REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3011/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., MO, O. …, kojeg zastupa zakonski zastupnik O. u S., protiv tuženika P. P. iz S., O. …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi isplate , nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 20. siječnja 2021. u nazočnosti zakonske zastupnice tužiteljice V. G. i zamjenika punomoćnika tuženika D. R., odvjetnika u S.,

na ročištu radi objave 19. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 105.341,27 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 9. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II Tražbina tužiteljice iz točke I izreke ove presude i tuženikova tražbina utvrđena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019. u iznosu od 74.481, 38 kn sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 15. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, prebijaju se u iznosu od 74.481,38 kn te u dijelu zatezne kamate.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužiteljici iznos od 30.859,89 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od 9. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena te platiti zateznu kamatu koja na prebijeni dio tražbine u iznosu od 74.481,38 kn teče od 9. siječnja 2018. do 20. prosinca 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn.

Obrazloženje

Dana 14. rujna 2018. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem P-4271/18 radi isplate iznosa od 105.341,27 kn sa zateznom kamatom koja teče od 8. siječnja 2018. do isplate, a sve temeljem stjecanja bez osnove. Navodi kako je u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj P-319/09 od 8. ožujka 2012. (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžri-120/13 od 4. lipnja 2013.) iz DP na račun tuženika uplaćen gore označen iznos, nakon čega su rješenjem

Vrhovnog suda RH broj Revr-1085/13 od 25. siječnja 2017. ukinute ove presude, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, tako da je naknadno otpala pravna osnova za prethodno provedenu isplatu u korist tuženika, koji nije udovoljio zahtjevu da u mirnom postupku vrati primljeni, a nepripadajući iznos.

U svom odgovoru od 26. ožujka 2019. tuženik je osporio tužbu u cijelosti ističući prigovor njezine preuranjenosti i litispendencije te promašene pasivne legitimacije.

Rješenjem broj P-4271/2018 od 30. svibnja 2019. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Pr- 125/17, a nastavljen je rješenjem broj P-4271/2018 od 13. srpnja 2020. nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem P-3011/2020.

Dana 17. rujna 2020. zaprimljen je podnesak tuženika u kojem navodi kako je presudom Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019. naloženo ovdje tužiteljici platiti ovdje tuženiku iznos od 74.481,38 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, stoga ističe prigovor prebijanja te predmetnom potraživanju tužiteljice suprotstavlja svoje novčano potraživanje i predlaže da sud uzme u obzir ovo potraživanje tuženika i prebije tražbine stranaka.

U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, presuda ovog suda broj IVP-319/09 od 8. ožujka 2013. i Županijskog suda u Splitu broj Gžri- 120/13 od 4. lipnja 2013., rješenja VSRH broj Revr-1085/13 od 25. siječnja 2017., obavijesti MORH od 19. prosinca 2013. i izvještaja FINA za razdoblje od 1.- 30. studenog 2013., dopisa MF od 13. rujna 2013. s priloženim uplatnim računom za obračun poreza,

prireza i doprinosa te obračunom obveza iz plaće u ovršnom postupku za 2006.-2009. i rekapitulacije obračuna od 2006.-2009. te pregledom presude ovog suda broj Pr-125/17 od 2. rujna 2019. i presude Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019.

Stranke su zatražile naknadu parničnog postupka.

Uzimajući u obzir sadržaj odgovora na tužbu, kao i navode tuženika iz podneska od 17. rujna 2020., u ovom slučaju valjalo je utvrditi pitanje osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, pasivne legitimacije tuženika te odlučiti o postavljenom prigovoru radi prijeboja tražbina stranaka.

Odredbom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti je, a ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, kako to propisuje odredba iz st. 2. Odredbom iz čl. 1115. ZOO propisano je kako se kod vraćanja stečenog bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja, ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Pregledom pravomoćne presude ovog suda broj IVP-319/09 od 8. ožujka 2013. (potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžri-120/13 od 4. lipnja 2013.), razvidno je kako je ovdje tužiteljici R. H., naloženo ovdje tuženiku P. P. na ime neisplaćenih dodataka na plaću, platiti bruto iznos od 40.746,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine i to od 15. ožujka 2006. do isplate, kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 26.875,00 kn.

Pregledom obavijesti SOFP MORH od 19. prosinca

2013., razvidno je kako je prema izvješću FINA od 16. prosinca 2013., temeljem gore označene pravomoćne sudske odluke, dana 4. studenog 2013. provedena pljenidba sa žiro računa DP u korist ovdje tuženika P. P. u iznosu od 105.341,27 kn.

Pregledom rješenja Vrhovnog suda RH broj Revr-1085/13 od 25. siječnja 2017., razvidno je kako je prihvaćena revizija ovdje tužiteljice te ukinuta presuda ovog suda broj P- 319/09 od 8. ožujka 2013. i presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžri-120/13 od 4. lipnja 2013., a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pregledom dopisa tužiteljice od 9. siječnja 2018., razvidno je kako je tuženiku prije pokretanja ove parnice upućen zahtjev za mirno rješenje spora uz poziv na povrat iznosa od 105.341,27 kn s pripadajućom zateznom kamatom, budući je otpala pravna osnova temeljem koje je provedena isplata.

Slijedom iznijetog, nedvojbeno je utvrđeno kako je dio imovine tužiteljice i to u gore označenom iznosu, prešao u imovinu tuženika po pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda koja je naknadno ukinuta, stoga je jasno kako je tuženik primio iznos od 105.341,27 kn temeljem osnove koja je kasnije otpala, tako da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke propisane citiranim odredbama ZOO, radi čega predmetna tužba ima valjano zakonsko uporište, a isto tako osnovana je i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kako u odnosu na označenu glavnicu, tako i u odnosu na kamatu koju je tuženik u obvezi platiti tužiteljici, ali ne od 8. siječnja 2018., već od podnošenja njezinog zahtjeva za mirno rješenje spora 9. siječnja 2018. Naime, ako rok za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik na to pozove, a tuženik je u trenutku podnošenja tužiteljičinog zahtjeva bez dvojbe bio nepošteni stjecatelj, jer je znatno ranije znao za ishod postupka revizije okončanog rješenjem Vrhovnog suda RH od 25. siječnja 2017. Ovome valja dodati kako nije osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje kako se radi o bruto isplaćenom iznosu te kako ga zbog toga tužiteljica ne može potraživati u cijelosti. Naime, tuženiku je po naknadno otpaloj osnovi nedvojbeno isplaćen iznos od 105.341,27 kn i upravo je za taj iznos povećana njegova imovina, stoga ju je i za taj iznos u obvezi vratiti u cijelosti.

Na temelju iznesenog, o tužbenom zahtjevu tužiteljice valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

Što se tiče tuženikovog prigovora prijeboja tražbina, prije svega valja navesti kako u smislu odredbe iz čl. 195. ZOO, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac i ako su obje dospjele, a prijeboj ne nastaje ispunjenjem pretpostavki, nego tek izjavom o prijeboju i nakon izjave o prijeboju smatra se da je njegov učinak nastao onog trenutka kad su se za to ispunile pretpostavke, kako to propisuju odredbe iz čl. 196. ZOO. U ovom slučaju radi se o prigovoru građanskopravnog prijeboja, a pretpostavke za njegov nastanak su uzajamnost, istorodnost, dospjelost, utuživost i podobnost, uz napomenu kako za prijeboj nije potrebna suglasnost druge stranke. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je njegov učinak nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj (ex tunc).

Na okolnost osnovanosti prigovora prijeboja tuženik je priložio presudu Županijskog suda u Splitu broj 22 Gž R-804/19 od 12. prosinca 2019. kojom je preinačena presuda ovog suda broj Pr-125/2017 od 2. rujna 2019. te ovdje tužiteljici naloženo u roku od 8 dana isplatiti ovdje tuženiku bruto iznos od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, odnosno od 15. ožujka 2006. do 15. siječnja 2009. te do isplate. Dakle, nedvojbeno je utvrđena osnovanost navoda tuženika, odnosno osnovanost prijedloga radi prebijanja tražbina stranaka, budući su ispunjene sve pretpostavke za nastanaka prijeboja uz napomenu kako je označena odluka Županijskog suda pravomoćna danom donošenja 12. prosinca 2019., a ovršna 20. prosinca 2019., što je sud utvrdio uvidom u aplikaciju e-spis.

U skladu s iznesenim, jasno je kako su se ostvarile pretpostavke propisane citiranim odredbama iz čl. 195. i 196. ZOO, stoga je dospjelu tražbinu tužiteljice utvrđenu točkom I izreke ove presude u iznosu od 105.341,27 kn sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2018. valjalo prebiti za dospjelu tražbinu tuženika utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom u iznosu od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom od dospijeća prve mjesečne tražbine 15. ožujka 2006. Dakle, radi se o razlici glavnice u iznosu od 30.859,89 kn, koji je tuženik dužan platiti tužiteljici sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od dospijeća tražbine 9. siječnja 2018. do isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. ZOO, a pored toga dužan je i platiti zateznu kamatu koja na prebijeni dio tražbine u iznosu od 74.481,38 kn teče od dospijeća 9. siječnja 2018. do trenutka susreta tražbina dana 20. prosinca 2019. Naime, vjerovnik starije tražbine nakon prijeboja ima pravo i na zateznu kamatu na tražbinu koja je prestala prijebojem i to od dana njezinog dospijeća do dana dospijeća tražbine druge stranke, a vjerovnik novije tražbine nema pravo na zateznu kamatu jer je njegova tražbina namirena u roku dospijeća.

U skladu s iznesenim, odlučeno je kao u točkama II i III izreke presude, a u odnosu na više zatraženi, a prebijeni dio u iznosu od 74.481,38 kn sa zateznom kamatom, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti, kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.

S obzirom na ishod parnice i označenu vrijednost predmeta spora, odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), pri čemu je valjalo cijeniti djelomičan uspjeh tužiteljice u razmjeru od 65% (100% osnovanost tužbe, a 29% osnovanost visine tužbenog zahtjeva).

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 14. rujna 2018. u iznosu od 2.500,00 kn, u skladu s Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT), kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 5. studenog 2020. i 20. siječnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), dok se u više zatraženom dijelu njezin zahtjev ne drži osnovanim. Dakle, priznat joj je trošak u iznosu od 5.000,00 kn, koji je valjalo umanjiti za 35% uspjeha tuženika, tako da joj je priznat trošak ovog postupka u iznosu od 3.250,00 kn, a njegovu naknadu valjalo je naložiti protivnoj stranci, kako je i odlučeno u točki V izreke presude.

Split, 19. veljače 2021.

Sudac

Branko Malenica v.r.

Pravna pouka: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- zz tužiteljice

- pun. tuženika