Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-771/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. K., OIB … iz P., i 2. B. K., OIB … iz P., oboje zastupani po punomoćniku T. B., odvjetniku u B. protiv tužene R. S.. S.-J.-W. e., OIB …, A., , zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri d.o.o., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2600/2019-9 od 17. lipnja 2020., 18. veljače 2021.
r i j e š i o j e
1. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2600/2019-9 od 17. lipnja 2020.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2600/2019-9 od 17. lipnja 2020. pod točkom I izreke utvrđeno je da je tužba u toj pravnoj stvari povučena. Pod točkom II izreke naloženo je tužiteljima da nadoknade tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana.
Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. U žalbi navode da su podneskom od 12. lipnja 2020. predložili odgodu ročišta određenu za 17. lipnja 2020., jer je punomoćnik morao otići na hitni poslovni put u Z. pa nije bio u mogućnosti nazočiti na pripremnom ročištu, time da je navedenim podneskom istaknuto da tužitelji ostaju kod tužbenog zahtjeva ukoliko sud odluči održati pripremno ročište. Ističu da prvostupanjski sud pogrešno smatra da se tuženik nije upustio o raspravljanje o glavnoj stvari jer je podnio odgovor na tužbu 21. veljače 2020. Smatraju da se nisu ispunili uvjeti iz članka 295. stavak 2. Zakona o parničnom postupku obzirom sa pripremnog ročišta nisu neopravdano izostali. Smatraju da je došlo do pogrešne primjene materijalnoga prava iz članka 295. stavak 1. i 2. ZPP-a.
Žalba ne sadrži prijedlog o postupanju višeg suda.
U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelja tuženik osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi.
Žalba tužitelja nije osnovana.
Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe 1. i 2. tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena, te da postupak koji je prethodio njenom donošenju nije vođenj uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud naredbom od 16. ožujka 2020. u predmetu odredio ročište za 17. lipnja 2020., a poziv za ročište punomoćnik tužitelja primio je 14. travnja 2020. (dostavnica prileži na naličju lista 175 prvostupanjskog spisa).
Tužitelj je podneskom od 12. lipnja 2020. zatražio odgodu pripremnog ročišta jer mora na hitni poslovni put u Z. koji ne može odgoditi, te je ujedno navedeno kako tužitelji ostaju kod tužbe i tužbenog zahtjeva.
Prvostupanjski sud je prijedlog tužitelja za odgodu ročišta odbio rješenjem od 16. lipnja 2020., te kako se na ročištu 17. lipnja 2020. tuženik odbio upustiti u raspravljanje donosi pobijano rješenje o povlačenju tužbe.
Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu iz članka 291. ZPP-a kada je donio pobijano rješenje.
Naime, prema odredbi iz članka 291. stavak 4. ZPP-a ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje s ročišta smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
Neosnovanu tužitelj pobija pravilnost pobijane odluke tvrdnjom da je tuženik dao odgovor na tužbu slijedom čega se upustio u raspravljanje.
Iz zapisnika od 17. lipnja 2020. izrekom proizlazi kako je tuženik iskazao da se ne želi upustiti u raspravljanje, te je predložio donošenje rješenja kojim se smatra da je tužba povučena, te je ujedno tražio trošak postupka.
Odredba iz članka 295. stavak 2. ZPP-a u dijelu kojim se navodi procesna situacija kad se strana ne želi upustiti u raspravljanje treba smatrati kao situaciju kad se strane ne želi upustiti u raspravljanje o meritumu u smislu da ne želi isticati različite prijedloge, očitovanja i mišljenja, a ne na način kako to tužitelj tumači u žalbi.
Prama tome u situaciji kada tuženik nije došao (neopravdano) na ročište time je izradio volju da se ne raspravlja, tuženik se nije htio upustiti u raspravljanje pa u takvoj činjeničnoj procesnoj situaciji nije bilo mjesta za održavanje ročišta jer sud ne bi imao sa kime raspravljati, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je došlo do presumniranog povlačenja tužbe.
I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita utemeljena na odredbi iz članka 158. stavak 1. ZPP-a.
Obzirom na sve izneseno valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu a pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 380. stavak 2. ZPP-a.
Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
Tuženiku ne pripada pravo na trošak sastava odgovora na žalbu jer se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a ne radi o radnji koja je potrebna za vođenje postupka.
Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.
U Karlovcu 18. veljače 2021.
Sudac
Vesna Stokrp, v.r.
