REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2780/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B., iz Nj., OIB ..., zastupana po punomoćniku B. Č., odvjetniku u R., protiv 1. tuženice O. I. B., R. S., OIB ..., zastupane po punomoćniku I. O., odvjetniku u R., i 2. tuženika G. B., iz Nj., OIB ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu 1. tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-343/17-2 od 29. travnja 2020., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Krku (sada Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku) poslovni broj P-2776/15-8 od 15. srpnja 2016., na sjednici održanoj 17. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija prvotuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-343/17-2 od 29. travnja 2020. u dijelu toč. 1. kojom je preinačena prvostupanjska presuda te kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak kao i toč. 2. izreke zbog pravnog pitanja:

„Je li sud dužan u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (zbog toga što da predmet ovrhe nije u cijelosti vlasništvo ovršenika) procjenjivati savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga – tužitelja koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa?“

Obrazloženje

Prvotuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije od 1. srpnja 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-343/17-2 od 29. travnja 2020. u dijelu toč. 1., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Krku (sada Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku) poslovni broj P- 2776/15-8 od 15. srpnja 2016. i u dijelu toč. 2. izreke i to zbog slijedećih pravnih pitanja:

- Da li se načelo povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, kada se radi o savjesnom stjecatelju, može derogirati zbog presumpcije da su bračni drugovi suvlasnici u ½ dijela nad imovinom stečenom u braku?

- Da li je sud dužan u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (zbog toga što da predmet ovrhe nije u cijelosti vlasništvo ovršenika) procjenjivati savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga – tužitelja koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa?

- Da li postoji zakonska presumpcija da je sva imovina stečena za vrijeme trajanja braka stečena radom te da stoga predstavlja bračnu stečevinu?

- Da li su sudovi, prilikom odlučivanja u predmetima o zahtjevima o kojima je svoje stajalište prethodno izrazio Ustavni sud RH, temeljem kojeg je kroz više godina ustaljena sudska praksa, dužni slijediti preporuku Ustavnog suda ili su ovlašteni arbitrarno, protivno tom stajalištu, donositi odluke, ne obrazlažući zašto ne prihvaćaju stajalište Ustavnog i Vrhovnog suda RH?

Kao razloge važnosti označenih pitanja prvotuženica ističe postojanje različite sudske prakse o navedenim pravnim pitanjima, konkretno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., odluka ovoga revizijskog suda broj Revt 42/13 od 13. ožujka 2013. i Rev-1867/12 od 29. listopada 2013. te iz odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4935/12 od 29. travnja 2014.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP zbog drugog označenog pravnog pitanja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je o tom pitanju Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. te ovaj revizijski sud u nizu svojih odluka zauzeo shvaćanje koje nije podudarno shvaćanju iz pobijane drugostupanjske presude (među ostalim i u spomenutim odlukama Revt 42/13 od 13. ožujka 2013. i Rev-1867/12 od 29. listopada 2013.).

Prvo i treće postavljeno pitanje nisu važna pravna pitanja jer ono na što predlagateljica u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno i predmet dokazivanja (radi li se o savjesnom stjecatelju i je li sva imovina stečena za vrijeme trajanja braka stečena radom) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog slučaja, odnosno okolnosti koje se još, eventualno, imaju utvrditi u postupku, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Niti četvrto postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbi čl. 394.a ZPP, koja odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.

Zbog iznesenih je razloga, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.