REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3107/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. Š. iz V., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2064/2018-2 od 7. siječnja 2020., kojom su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-541/16-21 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 17. veljače 2021.

r i j e š i o  j e:

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

II. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2064/2018-2 od 7. siječnja 2020., kojom su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-541/16-21 od 29. prosinca 2017.

U odgovoru na prijedlog tužitelj je predložio da se prijedlog odbaci kao nedopušten i tuženika obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Od odgovora niti na jedno pravno pitanje koje je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio ne ovisi odluka u sporu, da bi se radilo o pravnom pitanju zbog kojeg se takav prijedlog može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Naime, ta pitanja polaze od činjenica koje u postupku nisu utvrđene odnosno od tuženikovih tvrdnji da predugovor koji je sklopljen između parničnih stranaka nema bitne sastojke ugovora o kupoprodaji, da tužitelj kao prodavatelj nije ispunio obveze iz ugovora i da je predmet kupoprodaje bila „nekretnina koja ne postoji“.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (t. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 17. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.