1

              Broj: Ppž-8496/2022

                

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.E.Š., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar-Bistrica od 6. kolovoza 2022., broj: 211-07/22-1/11409, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu prigovora okr. J.E.Š., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se, na temelju čl. 199. st. 7. istog Zakona, izriče novčana kazna 660,00 eura (šesto šezdeset eura), koju je dužan platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne. 

 

II.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. J.E.Š. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 18/118. i 114/22.) okr. J.E.Š. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura), u roku 8 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

              1.                Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. J.E.Š. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne,  izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

             

2.                Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. J.E.Š. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.                S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

6.              Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. J.E.Š., budući da mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

6.2.              Za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 199. st. 7. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura. Preračunavanjem valute uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 nedvojbeno je da je „novi“ Zakon blaži za okrivljenika. 

 

6.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 6. kolovoza 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 85/22.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja i kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.              Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenik ne osporava krivnju, ali moli da mu se ukine zaštitna mjera jer mu je vozačka dozvola neophodno potrebna zbog putovanja na posao. Radi u Strmcu Samoborskom i ne postoji javni prijevoz kojim bi svakodnevno mogao putovati, a moli da se u obzir uzme činjenica da je do sada nekažnjavan.

 

7.1.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. J.E.Š. nije učinio, pa su navodi prigovora o neophodnosti korištenju automobila, ostali na razini paušalnog isticanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, vožnja pod utjecajem alkohola od 1,14 g/kg, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu  donje zakonom propisane granice, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. U odnosu na navode prigovora o dosadašnjoj neosuđivanosti treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, koja okolnost je u ovom slučaju našla dovoljno odraza u izrečenoj zaštitnoj mjeri vrlo blizu  donje zakonom propisane granice. Neophodnost korištenja automobila (za koju okrivljenik niti nije podnio dokaze) ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenik u prometu postupa u skladu s propisima.

 

8.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

9.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207 (t. I.) i čl. 205. ( t. II.)Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 27. veljače 2024.

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Policijskoj postaji Zlatar-Bistrica 2 otpravka: za spis i okrivljenika.