Poslovni broj: Usž-3747/20-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika – specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. D., Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi utvrđivanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-92/19-3 od 10. lipnja 2020., na sjednici održanoj 17. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-92/19-3 od 10. lipnja 2020.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-410-18/17-01/822, URBROJ: 513-04-19-3 od 12. veljače 2019. kojim je kao neosnovana odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave C. KLASA: UP/I-410-23/2017-02/129206, URBROJ: 513-07-01-01-2017-03 od 20. rujna 2017. kojim je odbijen tužiteljev prigovor izjavljen protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana, KLASA: UP/I- 410-23/2017-02/129206, URBROJ: 513-07-24-10-2017-01 od 29. svibnja 2017. kojim je tužitelju za 2016. godinu utvrđena razlika poreza i prireza u iznosu od 14.704,90 kuna. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS).

Tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud poistovjećuje termine poslodavac i isplatitelj te termine plaća i primitak. Ne osporava da je bio korisnik mirovine iz minulog rada koju mu je HZMO svakog mjeseca obračunavao, naplaćivao porez i prirez te ostatak isplaćivao, ne kao plaću, nego kao mirovinski primitak. Također ne osporava da je u radnom odnosu kod državnog poduzeća A. d. d. O. koje mu je svakog mjeseca obračunavalo plaću i pri obračunu obustavljalo propisane poreze i doprinose. Tvrdi da nije bio u obvezi podnositi poreznu prijavu jer to za radnika čini poslodavac. Ističe da je redovito i na vrijeme izvršavao svoje porezne obveze prema RH i da su nakon toga donesena nezakonita porezna rješenja. Tvrdi da nikada nije radio istovremeno kod dva poslodavca te predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti upravnu stvar. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (čl. 71. st. 3. ZUS-a). Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.

Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio (čl. 33. st. 2. ZUS-a).

Tako je utvrđeno, a što tužitelj i ne osporava, da je tužitelj istovremeno tijekom 2016. primao mirovinu i radio u A. d. d. O. kod koje je primao plaću.

Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbe Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 125/13. i 148/13., dalje: ZPD) prema kojem su izvori dohotka primici ostvareni od nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, kapitala, osiguranja i drugih primitaka (čl. 5. st. 1. ZPD

Primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju se svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos (čl. 14. st. 1. ZPD-a) kao i mirovine ostvarene na temelju prijašnjih uplata doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje (čl. 14. st. 2. t. 1. ZPD-a).

Nadalje, što se tiče obveze podnošenja godišnje porezne prijave, valja navesti da godišnju poreznu prijavu obavezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona kod dva ili više poslodavca istodobno u tijeku istog mjeseca poreznog razdoblja (čl. 39. st. 1. t. 1. ZPD-a). Prema odredbi članka 85. stavka 1. točke 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13. i 160/13.), godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. Zakona kod dva ili više poslodavaca, isplatitelja plaće i/ili mirovine istodobno (članak 39. stavak 1. točka 1. Zakona).

Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tužitelj bio dužan podnijeti godišnju poreznu prijavu za 2014. godinu, ne zato što je radio istovremeno kod dva poslodavca kako to pogrešno tumači tužitelj, već zato što je istovremeno tijekom poreznog razdoblja ostvario dohodak od nesamostalnog rada u A. d. d. O. (čl. 14. st. 1. ZPD-a) i dohodak od ostvarene mirovine (čl. 14. st. 2. t. 1. ZPD-a).

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da se mirovina (bez obzira što je na nju plaćen porez i prirez) pribraja tužiteljevoj plaći i da sve zajedno čini iznos njegovog dohotka za tu godinu. Kako je taj zbroj primanja veći od svakog pojedinačnog, dolazi i do veće porezne osnovice i do razlike poreza koji je tužitelj dužan platiti.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je nakon provedenog sudskog postupka pravilno ocijenilo zakonitom odluku tuženika te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao njeno poništavanje uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud u cijelosti suglasan.

Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi (čl. 73. st. 1. ZUS-a) ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

Kako je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 73. st. 1. ZUS- a), u skladu s odredbom članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu je odbio kao neosnovanu i presudu potvrdio.

U Zagrebu 17. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.