Poslovni broj: UsI-433/20-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. H. iz D., B., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, radi poreza na promet nekretnina, 23. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19- 01/1066, URBROJ: 513-04-19-2 od 16. prosinca 2019.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/19-01/1066, URBROJ: 513- 04-19-2 od 16. prosinca 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, P. u., P. u. K., I. K., KLASA: UP/I-410-20/2018-001/00707, URBROJ: 513-007-06-01-2019-0005 od 9. ožujka 2019. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 153.691.91 kn i porezna obveza u iznosu od 7.684.59 kn.

Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra da ispunjava uvjete za porezno oslobođenje, da je nekretninu stekao na temelju pravnog posla (oporuke) i da je u konkretnom slučaju nastupila zastara utvrđenja porezne obveze. Sadržajno predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Prema članku 4. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ broj 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11, 143/14; dalje: ZPPN) predmet oporezivanja je promet nekretnina. Prometom nekretnina smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj. Prema članku 4. stavku 2. ZPPN stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

Prema članku 7. stavku 1. ZPPN obveznik poreza na promet nekretnina pri nasljeđivanju je nasljednik ili zapisovnik.

Prema članku 13. ZPPN porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju: 1. bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u odnosu na umrlog ili darovatelja, 2. pravne i fizičke osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daruje, odnosno daje nekretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom, 3. bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose u svezi s rastavom braka.

Iz podataka spisa, kao i spisa tuženika, nesporno proizlazi:

- da je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika A. M. iz N., broj O- 303/16 od 28. srpnja 2016., pravomoćnim 29. kolovoza 2016., proglašen nasljednikom iza pok. T. H. u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. 196, k.o. B.

- da je tužitelj brat pok. T. H.,

- da je osnovica poreza na promet nekretnina utvrđena u iznosu od 153.691,91 kn, čiju visinu tužitelj ne osporava (tužitelj je upoznat sa svim relevantnim činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka sukladno zapisniku od 29. ožujka 2019.),

- da je tužitelj prijavio nastanak porezne obveze 25. travnja 2018.

U ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za rješavanje spora bez održavanja rasprave sukladno članku 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS), s obzirom da relevantne, naprijed navedene, činjenice nisu sporne već je sporna primjena prava.

Stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave.

Suprotno navodima tužitelja, isti nema pravo na porezno oslobođenje, s obzirom da kao brat ostavitelja ne ulazi u krug osoba koje u smislu članka 13. ZPPN imaju pravo na porezno oslobođenje. Tužitelj očigledno nije predak a niti potomak ostavitelja već njegov brat, što isključuje mogućnost primjene članka 13. ZPPN u odnosu na tužitelja, kako je pravilno utvrdio i tuženik u osporenom rješenju. Nadalje, u konkretnom slučaju, polazeći od odredbe članka 4. stavka 2. ZPPN u svezi članka 14. stavka 2. ZPPN, radi se o stjecanju nekretnine nasljeđivanjem do kojeg dolazi na temelju odluke suda (pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju). Stoga, sama oporuka nije dostatna za stjecanje nekretnine nasljeđivanjem i nije relevantna za nastanak porezne obveze već je u tom pogledu relevantna pravomoćna odluka suda, kako je to obrazložio i tuženik u osporenom rješenju pravilno ukazujući da se članak 11.a ZPPN odnosi na stjecanje nekretnine na temelju dvostranog pravnog posla (kupoprodajnog ugovora) a ne i u slučaju stjecanja temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Kada se uzme u obzir datum nastanka porezne obveze (lipanj 2016.) i datum prijave porezne obveze (travanj 2018.), evidentno je da do donošenja osporenog rješenja tuženika (16. prosinca 2019.) nije protekao šestogodišnji zastarni rok iz članka 108. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18).

Slijedom navedenog, s obzirom na nespornu visinu porezne osnovice (153.691,91 kn) i posljedično nedvojben iznos porezne obveze (7.684,59 kn), valja zaključiti da su javnopravna tijela pravilno utvrdila poreznu osnovicu i poreznu obvezu tužitelja, dok su osnovano otklonila pozivanje tužitelja na porezno oslobođenje. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 57. stavak 1. ZUS odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 23. veljače 2021.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužitelja

2. tuženik

3. U spis

RJ:

presuda nepravomoćna

vidi upisnik „UsI“

kal. 30 dana