Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-226/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime R. H., Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici

u S., protiv tuženika U.O. d.d. Z., O.:…,

zastupanog po punomoćniku N. Č., odvjetniku u O. B. & partneri,

odvjetnicima u S., zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 08. velače 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i st.12. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 294.100,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. listopada 2014. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelj, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 5.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. listopada 2014. pa do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos isplaćene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 10.000,00 kuna teče od 01. listopada 2014. pa do 19. lipnja 2017., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 52.090,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi koju je tužitelj podnio 08. svibnja 2017. navedeno je kako se 13. srpnja 2014. na državnoj cesti … u mjestu S.D. dogodila prometna nezgoda u kojoj je on sudjelovao i to u svojstvu vozača kombi vozila, marka I., registarskih oznaka i broja … a u kojoj su dvije osobe i smrtno stradale. Do prometne nezgode da je došlo na način

da je vozilo registarskih oznaka i broja …, krećući se sjevernim kolničkim trakom …, od smjera istoka u smjeru zapada započelo radnju pretjecanja na djelu kolnika na kojem pretjecanje nije dozvoljeno. Ono tada prelazi u suprotni kolnički trak pri čemu direktno prednjim dijelom svog vozila udara u njegovo vozilo. U trenutku prometne nezgode štetnik je bio osiguran kod tuženika, vozač i suvozač u tom vozilu poginuli su na licu mjesta. Tužitelj je pak u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio više ozljeda, izvršena su i dva operativna zahvata te u nekoliko navrata obavljao fizikalnu terapiju stacionarnog tipa, a zbog načina nastanka prometne nezgode kao i pogibije dviju osoba tužitelj je zadobio PTSP i konstantno se liječi kod psihijatra. Zbog svega navedenog tužitelj je predložio da se provede dokazni postupak i nakon toga donese presuda kojom bi se tuženika vezalo na naknadu štete s osnova povrede pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, ukupan iznos od 65.000,00 kn sa kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. srpnja 2014. Tužitelj je i zatražio da mu se naknadi parnični trošak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika. Nadalje je naveo da osporava visinu tužbenog zahtjeva. U mirnom postupku tuženik da je tužitelju isplatio na ime naknade štete ukupan iznos od 28.525,00 kn od čega se na naknadu neimovinske štete odnosio iznos od 25.000,00 kn, na ime tuđe pomoći i njege 1.500,00 kn te na ime troškova liječenja 2.025,00 kn. Tuženik smatra da je ovom isplatom tužitelju šteta namirena u cijelosti.

Podneskom od 05. veljače 2021. tužitelj je uredio svoje tužbeno traženje na način da je zatražio na ime pravične novčane naknade iznos od 294.100,00 kn, na ime imovinske štete s osnova tuže pomoći i njege 5.900,00 kn, zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 10.000,00 kn a koja teče od 01. listopada 2014. do 19. lipnja 2017. (dopunjen zahtjev na ročištu za glavnu raspravu 08. veljače 2021) te parnični trošak.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom medicinske dokumentacije tužitelja, zapisnik o očevidu PPP S. od 13. srpnja 2014. zajedno sa situacijskim planom, zdravstveni karton tužitelja, svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 24.studenoga 2017. zajedno s nalogom psihologa, dokaz o upućivanju odštetnog zahtjeva tužitelja kao i sam odštetni zahtjev. U postupku su provedena sudsko medicinska vještačenja u pisanom i usmenom obliku od strane neurokirurga dr.M. J., ortopeda dr.D.

T. te psihijatra dr.Ž. K..

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Stranke su popisale parnični trošak.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi svekoliku štetu koju trpi iz događaja od 13. srpnja 2014.

Odredbom čl.19.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91,

73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO), propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te se pod pravima osobnosti sukladno st.2. istog članka razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, odredbom čl.1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U odnosu na neimovinsku štetu za navesti je da je temeljem čl.1100.st.1. ZOO-a propisano da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno st.2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost njegovog osiguranika.

Među strankama je sporno je li tužitelj isplatom iznosa od 28.525,00 kuna u cijelosti namiren zbog povrijeđenog mu prava osobnosti odnosno svekolike štete koja mu je iz toga događaja proizišla.

Za raspraviti je u ovom konkretnom slučaju bilo visinu predmetnog potraživanja slijedom čega je sud na okolnost utvrđivanja osnovanosti visine predmetnog potraživanja proveo dokaze sudskomedicinskim vještačenjima po vještacima dr.M. J., dr.D.

T. te dr.Ž. K..

U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak neurokirurg dr.M. J. naveo je da je tužitelj iz bolnice otpušten sa dijagnozama: prijelom unutrašnjeg kondila lijeve goljenične kosti, prijelom petog i šestog rebra s desne strane te blagi izljev ispod podrebrice desno. Nadalje da su mu učinjena dva operacijska zahvata i to krvava repozicija (namještanje) i učvršćenje lijeve goljenične kosti po metodi AO i artroskopski pregled lijevog koljenog zgloba. tužitelj je višekratno odlazio na kontrolne liječničke preglede i to kod traumatologa, specijalista za fizikalnu medicinu, neurologa i pulmologa a zbog duševnih poteškoća i kod psihijatra. Bio je na fizikalnom liječenju i rehabilitaciji u specijalnoj bolnici K. u V. L., odlazio je na brojne pretrage pa je tako bio više puta i na rendgenskom snimanju. Uradio je pretragu CT slabinsko križne kralježnice. Vještak J. također je naveo kako je obavio razgovor s tužiteljem i klinički pregled. Tužitelj da osjeća trnce s vanjske strane lijeve potkoljenice te trpi povremene bolove s vanjske strane lijevog nožnog zgloba, ima smetnje pri hodu. ponekad se spotakne pri penjanju stubama. Kliničkim pregledom vještak J. utvrdio je da pri hodu dio vanjske strane tužiteljevog lijevog stopala prema peti "ljubi" podlogu odizanje lijevog stopala oslabljeno je u odnosu na desno a smanjen je i osjet te izmijenjen lijevo u dermatomu L 5. Iz svega navedenog vještak je zaključio da je tužitelj doživio povredu osobnog prava na tje4losnoj i duševnoj zdravlje. Ona se ispoljila u tome da je tužitelj trpio bolove, imao je mnoge neugodnosti radi ozljeđivanja, privremeno je u punom obujmu bio reduciranih životnih aktivnosti a potom su mu iste bile i djelomično umanjene. Trajno mu je oštećeno tjelesno zdravlje te su mu reducirane životne aktivnosti. Trpio je tužitelj i imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege u kući od strane treće osobe (kada nije bio više u bolnici). Tužitelj je stalno trpio neugodnosti (odvoženje na HKP, hospitaliziran je, bio je operiran, izložen rendgenskom snimanju, bezbrojne specijalističke preglede je obavio, odlazio je na preporučene pretrage) a svega toga ne bi bilo da nije ozlijeđen u ovoj nezgodi. Vještak je procijenio da je s neurokirurškog gledišta oštećenje tužitelja za 5 % na račun oštećenja niti živca peroneusa lijevo. U toliko mu je umanjena životna aktivnost. Pri hodu i tjelesnim aktivnostima i opterećenjima povezanim s hodanjem te stajanjem, eventualno nošenjem tereta i sl. tužitelj će ulagati napore u blažen intenzitetu. Lakše će se zamarati te će trebati kraće odmore zbog funkcijskog ispada lijevog stopala u odnosu na zdrave muškarce njegove životne dobi za 5 %. Nakon što procjenu umanjenja životnih aktivnosti sa svoje strane ocijeni ortoped, a zbog kostoloma lijeve goljenične kosti da će postotak umanjenja koji je brojčano manji ili možda isti trebati prepoloviti i onda zbrojiti jel se radi o tjelesnim oštećenjima na istom ekstremitetu.

Vještak ortoped dr. D. T. dala je svoj pisani nalaz i mišljenje te je napomenula da je i klinički pregledala tužitelja prilikom čega je utvrdila da kod hoda izraženo šepa zbog nestabilnosti lijevog koljena. Što se tiče kretnji u lijevom koljenu: fleksija 120 st., ekstenzija je potpuna, lateralna nestabilnost koljena nema izljeva, muskulatura natkoljena blago je hipotrofična te je izražen varus koljena i potkoljenice do 15 st. Postoperacijski ožiljak uredno je zarastao. S desne strane desnih rebara palpira se deformacija 5 i 6 rebra te su kretnje u tom dijelu blago ograničene i bolne. Vještak T. zaključila je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede. Umanjenje životne aktivnosti za lijevo koljeno a zbog umanjene pokretljivosti do 1/3 iznosi 15 %. Zbog labavosti u jednom smjeru iznosi 10 % te zbog varus deformacije do 15 st. iznosi 10 %. Navedeno umanjenje životne aktivnosti se ne zbraja arihmetički jer se posljedice preklapaju. Zajedno s neurokiruškom procjenom, zbog oštećenja živaca za lijevi donji ekstremitet iznosi 25 %. Moguće je pogoršanje u budućnosti zbog poremećene biomehanike koljena. Zbog prijeloma dva rebra umanjenje životnih aktivnosti iznosi 5 %. Sveukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 30 % a tužitelj će morati ulagati napore kod svih težih tjelesnih radova, dužeg hodanja i stajanja, kod hodanja po neravnom terenu te penjanja i spuštanje niz stepenice. Ulagače i napore kod nošenja tereta. Tužitelj je prema mišljenju vještaka dr. T. trebao i tuđu pomoć i njegu nemedicinsku, kod obavljanja osobne higijene, pomoć kod odlazaka na fizikalnu terapiju i na kontrolne preglede i to 1 mjesec po 3 sata dnevno, 1 mjesec pod 2 sata dnevno i dva mjeseca po 1 sat dnevno. Trpio je bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 4 tjedna i slabog intenziteta 3 mjeseca. Što se tiče pak naruženosti dr. T. kazala je da tužitelj izrazito šepa i to je vidljivo kroz cijelu godinu. Kod obnaženosti i u ljetnom periodu da je upadna varus deformacija koljena a sve navedeno da spada u naruženje srednjeg stupnja.

Obzirom da su stranke imale prigovor na nalaz i mišljenje sudskih vještaka i to tuženik prvenstveno na nalaz i mišljenje ortopeda dr. D. T. a tužitelj je prigovorio obama vještvima smatrajući da su prenisko procijenili posljedice što ih tužitelj trpi, poglavito ukupni stupanj trajnog umanjenja životnih aktivnosti, slijedom čega su vještaci pozvani na usmeno izjašnjenje. Vještak neurokirurg M. J. na ročištu za glavnu raspravu 29. lipnja 2020.

izjavio je da se s njegove strane bilo ključno izjasniti o tome u kolikom stupnju su oštećene niti za živac peroneus s lijeve strane, dakle strane na kojoj je bila ozlijeđena goljenična kost i poradi koje ozljede je dva dana nakon nesreće nad tužiteljem izvršen operacijski zahvat. Vještak je u cijelosti ostao pri svom nalazu. Vještakinja ortoped D. T. je pak na istom ročištu za glasnu raspravu kazala kako je pregledala i rendgen tužitelja. Iz rendgena da se da zaključiti kako se radi o zglobnom prijelomu da bi s vremenom moglo doći do pogoršanja. Kod procjene umanjenja životnih aktivnosti je uzela u obzir današnje stanje tužitelja gdje je umanjenje životne aktivnosti 15 % ali za par godina to umanjenje će biti veće. U cijelosti je ustrajala u svom ranije datom nalazu i mišljenju a glede prigovora tuženika kazala je da je na kliničkom pregledu ustanovila labavost koljena koja ranije nije bila opisana ali ju je ona uočila na pregledu i uzela u obzir. Procjenu od 15 % umanjenja da je dala iskustveno. Prilikom pregleda uzela je u obzir i varos deformaciju koljena te je tako došla do procjene za koljeno od 25 %.

Vještak psihijatar dr. Ž. K. dostavila je svoj pisani nalaz i mišljenje u kojem je navela da je tužitelj u trenutku prometne nezgode ispoljio primarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 do 2 minute, a zbog doživljaja svjesnosti o životnoj ugroženosti. Na navedeno se nadostavio sekundarni strah kojeg definiramo kao emocionalnu reakciju na doživljenju traumu i posljedičnu zabrinutost za ishod liječenja jakog intenziteta u trajanju od 3 dana. Za vrijeme provođenja daljnjeg zbrinjavanja i rehabilitacije tužitelj je trpio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, a blagog intenziteta povremeno narednih mjeseci i godina zbog zabrinutosti ali i osjećaja boli što je potkrijepljeno kontinuitetom liječenja kod psihijatra, fizijatra, traumatologa, neurologa i izabranog liječnika opće prakse. Strah blagog intenziteta uključen je u trajni poremećaj duševnog integriteta. Zbog naruženosti se u vidu osjećaja srama i nelagode kod tužitelja javljaju duševne boli blagog do srednja intenziteta. Dr. K. u svom nalazu još navodi da je na psihičkom planu kod tužitelja a kao posljedica prometne nesreće došlo do redukcije osobnog i socijalnog funkcioniranja u odnosu na njegove okupacijske aktivnosti prije prometne nesreće. Mišljenja je stoga, dr. Ž. K., da je tužitelj imao 30 % privremeni funkcionalni deficit, oko dvije godine zbog psihičkih smetnje u vidu traumatske neuroze. Međutim klinička slika se poboljšala ali i kronificirala što će iziskivati daljnje potrebe za psihijatrijskom skrbi, te je s psihijatrijskog aspekta iz gore navedenih razloga došlo do umanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja od 12 % trajno.

Dodatno su se na prigovore tužitelja očitovale vještakinje ortoped dr. D. T. i psihijatar dr. Ž. K. na ročištu za glavnu raspravu 14. prosinca 2020. Vještakinja ortoped dr T. kazala je da je uvidom u novi RTG tužitelja da nema nekih promjena zbog kojih bi mijenjala mišljenje u pogledu procjene umanjenje životnih aktivnosti. Vještakinja psihijatar dr. K. pak kazala je da je na procjenu trajnog umanjenje tužiteljevih životnih aktivnosti od 12 % utjecala predmorbidna struktura ličnosti tužitelja. Naime, neurotska struktura ličnosti je facilitirajuči čimbenik za reakcije koje su veće od uobičajenog od osoba koje nemaju ovakvu strukturu. Navedeno smanjenje pribraja se procjenama drugih vještaka.

Stranke u nastavku postupka nisu predlagale provođenje dokaza sudsko- medicinskim vještačenjima po drugim vještacima specijalistima neurokirurgije, ortopedije i psihijatrije što sud navodi na zaključak da su sa nalazima i mišljenjima vještaka J., T. i K. suglasni. Jedino što je tuženik predlagao bilo je da se pozovu ponovno vještaci, ovi isti, radi objedinjavanja njihovih mišljenja. Ovaj prijedlog sud međutim nije prihvatio i to prvenstveno iz razloga što je sukladno odredbi čl 10 st. 1. ZPP-a sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Obzirom da se vještak J. još u pisanom nalazu očitovao o načinu na koji se ima odrediti ukupno umanjenje životnih aktivnosti kada su u pitanju povrede istog organa, što je ispoštovala u svom nalazu i mišljenju vještakinja T. a vještakinja K. jasno je i decidirano rekla da se njezina procjena pribraja ostalim procjenama, nije bilo nikakvog razloga da se ovaj postupak dalje opterećuje novim troškovima to tim više što do objedinjavanja nije niti moglo doći.

Konačno, a prije iznošenja razloga za prihvaćanjem zahtjeva tužitelja valja navesti kako se tuženik usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva što ga je učinio tužitelj te se posebno osvrnuo na to da bi kamata na preinačeni iznos mogla teći tek od dana preinake, koje stavove i navode tuženika sud nije ocijenio osnovanima. Naime već prilikom donošenja novih orijentacijskih kriterija na sjednici GO Vrhovnog suda RH (SuIV47/2020-5) iznesen je zaključak da bi se povišenje orijentacijskih kriterija uzrokovanih općom gospodarskom, socijalnom i društvenom promjenom u RH moglo smatrati onom okolnosti za koju tužitelj nije znao prilikom podnošenja tužbe pa nema mjesta odbijanju njegovog prijedloga da mu se dopusti uređenje tužbenog zahtjeva u skladu sa istima (do promjene je došlo bez krivnje tužitelja). Slijedom navedenog tužiteljeva preinaka je dopuštena a kad je već dopuštena tuženik se ne može sa uspjehom pozivati na zastaru od preinake zahtjeva, obzirom da su okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe dovele do preinake tužbe ali se ona zahtjeva iz iste činjenične osnove.

Tuženik je u međuvremenu izvršio isplatu iznosa od 28.525,00 kn (nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) te dodatno još 10.000,00 kn tijekom ovog postupka.

Prema motrištu ovog suda isplatom navedenog iznosa tuženik se nije i ne može se s uspjehom pozvati na to, oslobodio obveze naknade štete prema tužitelju pravičnim obeštećenjem. Tuženik jest tužitelju isplatio dio štete koja joj je nastala nakon spornog događaja – prometne nesreće međutim, ne u mjeri u kolikoj je on trpio posljedice po svoje fizičko, ali i psihičko zdravlje, nakon prometne nezgode. Prema motrištu ovog suda, a imajući u vidu da su stalni sudski vještaci neurokirurg, ortoped i psihijatar dali svoje pisane i usmene nalaze i mišljenja, po pravilima svoje struke, dakle, stručno ali i uvjerljivo te logično, što su kao tako prihvatile i parnične stranke jer drugih dokaza na ove okolnosti nisu imali, tužitelja svakako pristoji pravo na naknadu neimovinske, ali i imovinske štete u zatraženoj visini Kod tužitelja je dakle došlo do duševnih boli zbog privremenog smanjenja životnih aktivnosti jačeg intenziteta u visini od 30 % i dužeg trajanja od dvije godine koje je kronificiralo i koje bi upravo zbog jačeg intenziteta i dužeg trajanja predstavljalo samostalni osnov za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Vještaci su iscrpno i detaljno očitovali o svim posljedicama koje tužitelj trpi nakon doživljenje prometne nezgode a o čemu je već bilo riječi u prethodnim pasusima ovog obrazloženja. Kako se ne bi suvišno ponavljalo izrečeno od strane vještaka upućuje se na taj dio obrazloženja kao i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH iz 2020. Slijedom posljedica što ih tužitelj trpi i vrijednosnih kriterija izraženih u novcu o pojedinom kriteriju, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Pri navedenom je sud imao u vidu i činjenicu da je tuženik tužitelju do sada isplatio prije podnošenja tužbe iznos od 28.525,00 kn te tijekom ovog postupka iznos od 10.000,00 kn od čega na neimovinsku štetu otpada iznos od 35.000,00 kn te 1.500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u iznosu od 2.025,00 kn.

Nadalje, prema motrištu ovog suda tužitelja pripada na dosuđeni iznos zatražiti i zakonsku zateznu kamatu i to od dana postavljanja odštetnog zahtjeva, obzirom da je isto u skladu sa odredbom čl. 1103 ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva i tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Naglašava se da je u svrhu ocjene cijene koštanja pružene tuđe pomoći i njege, one nemedicinske sud koristio potvrdu D. za starije i nemoćne osobe L., a koji se u svome dopisu izjasnio kako je cijena koštanja tako pružene usluge 35,00 kuna. Tuženik protivnih dokaza nije doprinio.

Tužitelju je dakle priznat daljnji iznos neimovinske štete u visini od 294.100,00 kn kao i daljnji iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini od 5.900,00 kn kao i zakonska zatezna kamatama na iznos od 10.000,00 kn isplaćene neimovinske štete tijekom ovog postupka i to baš od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do trenutka izvršene isplate ovog iznosa a to je bilo na dana 19. lipnja 2017.

Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. ove presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12).

Tužitelju je parnični trošak priznat i to: za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, sastav tužbe, sastav obrazloženog podnesaka od 22. srpnja 2020., te za pristupe i zastupanja na ročištima od 18. prosinca 2017. 01. veljače 2018., 27.veljače, 29. lipnja, 23.srpnja, 10. rujna i 15. listopada 2020. – svaka radnja po 100 bodova, a nakon uređenja tužbenog zahtjeva povišenjem istog još i za: sastav podnesaka od 22. listopada 2020. te 31. siječnja i 05. veljače 2021. kao i za pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 02. studenog i 14. prosinca 2020. te 08. veljače 2021. – svaka radnja po 500 bodova i konačno za pristup ročištu za objavu i uručenje odluke – 50 bodova. Ukupan zbir od 4050 bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom su dobivenom iznosu od 40.500,00 kuna pribrojeni još i iznosi sudskih pristojbi: na tužbu u visini od 1.000,00 kuna, na presudu u visini od 3.350,00 kuna i troškovi sudsko medicinskih vještačenja u iznosu od 7.240,00 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos prouzročenog parničnog troška tužitelju što će mu ga naknaditi tuženik obzirom je on stranka koja je postupak izgubio u cijelosti, u visini od 52.090,00 kuna.

Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Splitu, 17. veljače 2021.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a za viši, županijski sud.

DNA: - pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis