte. Temeljem ugovora o parkiranju po osnovi dnevne parkirne karte, uz dnevnu parkirnu kartu izdaje se i nalog za plaćanje koji se postavlja ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila. Člankom 15. propisano je da je vlasnik čije je vozilo koristilo uslugu parkiranja putem dnevne parkirne karte, dužan izvršiti plaćanje naloga u roku 8 dana, a ako to ne učini, dužan je u daljnjih 8 dana platiti dug po nalogu za plaćanje dnevne parkirne karte uvećane za stvarne troškove te zakonsku zateznu kamatu, na što će ga se u nalogu upozoriti.

Iz Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (str. 29 i 30 spisa) utvrđeno je da dnevna parkirna karta za prvu zonu naplate iznosi 59,00 kuna.

Iz opomene pred ovrhu i specifikacija izdanih dnevnih parkirališnih karti (str. 33 i 34 spisa), utvrđeno je da je opomena naslovljena na tuženika. U istoj je naznačen broj računa 680/3/3 s datumom izdavanja 31. svibnja 2019., datumom dospijeća 15. srpnja 2019. te iznosom računa 59,00 kuna. Opomena pred ovrhu izdana je 20. kolovoza 2019., ista sadrži i nalog za plaćanje navedenog iznosa, a iz iste nije razvidno da li je i kad dostavljena tuženiku.

Iz specifikacije dnevnih parkirnih karti po vozilu (str. 34 spisa), utvrđeno je da je ista sačinjena u obliku R1 računa broj 680/3/3. Datum izdavanja računa je 14. lipnja 2019., dospijeće plaćanja 15. srpnja 2019. godine. U specifikaciji računa navedeno je vozilo …, kao datum i vrijeme naveden je 30. svibnja 2019. godine 17,53 sati, kao broj DPK (dnevne parkirne karte) naveden je 28243, mjesto izdavanja Vij. Hrvatske Republike, zona 1, količina 1, iznos usluge 59,00 kuna.

Iz fotografije vozila (str. 32 spisa) utvrđeno je da je po sredini donjeg djela iste naznačeno "30.05.2019 17:54:30" Na fotografiji se nalazi parkiran osobni automobil registarskih oznaka koje počinju s "NA" ali zbog slabije kvalitete fotografije nije moguće jasno očitati ostatak registarske pločice. Iznad fotografije naznačeno je "DPK:28243 Registarska oznaka:… (HR) Fotografija 1".

Iz fotografije parkirne karte i dnevne parkirne karte (str. 11 spisa), utvrđeno je da su na istoj sadržane parkirna karta za 1 zonu broja 1828, izdana 30. svibnja 2019. u 17,35 sati koja vrijedi do 20,00 sati istog dana, cijena parkirne karte iznosi 7,00 kuna te je na karti kao mjesto izdavanja naveden parkirni aparat Osječka PA106. Dnevna parkirališna karta koja je sadržana na istoj fotografiji nosi broj 28243, na njoj je naznačena reg. oznaka … te je naznačeno Citroen, 1 zona A, Vij. Hrvatske Republike, 30. svibnja 2019., 17,41, iznos 59 kuna, vrijedi od 30. svibnja 2019. 17,53 do 31. svibnja 2019. godine 17,53, rok za reklamaciju do 08. lipnja 2019. godine.

Iz Potvrde Ureda državne uprave Osječko-baranjske županije od 23. studenog 2015. godine (str. 38 spisa) utvrđeno je da je tuženiku priznat status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% tjelesnog oštećenja organizma- stalno, te da je isti rođen 25. prosinca 1960. godine.

Na prijedlog tuženika na glavnoj raspravi u dokaznom postupku 28. siječnja 2021. saslušan je svjedok R. G. na okolnosti reklamacije izdane dnevne parkirne karte koji je u svom iskazu izjavio da se ne sjeća događaja, da tuženika poznaje iz viđenja, te da se ne može sjetiti da bi istog zatekao prilikom parkiranja kritične zgode. Također je naveo da se s tuženikom nije raspravljao oko izdane dnevne parkirne karte. Na upit punomoćnice tužitelja pojasnio je da kad uoči parkiran automobil vrši elektronsku provjeru je li karta kupljena putem SMS-a, a ako nema elektronske potvrde tad vizualnim pregledom vidljivih mjesta unutrašnjosti automobila traži je li istaknuta parkirna karta kupljena na automatu. Uvijek za svako vozilo ostavlja 10-ak minuta od vremena kad je uočio parkirano vozilo bez parkirne karte do trenutka izdavanja dnevne parkirne karte. Na upit suda svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti je li radio 30. svibnja 2019., te je naglasio da kad radi tad pokriva cijelo područje Valpova na kojem se naplaćuje parking.

Tuženik je prigovorio iskazu svjedoka, naveo je da je svjedoka sačekao sljedeći dan u jutarnjim satima u V. na parkiralištu iza Konzuma kraj automata na kojemu je dan prije kupio kartu za parkiranje, da je svjedoku pokazao dnevnu parkirnu kartu koju je dan prije u večernjim satima našao zataknutu ispod brisača, istom je rekao da je bio uredno kupio parkirališnu kartu te ju ostavio na vidljivom mjestu u unutrašnjosti vozila pa mu je nejasno zašto mu je izdana dnevna parkirna karta. Svjedok je uzeo dnevnu parkirnu kartu te je rekao da će kod tužitelja regulirati navedenu situaciju, odnosno da će ista biti stornirana. Isti dan telefonski je pokušao kontaktirati tužitelja da vidi je li predmetna karta stornirana, ali nitko se nije javljao na telefon. Nakon toga u više je navrata u vremenu oko 2 tjedna kad je imao nekog posla u V., obično oko 9,00 sati, odlazio je u prostorije tužitelja koje se nalaze kraj FINA-e.

Iz iskaza saslušanog prokuriste tužitelja M. T. proizlazi da tužitelj izdaje R1 račun nakon što u sustavu tužitelja bude zabilježeno da je izdana dnevna parkirna karta, jer je tužitelj obveznik PDV-a. Tako je postupljeno i s dnevnom kartom koja je predmet ovog postupka, tužitelj je izdao račun koji je običnom poštom dostavio na tuženikovu adresu. Nadalje, upozorio je da tuženik tvrdi da je kritične zgode parkirnu kartu kupio na automatu iza Konzuma (Vij. Hrv. Republike) gdje je i parkirao predmetno vozilo, međutim iz fotografije parkirne karte koju je uz prigovor dostavio, a za koju tvrdi da ju je kritične zgode istaknuo na vidljivom mjestu u vozilu, razvidno je da je izdana na automatu u Osječkoj ulici koji je automat udaljen cca 300 metara od automata na Vij. Hrv. Republike.

Temeljem članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Člankom 451. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), propisano je da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Člankom 219. stavkom 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a člankom 221. a. istog Zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. ZPP, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu članka 451. stavka 3. ZPP, odnosno djelomično je održao na snazi platni nalog kako je to navedeno u točki I/ izreke, dok je u preostalom dijelu u odnosu na nastale i predvidive troškove ovršnog postupka ukinuo platni nalog te je o troškovima postupka odlučio kako je to pobliže opisano u točki II/.

Iz izvedenih dokaza, fotografije vozila (str. 32 spisa) i fotografije dnevne parkirne karte (str. 11 spisa) nesporno je utvrđeno da je 30. svibnja 2019. u 17,54 sati djelatnik tužitelja zatekao parkirano osobno vozilo tuženika u V. na javnom parkirališnom prostoru na Vijencu Hrvatske Republike gdje se naplaćuje parking u okviru 1 zone. Štoviše, te činjenice niti ne spori tuženik. Međutim, tijekom postupka tuženik nije uspio dokazati da je kritične zgode za parkiranje kupio valjanu parkirnu kartu te da je istu istaknuo u unutrašnjosti vozila na vidnom mjestu. Naime, za parkirnu kartu koju je tuženik dostavio na fotografiji uz prigovor (str. 11 spisa) i za koju tvrdi da ju je koristio za sporno parkiranje, utvrđeno je da je ista izdana u vrijeme koje se podudara s događajem koji je predmet spora, međutim ista nije izdana na automatu Vij. Hrv. Republike (parkirališni prostor kod Konzuma), kako je to tijekom cijelog postupka tvrdio tuženik, već na automatu PA106 u Osječkoj ulici koji je od mjesta parkiranja udaljen oko 300-tinjak metara. Stoga je u pravu prokurist tužitelja koji je ukazao na tu činjenicu jer je životno nelogično da bi osoba životne dobi koje je tužitelj, rođen 25. prosinca 1960., koji uz to ima utvrđenu stalnu invalidnost kao HRVI iz Domovinskog rata X. skupine sa 20 % tjelesnog oštećenja organizma, što proizlazi iz potvrde (str 38 spisa), bez ikakvog opravdanog razloga pješačio 300-tinjak metara do parkirnog automata u drugoj ulici kako bi kupio parkirnu kartu koju je mogao kupiti i na automatu koji se nalazi u blizini mjesta gdje je parkirao.

Pored toga treba naglasiti da je tuženik tijekom postupka proširivao svoje navode oko reklamacije dnevne parkirne karte koju tužitelj utužuje u ovom predmetu s tim da svoje navode nije potkrijepio s nikakvim dokazima. U prigovoru koji se sad smatra odgovorom na tužbu (str. 10 spisa) naveo je da je sljedeći dan nakon spornog događaja djelatniku tužitelja reklamirao dnevnu parkirnu kartu te da mu je djelatnik rekao da će problem riješiti pa je zbog činjenice da mu nije usput dolaziti iz K. u V. i povjerenja u službenu osobu otišao kući, zatim je na pripremnom ročištu održanom 02. srpnja 2020. naveo da je poslije susreta sa djelatnikom tužitelja u više navrata dolazio u prostorije tužitelja koje su bile zaključane. Kako bi provjerio tuženikove navode sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika te je na glavnoj raspravi održanoj 28. siječnja 2021. u dokaznom postupku na okolnosti reklamacije dnevne parkirne karte saslušao u svojstvu svjedoka R.G., djelatnika tužitelja. Saslušani svjedok nije se mogao sjetiti niti tuženika niti da bi mu isti reklamirao predmetnu dnevnu parkirnu kartu. Tuženik je prigovorio iskazu svjedoka te je upravo svjedoka označio kao osobu kojoj se obraćao oko reklamacije. U prigovoru na iskaz svjedoka još je dodatno proširio svoje navode istaknuvši da je i telefonski pokušao kontaktirati tužitelja da sazna je li reklamacija riješena. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka R. G. kao vjerodostojan jer je od spornog događaja koji se dogodio 30. svibnja 2019. prošlo više vremena, te je s obzirom na prirodu posla koji obavlja svjedok, a u kojem je izložen svakodnevnom kontaktu s više ljudi, logično da se ne može sjetiti svakog kontakta. S obzirom na tuženikove navode iz kojih se može zaključiti da je s njegove strane postojala izražena upornost u namjeri da kroz reklamaciju natjera tužitelja da stornira predmetnu dnevnu parkirnu karu ostaje nejasno zašto se tuženik pisanim putem nije obratio tužitelju. Naime, ako su svi tuženikovi pokušaji osobnog dolaska u poslovne prostorije tužitelja pa čak i telefonski poziv ostali bezuspješni logično bi bilo da je tuženik pisanim putem od tužitelja zatražio očitovanje o reklamaciji. Tad bi bar imao pisani dokaz da se obraćao tužitelju.

Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da je tuženik parkirnu kartu koja se nalazi na fotografiji ( str. 11 spisa), a koja je kupljena u Osječkoj ulici na parkirnom automatu PA106, naknadno pribavio od treće osobe koja je istu kartu koristila za parkiranje u Osječkoj ulici, a sve kako bi u slučaju pokretanja postupka prisilne naplate istu iskoristio za osporavanje tužiteljevog potraživanja.

Budući je utvrđeno da tuženik nije kupio parkirnu kartu osnovano je djelatnik tuženika nakon što je zatekao parkirano vozilo tuženika bez kupljene karte isto fotografirao i izdao dnevnu parkirnu kartu koja je predmet ovog postupka. Izdavanje predmetne dnevne karte, te njeno dostavljanje uz nalog za plaćanje postavljanjem ispod brisača vjetrobranskog stakla tuženikovog osobnog vozila u skladu je s naprijed citiranom odredbama članka 13. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja (str. 23-28 spisa), s tim da je visina predmetne dnevne karte u skladu s člankom 2. Odluke o izmjenama i dopunama odluke o Organizaciji i načinu naplate parkiranja (str. 29 – 30 spisa). Nadalje, izdavanje R1 računa (str. 6 spisa) na temelju kojeg je pokrenut ovaj postupak, u skladu je s izjavom tužiteljevog prokuriste M. T., jer je tužitelj račun morao izdati budući je obveznik PDV-a. Tužitelj je na predmetnom računu uredno iskazao PDV, a iz same specifikacije računa u kojoj je naznačeno vozilo tuženika, datum i vrijeme izdavanja, broj dnevne parkirne karte, mjesto izdavanja, zona, količina i iznos jasno je da se račun odnosi na dnevnu parkirnu kartu koja je predmet ovog spora.

Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a, s tim da je visina zakonske zatezne kamate utvrđena sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.

Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa). Također je potrebno naglasiti da sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije razdvajao troškove ovršnog postupka od troškova parničnog postupka, već je o svim troškovima odlučio zajedno, a što je u skladu s Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 02. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17. Zatezna kamata na dosuđene troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude također sukladno citiranom Zaključku.

Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 93,75 kuna s PDV-om (Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kuna s PDV-om (članak 6. stavak 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj: 8/11., 112/12. i 114/12., dalje: Pravilnik), materijalnog troška prema Tbr. 44. Tarife u iznosu od 37,50 kuna te trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 43,50 kuna kao i jednokratna nagrada za zastupanje u parničnom postupku po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 kuna s PDV-om (Tbr. 7.8. Tarife) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn. Tužitelj je sudsku pristojbu dužan platiti sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi u naznačenom iznosu, a ako istu ne plati u roku koji sud odredi, ista će se naplatiti prisilno. Pri tome je potrebno naglasiti da je u konkretnom slučaju u odnosu na plaćanje sudske pristojbe na presudu nije moguće primijeniti članak 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama koji se odnosi na mogućnost plaćanja polovice sudske pristojbe u roku od 3 dana, jer se u konkretnom slučaju presuda tužitelju ne dostavlja u elektroničkom obliku i to iz razloga što je isti bio prisutan na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava te je isti upoznat s odredbom članka 335. stavka 8. i 9. ZPP-a. Također je potrebno naglasiti da su tužitelju dosuđeni naprijed navedeni javnobilježnički troškovi, jer su isti bili nužni u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a za pokretanje ovršnog postupka, budući javni bilježnik temeljem članka 5. Pravilnika nije dužan postupati po prijedlogu ovrhovoditelja sve dok ovrhovoditelj ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu 23. veljače 2021.

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja,

2.Tuženiku.