REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 138 Povrv-1365/20-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja A. D. L., OIB …, M. F., OIB …, V. G. , OIB …, J. H., OIB …, Đ. H., OIB …, I. K., OIB …, S. K., OIB …, M. K., OIB …, Z. K., OIB …, A. K. , OIB …, L. H., OIB …, M. M., OIB …, Z. P., OIB …, J. T., OIB …, M. T., OIB …,

Ž.  V.,  OIB

… i M. Z., OIB …, svi suvlasnici stambene zgrade u Z., zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o., OIB …, Z., svi zastupani po odvjetnicima iz O. d. H., iz Z., protiv tuženika J. R., OIB …, iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. J.1 , odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-40478/19 od 19. prosinca 2019. izdanog po javnom bilježniku M. J.2 iz Z., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima, na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve, iznos od 4.496,94 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 249,83 kn od 16.2.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.3.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.4.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.5.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.6.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.7.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.8.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.9.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.1.2019. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.2.2019. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.3.2019. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.4.2019. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.5.2019. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.6.2019. do isplate,

- na iznos od 249,83 kn od 16.7.2019. do isplate,

i to sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-40478/19 od 19. prosinca 2019. izdanog po javnom bilježniku M. J.2 , u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 30,60 kn s pripadajućim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-40478/19 od 19. prosinca 2019. izdanog po javnom bilježniku M. J.2 , u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima nastale troškove postupka u iznosu od 862,50 kn i predvidive troškove postupka u iznosu od 1.035,00 kn, sve s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 1.962,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelji su 19. prosinca 2019. podnijeli javnom bilježniku ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 4.527,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-40478/19 od 19. prosinca 2019.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da se utužena pričuva odnosi na jednu sobu površine 18 m[2] , koja je pridružena njegovom stanu površine 37 m[2] . Nadalje navodi da je pričuvu plaćao sve do 2016. godine kada je završio na zavodu za zapošljavanje. Još navodi da nema nikakvih prihoda, pa ne može platiti utuženi iznos.

Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1365/20-2 od 5. svibnja 2020. stavljeno je izvan snage naprijed citirano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak se nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaze uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (stranice 4 i 5 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (stranica 17 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. ožujka 2013. (stranice 18-21 spisa), Aneks br. 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 26. ožujka 2013. (stranica 22 spisa), Međuvlasnički ugovor od 1. travnja 1997. (stranice 30-33 spisa), Popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (stranica 34 spisa), Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (stranice 35-37 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Z. od 3. lipnja 1997. (stranice 38-41 spisa), Zapisnik o primopredaji stambene zgrade sastavljen 2. travnja 1997. (stranice 42 i 43 spisa), Godišnji program upravljanja za 1997. godinu (stranice 44 i 45 spisa), obavijest Z. h. d.o.o. od 19. ožujka 2013. (stranica 46 spisa), Godišnji program upravljanja za period 2013.-2016. (stranice 47 i 48 spisa), Odluku suvlasnika od 21. siječnja 2013. (stranice 49-51 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za G. s. k. g. d.o.o. (listovi 52-56 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, te platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi djelomično održava na snazi.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.527,54 kn, po osnovi neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u Z., sistemski broj nekretnine: …, i za stambeni prostor u Z., sistemski broj nekretnine: …, sve za razdoblje od siječnja 2018. do lipnja 2019.

Odredbom čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje: ZV) propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

Odredbom čl. 90. st. 2. ZV propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova.

Odredbom čl. 375. st. 1. ZV propisano je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a odredbom st. 3. navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 1. travnja 1997. (str. 30-33 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između suvlasnika stambene zgrade u Z., na temelju odredbi čl. 375. ZV, a predmet toga ugovora je uređenje uzajamnih odnosa suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem predmetne zgrade. Nadalje je utvrđeno da suvlasnici u okviru redovnog upravljanja odlučuju, između ostaloga, o programu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, o planu prihoda i rashoda zgrade, o određivanju osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje vlasnika, o određivanju upravitelja zgrade, te o stvaranju zajedničke pričuve, a odluke se smatraju donesenima kad se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički udjeli prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i obvezuju sve suvlasnike (čl. 3. Ugovora). Još je utvrđeno da je za predstavnika suvlasnika određena A. K. (čl. 7. Ugovora), a upravljanje zgradom je povjereno Gradskom stambeno- komunalnom gospodarstvu d.o.o. (čl. 6. Ugovora). Također je utvrđeno da se sredstva zajedničke pričuve utvrđuju godišnjim i višegodišnjim programom održavanja, a najmanja sredstva koja je dužan uplaćivati svaki suvlasnik iznose 0,54% od vrijednosti njegova posebnog dijela godišnje (čl. 13. Ugovora). Konačno, utvrđeno je da se obračun sredstava zajedničke pričuve obavlja za stambeni prostor uz korekcijski koeficijent 1,00, te je svaki suvlasnik obvezan plaćati upravitelju mjesečni doprinos koji odgovara jednoj dvanaestini njegove obveze, do 10. u mjesecu za tekući mjesec (čl. 14. Ugovora). Nadalje, uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u Z., od 3. lipnja 1997. (str. 38-41 spisa) utvrđeno je da je taj ugovor sklopljen između G. s. k. g. d.o.o. kao upravitelja s jedne strane i suvlasnika predmetne zgrade s druge strane, te su njime suvlasnici ovlastili G. s. k. g. d.o.o. (sada G. s. k. g. d.o.o.) da u njihovo ime i za njihov račun, između ostaloga, organizira redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, utvrđuje visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, raspolaže sredstvima zajedničke pričuve u skladu s godišnjim programom, te zastupa suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja (čl. 2. Ugovora). Istim ugovorom suvlasnici su se obvezali plaćati pričuvu do 10. u mjesecu za tekući mjesec, na žiro račun sredstava zajedničke pričuve, a u slučaju zakašnjenja obvezni su plaćati zakonske zatezne kamate (čl. 13. Ugovora).

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. ožujka 2013. (str. 18-21 spisa) utvrđeno je da je tim ugovorom tuženik kupio od E. Č. stan u predmetnoj zgradi u Z., površine 36,43 m[2] , za cijenu od 39.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

Uvidom u Aneks br. 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 26. ožujka 2013., sklopljen 28. lipnja 2013. (stranica 22 spisa) utvrđeno je su tim ugovorom tuženik kao kupac i E. Č. kao prodavatelj suglasno utvrdili da je E. Č. uz gore navedeni stan površine 36,43 m[2] imala i pravo korištenja zajedničke prostorije zgrade površine 18 m , te su utvrdili da je navedenu prostoriju dobila na korištenje 1982. godine uz suglasnost svih stanara, da je ta prostorija pripojena navedenom stanu, da se za nju plaća pričuva, te da kao takva ostaje na korištenje tuženiku.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (str. 17 spisa) utvrđeno je da je tuženik od 28. lipnja 2013. upisan kao vlasnik stana u predmetnoj zgradi, površine 36,43 m[2] .

Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik vlasnik stambenog prostora površine 36,43 m[2] i predmnijevani vlasnik stambenog prostora površine 18 m (tužitelji ničim ne dokazuju da bi potonji stambeni prostor imao površinu 18,37 m[2] ).

Ovdje valja reći da tuženik sve navedeno niti ne osporava, već i sam u odgovoru na tužbu navodi da je prostorija površine 18 m[2] pripojena njegovom stanu, te navodi da je plaćao pričuvu sve do 2016. dok nije ostao nezaposlen.

Uvidom u Odluku suvlasnika od 21. siječnja 2013. (str. 49 i 50 spisa) utvrđeno je da mjesečni doprinos za sredstva zajedničke pričuve iznosi 4,59 kn/m[2] za stambeni prostor, pa kako iz čl. 14. Međuvlasničkog ugovora proizlazi da koeficijent za stambeni prostor iznosi 1,00, tako proizlazi da mjesečna obveza po osnovi doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor površine 36,43 m[2] iznosi 167,21 kn (36,43 m x 4,59 kn), dok za stambeni prostor površine 18 m[2] iznosi 82,62 kn (18,00 m x 4,59 kn).

Slijedom navedenoga, te budući da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio niti dokazivao da bi makar i djelomično podmirio pričuvu za razdoblje od siječnja 2018. do lipnja 2019., platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi za zatražene iznose od po 167,21 kn mjesečno za stambeni prostor površine 36,43 m[2] , što ukupno za utuženo razdoblje iznosi 3.009,78 kn, te za iznose od po 82,62 kn za stambeni prostor površine 18 m[2] , što ukupno za utuženo razdoblje iznosi 1.487,16 kn, sve u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP. Dakle, platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi za iznos od ukupno 4.496,94 kn, dok je za preostali iznos od 30,60 kn taj platni nalog valjalo ukinuti i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Na tako dosuđene iznose tužiteljima su dosuđene i zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos od ukupno 249,83 (167,21 kn + 82,62 kn) za zatraženo razdoblje na način kako je to pobliže navedeno u t. I. izreke ove presude, pri čemu je sud imao u vidu da je svaki suvlasnik dužan plaćati pričuvu do 10. u mjesecu za tekući mjesec, sukladno čl. 13. Ugovor o upravljanju zgradom u Z., od 3. lipnja 1997. (str. 38-41 spisa). Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP. tužiteljima je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost predmeta spora (4.527,54 kn). Tako im je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za ovrhu (tužbe) 50 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za sastavljanje podneska od 20. svibnja 2020. 50 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 2. veljače 2021. 25 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), što ukupno iznosi 125 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 10,00 kn prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.562,50 kn. Tužiteljima je također priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 200,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn. Slijedom navedenoga, tužiteljima je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.962,50 kn. Na tako dosuđen iznos tužiteljima su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (19. veljače 2021.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

Tužiteljima nije priznat trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 37,50 kn jer nisu dokazali da bi imali takav trošak niti da bi isti bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP. Tužiteljima isto tako nisu dosuđene niti zatezne kamate tekuće na trošak javnobilježničke pristojbe za razdoblje od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana donošenja ove presude jer sud o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje u presudi, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP, te na troškove cjelokupnog postupka teku zatezne kamate od dana donošenja te presude do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13 i 93/14).

U Zagrebu 19. veljače 2021.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

tuženiku