Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-4/2021-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Peto Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. P., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-933/2020-8. od 1. veljače 2021., u sjednicama vijeća održanim 15. veljače 2021. i 18. veljače 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine” broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi sa člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11-I), prihvaćen je po službenoj dužnosti podnesen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika A. P. te je zatvorenik uvjetno otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 4 ( četiri ) godine, koju izdržava na temelju presude Općinskog suda u Zlataru broj Kv-160/2020-9 od 12. kolovoza 2020., pravomoćne 20. listopada 2020., kojom su objedinjene kazne zatvora iz presude Općinskog suda u Zlataru broj K- 168/2014-25. od 10. travnja 2017., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., presude Općinskog suda u Zlataru broj K-265/2016-23. od 16. ožujka 2017. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11. i presude Općinskog suda u Zlataru broj K-358/09-8 od 04. ožujka 2010. zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine« br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje. KZ/97.). Uvjetni otpust traje do isteka kazne 29. lipnja 2021.
Zatvoreniku je određena i obveza javljanja jednom mjesečno Probacijskom uredu Zagreb II i Policijskoj postaji Zlatar Bistrica, do isteka uvjetnog otpusta 29. lipnja 2021.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, uvodno bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Iz obrazloženja žalbe proizlazi da državno odvjetništvo rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da, iako je kaznionica izrazila pozitivan stav o prijedlogu za uvjetni otpust, da su u svome prijedlogu ipak istaknuli da se zatvorenikov kriminalni povrat ne može isključiti kao i da iz Izvješća o specifičnim okolnostima Probacijskog ureda Zagreb II proizlazi da se na adresi gdje bi zatvoreniku trebao biti osiguran postpenalni prihvat nalazi zapuštena i za život nepogodna kuća te da zatvorenikova majka nije spremna zatvoreniku pomoći u njegovom postpenalnom nastavku života. Ističu i kako je zatvorenik nezaposlen, po otpuštanju mu nije osigurana egzistencija te je osuđivan pretežito radi kaznenih djela protiv imovine pa da nisu ostvareni uvjeti za uvjetni otpust. Protivno žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak da su kod zatvorenika A. P. ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11-I, koje opravdavaju njegovo uvjetno otpuštanje.
Tako je pobijanim rješenjem ispravno utvrđeno da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjen naročito uspješnim, a jednako je ocijenjen i njegov radni angažman, utvrđen je posebno uredan i pozitivno usmjeren tijek izvršavanja kazne zatvora, zatvorenikovo aktivno sudjelovanje u svim segmentima programa izvršavanja kazne zatvora te povoljan omjer neizdržanog dijela kazne u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora. Pravilno je utvrđeno i da od siječnja 2019. zatvorenik kaznu zatvora izdržava u otvorenom odjelu Kaznionice, da se u potpunosti pridržava odredbi kućnog reda, korektno se odnosi prema službenim osobama i zatvorenicima, kontinuirano je radno angažiran, izvankaznioničke pogodnosti je uredno koristio na adresi prebivališta u M. gdje ima osiguran postpenalni prihvat, stegovno nije kažnjavan te nema drugi postupak u tijeku. Prema počinjenim kaznenim djelima je kritičan te izražava kajanje. Ispravno je utvrđeno da iz mišljenja kaznionice proizlazi da je kod zatvorenika postignuta dovoljna razina specijalne prevencije kao i potrebni resocijalizacijski utjecaji da mu se odobri uvjetni otpust.
Povezujući sve navedeno sa činjenicom da je zatvorenik izdržao više od tri četvrtine kazne na koju je osuđen, ispravnom se i osnovanom ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika dosadašnjim izdržavanjem kazne polučen pozitivan rezultat u odnosu na osobnost i njegovo buduće ponašanje.
Državni odvjetnik poziva se na to da je kaznionica istaknula da se kriminalni povrat ne može isključiti no takva konstatacija ne predstavlja tzv. negativnu prognozu zatvorenikovog ponašanja, pa ne dovodi s uspjehom u sumnju odluku prvostupanjskog suda. Jednako tako stanje zatvorenikove kuće i navodna nespremnost zatvorenikove majke da mu pomogne u postpenalnom nastavku života nisu od utjecaja na zaključak o tome da li je do sada izdržana kazna postigla svrhu.
Gore nabrojene pozitivne činjenice na strani zatvorenika, uz izostanak ijedne negativne okolnosti, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju jer je zatvorenik svoje ponašanje tijekom izdržavanja kazne korigirao, te je za očekivati da na slobodi neće činiti nova kaznena djela, zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom na to, nije doveden u sumnju ni zaključak prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju na zakonu osnovana.
Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
