REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 99/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M., zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 25/77., te izmjene i dopune objavljene u Narodnim novinama broj 50/78., 25/84., 52/87., 43/89., 8/90., 9/91., 33/92., 39/92., 77/92. i 91/92. – pročišćeni tekst - Narodne novine broj 32/93., 38/93., 28/96. i 30/96. – dalje: KZ RH), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 19. studenog 2019., broj K-28/2010-108, u sjednici održanoj 18. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba opt. I. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom je presudom opt. I. M., nakon suđenja u odsutnosti, proglašen krivim zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZ RH, pa je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam godina. Primjenom odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 145/13., 152/14. i 70/17.) optuženiku je naloženo podmiriti trošak kaznenog postupka u iznosu 1.685,80 kuna i paušalnu svotu u iznosu 2.000,00 kuna, dok će se ostali trošak odrediti posebnim rješenjem.
Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja H. M., odvjetnika iz K., "...iz svih žalbenim razloga ..." s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku osloboditi od optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
I Kž 99/2020-4
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 174. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je neosnovana.
Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupaka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio jasne i logične razloge na kojima se zasniva izreka presude. Nasuprot tvrdnji žalitelja analizirani su iskazi svjedoka M. M. i Đ. N., te su jasno označeni svi dokazi na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, kako je to i navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazloženo na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključeno.
Optuženik nije u pravu kada tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona, jer postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon. Optuženik nije u pravu da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je optuženik, već ranije, pravomoćno osuđen za počinjenje ovog kaznenog djela. Naime, iz dokumentacije koja je pribavljena od Općinskog suda u Glini, proizlazi da je pred Okružnim sudom u Glini, na okupiranom području tzv. Republike Srpska Krajina, 1. kolovoza 1995. bila podignuta optužnica protiv optuženika „radi krivičnog djela iz čl. 206. st.1 i 4. KZJ“. To proizlazi iz dopisa Okružnog javnog tužilaštva Glina, od 2. kolovoza 1995., koji zaprimljen na Okružni sud Glina, 3. kolovoza 1995. Predmet, u međuvremenu, nije bio meritorni okončan, već je odlukom istražnog suca "riješen na drugi način, spis a/a" (list 14-20 spisa). Uostalom, predmet nije ni mogao biti meritorno okončan s obzirom na vojno-redarstvenu operaciju „O.“, od 4. do 7 kolovoza 1995., kojom su oslobođena okupirana područja Republike Hrvatske. Žalitelj, nadalje, zanemaruje da je Županijski sud u Karlovcu zatražio i od Višeg suda u Beogradu dobio obavijest kako protiv optuženika nije pokrenut ni istražni postupak niti je podignuta optužnica (list 52-53 spisa). Nadalje, vezano uz podatke u vezi s obdukcijom leša ošt. B. Č., Zavod za sudsku medicinu Republike Srpske iz B. L. je obavijestio prvostupanjski sud kako je mrtvo tijelo oštećenog "... prošlo kroz Zavod za patologiju ...", ali se nitko od nadležnih pravosudnih organa nije obratio Zavodu za patologiju (list 57 spisa).
Suprotno navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupanja, zasnovani na ocjeni i vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su stoga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemelji na izvedenim dokazima.
Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da se presuda temelji isključivo na personalnim dokazima, odnosno da je propušteno utvrditi „... što je bio pravi uzrok smrti oštećenog ...“.
U spisu predmeta se nalazi medicinska dokumentacija za ošt. B. Č. (list 201-207 spisa i 221-229 spisa) iz koje je razvidno da je oštećeni 8. svibnja 1995. primljen u bolnicu u B. L. oko 16 sati, i da je bio prebačen u B. L. iz V. Svjedok N. R. je rekao da su ranjenog B. Č. stavili u privatni automobil marke L. karavan i odvezli u bolnicu u V., a da bi tek kasnije oštećeni bio prebačen iz V. u B. L. Imajući u vidu povijest bolesti (list 202 spisa) i izvještaj o
I Kž 99/2020-4
uzroku smrti oštećenog (list 205 spisa), stalni sudski vještak dr. Ž. K. je utvrdio kako je B. Č. zadobio prostrjel glave s opsežnim ozljedama mozga, strijelne rane lijeve nadlaktice i lijeve strane prsnog koša. Ozljede su nanesene vatrenim oružje, a uzrok smrti je prostrjel glave sa opsežnom ozljedom mozga (list 253 i 256 spisa).
Dakle, nasuprot tvrdnji žalitelja, iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, vještak je na egzaktan način utvrdio uzrok smrti oštećenog. Prvostupanjski sud je vrlo sumarno analizirao iskaze svjedoka, ali je pravilno ocijenio njihovu vjerodostojnost. Svjedok J. V. je kao vojni policajac bio na dužnosti, te vidio oštećenog i optuženika kako zajedno izlaze iz zgrade komande. Optuženik je imao automatsku pušku u ruci kada je začuo rafal, okrenuo se i vidio ranjenog oštećenog koji se srušio. Tada je skočio i uhvatio optuženika koji je odbacio pušku, pitao ga što to čini i odgurnuo ga do zida. Nije vidio da bi oštećeni potegnuo pištolj na optuženika (list 83 i 203 spisa). Suglasno ovom svjedoku je iskazao i svjedok N. R., koji je začuo rafalnu paljbu i „... zatekao stravičnu scenu ...“. Oštećeni je ležao okrenut na lijevom boku, na sredini čela je imao rupu, a iz rane na leđima je šikljala krv. Svjedok se sjeća da je vojni policajac V. držao optuženika, za koje vrijeme je on pokušavao pomoći oštećenom „... koji je imao pištolj zakačen za opasač ....“ (list 278-279 spisa). Svjedok M. M. nije vidio da bi optuženika nakon ispaljenih hitaca netko "... fizički svladao ...", ali je vidio praznu futrolu i oštećenikov pištolj na tlu, te Đ. L. koji je mogao vidjeti ovaj događaj (list 83 spisa). Suprotno iskazu svjedoka M. M., svjedok R. na mjesta događaja nije vidio Đ. L., ni M. M. niti je pištolj bio na tlu. Svjedok J. V. je iskazao kako M. M. nije mogao vidjeti odnosno događaj, jer nije ni bio prisutan, kao što ni Đ. L. nije mogao vidjeti odnosno događaj, jer ni on nije ni bio prisutan (list 83 spisa). Suprotno iskazu svjedoka M. M., svjedok Đ. L. je potvrdio iskaze svjedoka V. i R., te rekao da on nije bio očevidac ovog događaja (list 104 spisa).
Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je valorizirao vjerodostojnost iskaza svjedoka Đ. N., te pravilno zaključio da je njegov iskaz nelogičan, neživotan i usmjeren jedino na pomaganje optuženiku. Doista nije logično da bi N., koji se navodno slučajno našao na licu mjesta na udaljenosti od čak 30 metara od događaja, bio u stanju detaljno uočiti sve što je radio optuženik, u kojoj ruci je držao pušku, gdje je stajao u odnosu na oštećenika, tko je sve bio na licu mjesta, na koji način se kretao oštećenik i koja vrsta pištolja je bila u njegovoj ruci. Ovaj svjedok, koji je navodno sve detaljno vidio i svega se detaljno sjeća, premda njega svjedoci nisu vidjeli, nije se mogao sjetiti koliko je bio udaljen pištolj od tijela oštećenika, ali se sjeća da je N. R. taj pištolj uzeo i vratio u futrolu ranjenog oštećenika.
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako nitko od svjedoka, za koje je utvrđeno da su uoči i neposredno nakon pucnjave bili na licu mjesta, nije potvrdio da bi pištolj oštećenog bio na tlu, odnosno da bi ga svjedok R. vraćao u futrolu. Uostalom, to je svjedok N. R., jasno i odlučno, demantirao. Doista je nelogično da bi, nakon krvavog događaja, netko dizao s poda pištolj i stavljao ga u praznu futrolu ranjenog oštećenog, iz kojeg je „... šikljala krv ...“.
Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je optuženik došao u komandu nezadovoljan mobilizacijom svog sina, a za što je izravno krivio oštećenog. Bio je ljut zbog toga, a što je potvrdio i svjedok Đ. L., koji ga je dovezao do komande (list 103 spisa). Optuženik je već prilikom dolaska u komandu bio naoružan i spreman lišiti života oštećenog.
I Kž 99/2020-4
U trenutku kada je optuženik glasno predbacio oštećenom zbog mobilizacije sina i nakon što mu je ovaj odgovorio, uslijedila je optuženikova burna reakcija sa tragičnim ishodom.
Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik bio inicijator svega. Došao je naoružan, ogorčen i ljut. Prvo je verbalno napao oštećenog a potom, u cilju lišiti ga života, pucao iz automatske puške u njegove vitalne dijelove tijela, kako to i proizlazi iz medicinske dokumentacije.
Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio odnosno kazneno djelo.
Optuženik nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni, smatrajući da se „... izrečena kazna zatvora u trajanju sedam godina ukazuje previsokom ...“.
Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito treba cijeniti stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja i povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
Prilikom odlike o kazni, prvostupanjski sud je cijenio jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pri čemu je imao u vidu da je optuženik usmrtio ošt. B. Č. izravnom namjerom. Prvostupanjski sud je, nadalje, cijenio motive protupravnog postupanja optuženika, odnosno njegovo nezadovoljstvo mobilizacijom sina, iz čega je zaključio kako je optuženik postupao planirano, sa jasno izraženom kriminalnom voljom zbog čega je ocijenio, primjerenim, izreći mu kaznu zatvora u trajanju sedam godina.
Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Stoga je primjenom čl. 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
I Kž 99/2020-4
