-1-

                                                                                                                 Broj: Ppž-8417/2022

 

                          

                                                                                                       Broj: Ppž-8417/2022

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: predsjednice vijeća Goranke Ratković te članica vijeća Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika specijalista kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.B., zbog prekršaja iz članka 78. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22) i članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 3. kolovoza 2022. broj: Pp-25/2022, na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e :

 

I.              U povodu žalbe okrivljenog D.B., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se postupanje okrivljenika činjenično opisano u točki I. izreke pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz članka 78. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na („Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 85/22 i 114/22) pa se na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 39,82 EUR (trideset devet eura i osamdeset dva centa), dok se djelo činjenično opisano u točki II. izreke pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 94 i 114/22) i na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 99,89 EUR (devedeset devet eura i osamdeset devet centi). Na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeniku se izriče ukupna novčana kazna 139,71 EUR (sto trideset devet eura i sedamdeset jedan cent) te se temeljem članka 40. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja po policiji kao 39,82 EUR (trideset devet eura i osamdeset dva centa) novčane kazne, tako da ima za platiti još 99,89 EUR (devedeset devet eura i osamdeset devet centi).

 

II.              Preostalu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove odluke. Ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne iz točke I. ove odluke u navedenom roku, računajući od dana primitka ove odluke, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

III.               Odbija se žalba okrivljenog D.B. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.             

 

IV.      Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni D.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura)/ u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.             

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom okrivljenk je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to zbog djela prekršaja iz članka 78. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna 300,00 kuna i zbog djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna 752,62 kuna, nakon čega mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 1.052,62 kune. U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti 752,62 kuna.

 

2.              Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 kuna (26,54 eura).

 

3.              Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.

Okrivljenik ističe u bitnom, da je samo točno da je krivo parkirao, dok u odnosu na druge radnje nije kriv i da se odluka temelji na izjavi policijskog službenika koji je inače prgav u životu. Žalitelj detaljno ponavlja svoju obranu koju je iznio u postupku, te dodatno ukazuje da su ga policajci primili, vezali u ubacili u auto za što ima barem pet-šest svjedoka. Navodi da je operirao tumor i srce, a da policajac nije dostojan da nosi hrvatski grb, on se borio za sasvim drugi svijet, pa ukoliko se ne pozovu njegovi svjedoci, on će pozvati novinare neka se vidi kakve policajce imamo.

 

4.              Žalbe nije osnovana.

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

6.              U odnosu na činjenično stanje, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.

              Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenika, te iskaza svjedoka – policijskog službenika E.S..

              Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

              Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje žalitelja došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da je žalitelj predmetne zgode bio na mjestu događaja i da je postupao na način opisan u izreci, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

7.              Činjenica da je prihvaćen iskaz policijskog službenika, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza.

Svjedok je iskazivao na temelju na temelju osobnih saznanja, njegov iskaz je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim, a istinitost iskaza kao službene osobe nije u postupku dovedena u sumnju nikakvim činjenicama koje bi upućivale na razloge i motive radi kojih bi isti bezrazložno neistinito teretio žalitelja  -  zbog čega nije bilo osnove za sumnju da bi se radilo o „namještenom“ lažnom iskazu sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika.

Ukazuje se da tijekom postupka žalitelj nije predložio izvođenje dokaza ispitivanjem nekih drugih svjedoka očevidaca niti u žalbi navodi koji bi to bili svjedoci, a sve činjenice i dokazi navedeni u predmetnoj žalbi su postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka i okrivljenik je za njih znao pa, sukladno članku 193. stavku 5. Prekršajnog zakona, njihovo iznošenje u žalbenom postupku nije dopušteno.

 

8.              Ispitujući odluku o novčanoj kazni, u konkretnom slučaju ovaj Sud je uzeo u obzir i činjenicu da su se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira i Zakon o sigurnosti prometa na cestama nakon počinjenja prekršaja izmijenili, odnosno s 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/22.) i Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je u oba slučaja novi zakon blaži, jer propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

Kako je žalitelju prvostupanjskom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog maksimuma (za djelo protiv javnog reda i mira), odnosno u fiksnom iznosu (za prometni prekršaj), ovaj drugostupanjski sud je postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci oba djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

8.               Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), te ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, pa je žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene odnosno niže kazne, ovaj sud smatra da je izrečena ukupna novčana kazna primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

9.              Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

10.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona žalitelj je dužan  naknaditi paušalni trošak ovog žalbenog postupka koji je određen u gotovo minimalnom mogućem iznosu s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te okrivljenikovo imovinsko stanje.

 

11.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                  U Zagrebu 27. veljače 2024.

 

Zapisničar:                                                                           Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r.                                                              Goranka Ratković, v.r.                                                                  

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.