1              Poslovni broj: I Kž-uv-7/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-7/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-481/2023-11 od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika K. V. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-481/2023-11 od 22. siječnja 2024., na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. V.

 

2. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-1/2023-5 od 2. veljače 2023. kojom su preinačene u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-19/2020-11 od 27. studenog 2020. kojom je osuđen, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11-I, te presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-803/2020-23 od 10. siječnja 2022. kojom je osuđen, zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11-I. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava od 9. srpnja 2020., a istek kazne je 9. srpnja 2024.

 

3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da mu se odobri uvjetni otpust.

 

4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žalbom zatvorenik osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda upućujući na pozitivne promjene u ponašanju, osigurano zaposlenje i postpenalni prihvat kod oca, potrebu uzdržavanja djeteta te spremnost na uključivanje u život na slobodi bez opasnosti od počinjenja novih kaznenih djela.

 

6.1. Međutim, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11-II), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, opravdano zaključio da taj prijedlog nije osnovan, a za svoju odluku dao je jasne, određene, dostatne i valjane razloge koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

 

7. U pravu je zatvorenik kada navodi da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora aktualno procijenjen razinom "uspješan", da poštuje Kućni red uz nadzor, primjereno se odnosi prema službenim osobama, unazad nekoliko mjeseci je stabilizirao ponašanje, kaznena djela priznaje i izražava kajanje, završio je osposobljavanje za keramičara, ima podršku obitelji i osiguran postpenalni prihvat i zaposlenje kod oca. No, protivno žalbenim navodima zatvorenika, navedene pozitivne okolnosti samo su neke od okolnosti koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu.

 

8. Naime, prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11-II, dužan cijeniti i ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost te ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora i voditi računa o odredbi članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

9. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju pozitivnih okolnosti navedenih u točki 7. te aktualno povoljnom omjeru izdržane kazne u odnosu na ne izdržani dio kazne, s obzirom da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je tijekom izdržavanja kazne pet puta stegovno tretiran od toga četiri puta zbog težeg stegovnog prijestupa, nema odobrene izvankaznioničke pogodnosti, vjerojatnost recidiva procijenjena je visokom, imajući u vidu dosadašnju osuđivanost i sklonost nasilnim oblicima ponašanja te neujednačen tijek izdržavanja kazne zatvora sa oscilacijama u ponašanju, uzimajući u obzir i negativno mišljenje Kaznionice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

 

10. Slijedom navedenog, te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 27. veljače 2024.