Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-949/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja

K. d.o.o. OIB: …, koga zastupa

punomoćnica M. Š., odvjetnica u G., , protiv tuženika H.

O. iz G., , OIB:…, koju zastupa punomoćnica I.

B. A., odvjetnica u G., …, radi isplate, odlučujući o

žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj Povrv-577/2018-12 od 8. lipnja 2020. u toč. I i III izreke, 17. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj Povrv-577/2018-12 od 8. lipnja 2020. u toč. I izreke tako da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz G. poslovni broj Ovrv-206/2018 od 30. studenog 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju preko iznosa od 68,90 kn pa do iznosa od 551,20 kn odnosno za iznos od 482,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 16. listopada 2018. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija, te u dijelu pod toč. III izreke tako da se nalaže tužitelju da tuženiku pored već dosuđenih troškova postupka u iznosu od 137,11 kn isplati i daljni trošak postupka u iznosu od 1.589,06 kn, u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 490,62 kn, u roku od osam dana.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Održava se na snazi platni nalog - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. B. iz G., …, broj Ovrv-

206/2018 od 30. studenog 2018. godine u dijelu koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku H. O. iz G., …, OIB: 89166698156,

da ovrhovoditelju K. d.o.o. G., …, OIB: …, namiri

u roku od 8 dana tražbinu u iznosu od 551,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena počev od 16. listopada 2018. godine do isplate.

II Ukida se platni nalog - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. B. iz G., …, broj Ovrv-206/2018 od

30. studenog 2018. godine u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da tužitelju plati iznos od 634,42 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od 16. listopada 2018. godine do isplate, te se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. B. iz G., broj Ovrv-206/2018 od 30. studenog 2018.

godine u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku da plati ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka i to nastale troškove u iznosu od 487,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove u iznosu od 606,25 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate.l

III Nalaže se tužitelju K. d.o.o. G., …., OIB: …,

da tuženiku H. O. iz G., …, OIB: …., naknadi

troškove postupka u iznosu od 137,11 kn, u roku od 8 dana."

Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili, preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi tuženik ističe kako žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nalazi u činjenici da sud nije primijenio odredbu čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da se troškovi među suvlasnicima dijele razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Također, sud nije primijenio niti odredbu čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima koja kaže da dužnici djeljive obveze nisu solidarni. Nepobitno je da je tuženik samo jedan od suvlasnika, u 1/8 dijela nekretnine na koju se odnosi tražbina tužitelja, a nema sumnje da se tražbina može ispuniti u dijelovima. Pitanje korisnika usluge zbrinjavanja komunalnog otpada je riješeno i kroz specijalne propise, čl. 34. st. 3. tada važećeg Zakona o komunalnom gopodarstvu i čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Prema tim propisima korisnik usluge je vlasnik nekretnine, a ukoliko ih ima više, suvlasnici-sukorisnici mogu na svoj zahtjev i prema međusobnom sporazumu prema davatelju usluge nastupati jedinstveno. Nije sporno da suvlasnici nekretnine u … u

G. tužitelju nisu uputili takav zahtjev. Niti u jednom primjenjivom propisu ne postoji uporište da bi suvlasnici nekretnine spram pružatelja komunalnih usluga bili solidarni dužnici, pa stoga, protivno pravnom shvaćanju suda, nema niti osnova po kojem bi tuženik od drugog suvlasnika mogao zahtijevati povrat onoga što je za njega platio, čak niti primjenom instituta stjecanja bez osnove. Sudska praksa na koju se sud poziva utemeljena je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Sud je povrijedio pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku time što nije objasnio zašto je pri donošenju odluke smatrao potrebnim uzeti u obzir odluku Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-538/2018-2 kao mjerodavnu sudsku praksu, a uopće se nije osvrnuo niti razmatrao po tuženiku priložene odluke Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1586/2016-1 i neposredno mu višeg suda, Županijskog suda u Bjelovaru posl br. Gž-3858/13-2 u kojima je zastupljeno potpuno drugačije pravno stanovište.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazložena, a izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se žalitelj poziva.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.185,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2018., za tromjesečna razdoblja, počevši od razdoblja rujan - prosinac 2016. pa do razdoblja srpanj - rujan 2018. na ime usluge odvoza komunalnog otpada, za objekt na adresi … u G..

Postupak je započet podnošenjem ovršnog prijedloga javnom bilježniku M. B. iz G. koji je 30. studenog 2018. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-206/2018 protiv kojeg je tuženik uložio prigovor, pa je rješenjem prvostupanjskog suda od 20. prosinca 2018. stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Iz spisa predmeta je razvidno da postoji nepodmireni dospjeli dug u utuženom razdoblju na ime tuženika u visini 1.185,62 kn.

Tuženik je u postupku prigovarao da je, iako stanuje u kući na adresi ...

u G. na koju se odnosi usluga odvoza otpada, suvlasnik iste u 1/8 dijela, slijedom čega je u obvezi platiti 1/8 dijela naknade za izvršenu uslugu, navodeći kako niti jedan propis ne određuje da se davatelj usluge može namiriti od suvlasnika kojeg sam izabere, a koji prema davatelju usluge nastupaju samostalno i nisu solidarni obveznici.

Sud prvog stupnja je našao osnovanim prigovor zastare potraživanja u odnosu na dio zahtjeva koji je dospio do 30. prosinca 2018. (po računima br. 41401/1/1 od 31. prosinca 2016., 7726/1/1 od 31. ožujka 2017., 17902/1/1 od 30. lipnja 2017. i 31453/1/1 od 30. rujna 2017.) u iznosu od 581,20 kn, te je u tom dijelu ukinuo platni nalog i odlučio kao u nepobijanom dijelu pod toč. II izreke. Također, pod toč. II izreke sud je odbio i iznos od 53,22 kna na ime obračunate zakonske zatezne kamate u računima br. 42038/1/1, 7892/1/1, 18142/1/1 i 31689/1/1, obzirom da tužitelj nije dostavio obračun kamata kojim bi dokazao na koji iznos i za koji je period tuženiku obračunao kamate.

Temeljem utvrđenja da je tuženik nesporno kod tužitelja evidentiran kao korisnik usluga te da je suvlasnik predmetne nekretnine, sud prvog stupnja je utvrdio da je dužan tužitelju platiti utuženi iznos temeljem računa br. 42038/1/1 od 31. prosinca 2017., 7892/1/1 od 31. ožujka 2018., 18142/1/1 od 30. lipnja 2018. i 31689/1/1 od 30. rujna 2018., (koje je račune umanjio za iznos od 53,22 kn na ime zakonske zatezne kamate), te je u tom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tuženiku naložio platiti tužitelju iznos od 551,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika da nije dužan platiti cijeli utuženi iznos već samo 1/8 tog iznosa, razmjerno svom suvlasničkom dijelu nekretnine, utvrdivši da ga činjenica što je suvlasnik predmetne nekretnine ne oslobađa obveze plaćanja, a tuženik ima eventualno pravo regresa prema ostalim suvlasnicima.

Međutim, po ocjeni ovog suda, tuženiku je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo naložiti da tužitelju namiri 1/8 utuženog iznosa za uslugu odvoza komunalnog otpada, a što je razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela nekretnine.

Odredbom čl. 30. st. 5. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19. - u daljnjem tekstu: ZOGO) propisano je da je korisnik usluge prikupljanja komunalnog otpada vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

Prema odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZVDSP) plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju

Tužitelj nije priložio eventualno zaključeni ugovor o isporuci komunalnih usluga samo sa tuženikom kao korisnikom, niti je dokazao da postoji sporazum između suvlasnika oko podmirenja troškova koji proizlaze iz suvlasništva na predmetnoj nekretnini, pa tako ni za trošak usluge odvoza komunalnog otpada.

Prema odredbi čl. 41. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) obveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva. Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

Po ocjeni ovog suda, nesporno je da je tuženik, kao suvlasnik nekretnine na koju se odnosi izvršena usluga odvoza komunalnog otpada temeljem odredbe čl. 30. st. 5. ZOGO obveznik plaćanja utužene naknade. Međutim, predmetna obveza plaćanja usluge odvoza otpada djeljiva je obveza s više dužnika u smislu čl. 41. st. 1. ZOO, što znači da se obveza može podijeliti i ispuniti u dijelovima, te da svaki od dužnika duguje jednaki dio. Kako je tuženik suvlasnik 1/8 dijela nekretnine (što tužitelj niti ne spori), utuženi se dug među suvlasnicima treba podijeliti razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, a što je u skladu i sa čl. 38. st. 2. ZVDSP, pri čemu je tuženik na ime svog suvlasničkog dijela dužan tužitelju podmiriti 1/8 utuženog iznosa.

Stoga je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 373. toč. 3. i čl. 451. st. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I izreke te platni nalog održati na snazi u dijelu u kojem se tuženiku nalaže podmiriti iznos od 68,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom dijelu do iznosa do 551,20 kn tj. za iznos od 482,30 kn platni nalog ukinuti tj. odlučiti kao u toč. 1. izreke ove drugostupanjske odluke.

Prvostupanjski je sud u pobijanom dijelu pod toč. III izreke utvrdio da je tužitelj u parnici uspio sa 46,49 %, a tuženik sa 53,51 %, pa je od uspjeha tuženika oduzeo uspjeh tužitelja te tužitelju naložio da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 137,11 kn, sve temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u daljnjem tekstu: ZPP/19), obzirom da se na ovaj postupak u pogledu troškova na temelju čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), jer prvostupanjska odluka nije donesena do stupanja na snagu ovoga Zakona (1. rujna 2019.).

S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka i tužitelja obvezati na naknadu daljnjih troškova tuženiku, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP kojom je odredbom propisano da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

Troškovi tuženika odmjereni su sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) a odnose se na trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na pet ročišta u iznosu od po 250,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska u iznosu od 62,50 kn (Tbr. 8/3 Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 1.953,12 kn. Kada se od uspjeha tuženika u parnici od 94,19 % oduzme uspjeh tužitelja od 5,81 %, tuženiku je valjalo odmjeriti trošak postupka u omjeru od 88,38 %, te odrediti da mu tužitelj pored već dosuđenog troška naknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.589,06 kn, kako je to određeno u toč. 1. izreke ove drugostupanjske odluke.

Na kraju, kako je tuženik uspio sa žalbom, valjalo mu je dosuditi i trošak na ime sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn, sukladno Tbr. 10/1 Tarife, što uvećano za PDV iznosi 390,62 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn tj odlučiti kao u toč. 2. izreke ove drugostupanjske presude.

U nepobijanom dijelu pod toč. II izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zadar, 17. veljače 2021.

Nacrt odluke izradila

Sudac

Igor Delin,

viša sudska savjetnica

v.r

Ivana Festini, v.r.