Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž-795/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VB L. d.o.o. za leasing u likvidaciji iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. J. L., odvjetniku iz O. D. J., L., M. j.t.d. iz Z., protiv tuženika S. Š. iz O. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ž.L., odvjetniku iz S., , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-183/2019 od 23. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika S. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-183/2019 od 23. siječnja 2020.

2. Odbija se zahtjev tužitelja VB L. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. Š. iz Z. , br.Ovrv-731/10 od 16.12.2010.g.u dijelu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 163.397,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.09.2010.g. pa do isplate po stopi određenoj do 31.7.2015.g. uvećanjem za 5 postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a od 1.8.2015.g. po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 7.126,94 kn s kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi odnosno od 06.12.2010.g. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.07.2015.g.sukladno Odluci o eskontnoj stopi HNB i čl.29.st.2.ZOO-a izračunava uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g.,po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena ,sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 44.460,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik S. Š. iz svih zakonskih razloga.

U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda i prije očitovanja vještaka financijske struke proveo vještačenje po vještaku strojarske struke kako bi se utvrdila stvarna vrijednost vozila na dan procjene, jer je vještačenje provedeno prije ovog postupka paušalno, a utvrđena vrijednost vozila puno niža od one koja se mogla postići na tržištu, a čime bi i njegov dug bio manji. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno i paušalno navodi da je žalitelj kao svaka druga strana mogao pokazati interes za kupnju predmetnog vozila, a ne uzima u obzir činjenicu da on o prodaji nije bio obaviješten. Smatra također da je odluka o troškovima postupka protivna odredbama Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači tako da donese pravilnu i zakonitu odluku.

Tužitelj VB L. je u odgovoru na žalbu naveo kako niti jednim propisom nije određeno da je tuženik morao biti nazočan procjeni vrijednosti vozila, a smatra da financijski vještak nije niti mogao svoj nalaz temeljiti na pretpostavci cijene koja bi se mogla na tržištu dobiti za sporno vozilo, jer bi se radilo o vještačenju zasnovanom na činjenicama koje se nisu dogodile. Smatra da je prometni vještak procjenu spornog vozila proveo stručno, a tuženik, osim subjektivnih prigovora i navoda, nije dao niti jedan dokaz kojim bi to doveo u pitanje. Drži da su i žalbene tvrdnje u pogledu odluke o troškovima postupka neutemeljene, te predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

- da među strankama nije sporno da je tuženik S. Š., u svojstvu avaliste, svojim potpisom na vlastitoj trasiranoj mjenici bez protesta br. 05483903 izdanoj od društva S. d.o.o., kao glavnog dužnika, mjenično jamčio da će isplatiti dug po mjenici:

- da među strankama također nije sporno da je tuženik S. Š., kao jamac – platac potpisao i Ugovor o leasingu zaključen između tužitelja VB L. d.o.o., kao davatelja leasinga i društva S. d.o.o. kao primatelja leasinga;

- da je predmet Ugovora o financijskom leasingu broj 28005 od 30. listopada 2007. (dalje Ugovor) bilo vozilo marke M. P. LWB 3,2 DID, čija je vrijednost u trenutku zaključenja Ugovora bila 101.308,69 CHF, sa trajanjem Ugovora 60 mjeseci i mjesečnom ratom u iznosu od 1.596,12 CHF, sukladno otplatnom planu;

- da je Ugovor, radi prestanka plaćanja rata raskinut i predmetno vozilo vraćeno tužitelju VB L. dana 5. veljače 2010.;

- da je vještak za promet i vozila D. B., dipl. ing. po zahtjevu tužitelja VB L.

d.o.o. dana 1. ožujka 2010. izvršio procjenu vrijednosti predmetnog vozila nakon vraćanja, te vrijednost istog procijenio u iznosu od 197.729,31 kn, a naknadnom dopunom procjene radi proteka vremena do prodaje, od 28. srpnja 2010. vrijednost istog vozila procijenio na iznos 152.977,04 kn;

- da je predmetno vozilo prodano trećoj osobi 28. srpnja 2010. za cijenu od 121.951,21 kn (neto), za koji iznos je, prema izjavi o prijeboju prema društvu S. d.o.o. od 9. kolovoza 2010. tužitelj VVB L. umanjio ukupni preostali dug po Ugovoru;

- da prama nalazu i mišljenju vještaka A. B. dipl. oec. Preostali dug po

Ugovoru od strane društva S. d.o.o. prema tužitelju VB L. na dan 10. kolovoza 2010. iznosi 163.427,18 kn, pa prvostupanjski sud, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka B. kao stručan i objektivan zaključuje da preostali dug po Ugovoru pravilno izračunat, a primjenjujući odredbu članka 30. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj: 74/94. – dalje ZM), zaključuje da je tuženik S. Š., kao avalist, odnosno jamac platac potpisao predmetnu mjenicu podnesenu na naplatu u utuženom iznosu, kao što je potpisao i Ugovor, te da za dug solidarno odgovara sa izdavateljem mjenice društvom S. d.o.o., te primjenjujući odredbe članka 165. i članka 166. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08.), zaključuje da je tuženik S. Š. dužan utuženi iznos platiti tužitelju VB

L. d.o.o., a time i tužbeni zahtjev osnovan, a odluku o troškovima postupka donio je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.

- dalje Tarife).

Ovakva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Neosnovano se u žalbi ukazuje da prvostupanjski sud nije valjano utvrdio činjenično stanje, odnosno da nije postupio po uputi drugostupanjskog suda u ukidnom rješenju, jer je prvostupanjski sud tijekom ponovljenog postupka proveo sve predložene dokaze, u obrazloženju pobijane presude obračunao se sa prigovorima tuženika S. Š. u svezi sa provedenim financijskim vještačenjem, te i u odnosu na ranije utvrđenje vrijednosti predmetnog vozila od strane vještaka za promet i vozila D. B..

Suprotno žalbenim tvrdnjama iz spisa proizlazi da, osim paušalnih prigovora na procjenu vrijednosti predmetnog vozila, tuženik S. Š. nije dao niti jedan dokaz koji bi potvrđivao njegove prigovore o manjoj procjeni vrijednosti predmetnog vozila, a niti je u ovom postupku predlagao provođenje kontrolnog vještačenja po vještaku strojarske struke radi utvrđenja po njemu stvarne vrijednosti predmetnog vozila u vrijeme prodaje, na što sad upire u žalbi pogrešno tvrdeći da je takvo vještačenje trebao provesti sud, jer sud u parničnom postupku dokaze provodi po prijedlogu stranaka, a ne po službenoj dužnosti, a odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donosi na temelju utvrđenih činjenica sukladno odredbi članka 8. ZPP, a za one činjenice koje nisu dokazane, primjenom pravila iz članka 221.a ZPP.

Dakle, tuženik S. Š. je mogao predložiti dokaz provođenjem vještačenja po vještaku strojarske struke radi utvrđenja vrijednosti predmetnog vozila, mogao je čak i predložiti saslušanje D. B. na okolnosti njegovih saznanja i utvrđenja vrijednosti, no to nije tijekom postupka učinio, pa stoga ne stoje njegovi prigovori kako mu to sud nije omogućio.

Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio ovako provedenu procjenu vrijednosti predmetnog vozila od strane vještaka za promet i vozila D. B., koja je provedena prije prodaje predmetnog vozila, a sve sukladno Općim uvjetima poslovanja tužitelja VB L. d.o.o. sa kojima je tuženik S. Š. bio upoznat prilikom zaključenja Ugovora, te potpisivanja predmetne mjenice, kojima je osobno kao jamac platac preuzeo obavezu glavnog dužnika.

Suprotno žalbenim navodima i po stavu ovog drugostupanjskog suda, prema sadržaju Ugovora, te Općih uvjeta poslovanja, odnosno niti drugih odredbi propisa, nije bila obaveza tužitelja VB L. d.o.o., a o prodaji predmetnog vozila na javnoj dražbi posebno obavještava tuženika S. Š., a niti je isti ostvario pravo prvokupa tog vozila, iako je isti mogao sudjelovati na javnoj dražbi i kupiti predmetno vozilo da je to htio, a nije, pa je stoga valjano prvostupanjski sud takve njegove prigovore istaknute tijekom postupka odbio kao nebitne za odluku u ovoj pravoj stvari, obzirom da se ovdje potražuje isplata preostalog duga iz Ugovora, a temeljem solidarne odgovornosti tuženika S. Š. kao jamca platca iz istog Ugovora,

odnosno avaliste po izdanoj mjenici.

Nisu prihvatljive niti žalbene tvrdnje da bi procjena vrijednosti predmetnog vozila prije javne prodaje bila veća, da bi preostali dug po Ugovoru bio manji, jer, iako je takva tvrdnja logična i matematički točna, ovdje se ukazuje na pretpostavku koja se nije dogodila, a koja nije ničime potkrijepljena, odnosno dokazana da se uopće mogla dogoditi, pa se radi o apstraktnim navodima i insinuacijama koje nisu dokazane niti provjerljive.

Neosnovane su i žalbene tvrdnje da je nalaz i mišljenje vještaka financijske struke paušalan i pogrešan iz razloga što je zasnovan na nepravilno provedenom utvrđenju vrijednosti predmetnog vozila prije javne dražbe, jer je vještak financijske struke A. B. jasno u svom nalazu, iz poslovne dokumentacije, Ugovora, otplatnog plana po Ugovoru, izvršenih uplata, te vrijednosti dobivenoj prodajom predmetnog vozila na javnoj dražbi, utvrdio preostali nepodmireni dug po Ugovoru, pa je stoga takvo vještačenje prihvatljivo i ovom drugostupanjskom sudu.

Tuženik S. Š. žalbom pobija i odluku prvostupanjskog suda o troškovima

postupka, no osim što u žalbi tvrdi da je odluka u tom dijelu protivna odredbama ZPP i Tarife, isti ne konkretizira na koje troškove i iz kojega razloga se žali, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP kada je troškove postupka dosudio tužitelju VB L. d.o.o., koji je u cijelosti uspio u sporu, a niti da mu je dosudio troškove suprotno odredbi članka 155. ZPP ili u visini protivno odredbama Tarife.

Slijedom iznesenog, trebalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika S. Š. odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja,

odnosno presuditi kao u točki 1. izreke.

Odlučujući sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP o zahtjevu tužitelja VB L. d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je

ta procesna radnja utjecala na konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari, niti da je bila nužna za postizanje uspjeha tužitelja VB L. d.o.o. u sporu, pa time niti da je taj trošak opravdan, pa je zahtjev za naknadu istog odbio kao neosnovan, odnosno riješio kao u točki 2. izreke.

S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru 23. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v. r.