Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-33/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog mlađeg punoljetnika M. B., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. i u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog mlađeg punoljetnika M. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-4/2020-12 od 29. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog mlađeg punoljetnika M. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-4/2020-12 od 29. siječnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-13/2020. od 9. studenog 2020., koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kovm-9/2020-16 od 15. prosinca 2020., protiv optuženog mlađeg punoljetnika M. B., zbog kaznenih djela pokušaja silovanja iz članka 153. stavak 2. i u vezi članka 34. KZ/11., produljen istražni zatvor protiv optuženog mlađeg punoljetnika M. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. svibnja 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi mlađi punoljetnik M. B., po branitelju odvjetniku G. R.. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, a podredno „ukinuti istražni zatvor i zamijeniti ga s nekom od mjera opreza sukladno čl. 98. ZKP.“
Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrijedio kazneni zakon te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog mlađeg punoljetnika M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti podignutom optužnicom. Osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a pogotovo iz dokaza opisanih u drugom odlomku na 2. stranici pobijanog rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Dakle, te je dokaze već optužno vijeće dostatno analiziralo u mjeri koja je potrebna za dovoljan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje se tereti. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.
Za naglasiti je da prigovor žalitelja kojim analizira dokaze i navodi da sud nije uzeo u obzir iskaz optuženika i njegovu obranu ulazi u ocjenu dokaza, što je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten.
Isto tako, navodi žalitelja da je prema optuženiku trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo jer da postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon također ulaze u ocjenu dokaza, što je također u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave i ocjene svih provedenih dokaza, a prilikom donošenja presude. Stoga, drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nije ovlašten ocjenjivati te okolnosti. S tim u vezi pobijanim rješenjem nije ostvarena povreda kaznenog zakona.
Nadalje, prvostupanjski sud na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga zaključuje da u odnosu na optuženog mlađeg punoljetnika M. B. i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi što daljnju primjernu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom i nadalje opravdanom i te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Pravilno je prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela uzeo u obzir prijašnji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost s pozitivnim propisima društva. Naime, optuženik je prema podacima iz spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-169/2020. 11. svibnja 2020. upoznat s činjenicom da je optužen i da je protiv njega donesen kazneni nalog zbog počinjena dva kaznena djela blude radnje iz članka 155. stavak 1. KZ/11. te da je osuđen uvjetnom osudom s rokom provjeravanja 3 (tri) godine. U međuvremenu je ta presuda-kazneni nalog postala pravomoćna. Neovisno o tome optuženik je sada ponovno osnovano sumnjiv za učin terećenih kaznenih djela (prema optužnici počinjenih 11. svibnja 2020. oko 22,00 sati), isto kaznenih djela protiv spolne slobode, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi već da postoji osnovana sumnja da prethodna osuda s kojom je u inkriminirano vrijeme evidentno već bio upoznat, očito nije ostvarila očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela nego postoji osnovana sumnja da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo.
Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora optuženiku.
Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom.
U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire da je okrivljenik već više od 8 mjeseci lišen slobode, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (od tri do deset godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, maksimalnom trajanju istražnog zatvora, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 18. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r
