REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 16/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine” br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2020. br. K-60/2020, u sjednici održanoj 17. veljače 2021., u prisutnosti opt. J. Z.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe opt. J. Z., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se opt. J. Z. za kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine, a neće se opozvati uvjetna osuda izrečena tom optuženiku presudom AG-Stuttgart 101 Ls 107 Js-42297/18 3133 VRs od 6. kolovoza 2018., pravomoćnom 25. studenog 2018. godine.
Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. ožujka 2020., pa nadalje.
II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. J. Z. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu presudom od 17. studenog 2020. br. K-60/2020, proglasio je krivim opt. J. Z. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. utvrdio mu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine. Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11. iz uvjetne osude izrečene opt. J. Z. presudom AG- Stuttgart 101 Ls 107 Js-42297/18 3133 VRs od 6. kolovoza 2018., pravomoćne 25. studenog 2018. godine uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i dva (2) mjeseca, pa se na temelju čl. 51. KZ/11. opt. J. Z. za navedena kaznena djela osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i osam (8) mjeseci, u koju mu je na
I Kž 16/2021-8
temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 28. ožujka 2020., pa nadalje.
Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) opt. J. Z. se nalaže djelomično plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 6.938,60 kn koji se odnose na trošak psihijatrijskog vještačenja te vještačenja tekstilnih vlakana, biološkog vještačenja i vještačenja papilarnih linija, C. I. V. te plaćanje paušalnog troška u iznosu od 500,00 kn, dok se oslobađa preostalog dijela snošenja troškova vještačenja, kao i troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, o visini kojih troškova će se na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08. odlučiti posebnim rješenjem.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku za kazneno djelo za koje je osuđen pobijanom presudom utvrdi kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, a slijedom toga i stroža jedinstvena kazna zatvora.
Optuženik se žali po branitelju D. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno optuženiku izrekne blaža kazna i da ga se oslobodi obveze podmirenja troškova kaznenog postupka. Moli da se branitelj pozove na sjednicu vijeća.
Po istom branitelju, optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti opt. J. Z., čija je nazočnost osigurana putem konferencijskog video uređaja, a u odsutnosti njegova branitelja D. B. koji je izostanak ispričao, kao i u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.
Žalbe nisu osnovane.
Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. optuženik navodi da prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge za opoziv uvjetne osude međutim, kako je ovaj drugostupanjski sud utvrdio da nema uvjeta za opoziv uvjetne osude, ali iz drugih razloga od onih koji se navode u žalbi optuženika, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, ova žalbena osnova je postala bespredmetna.
Naime, ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da se uvjetna osuda izrečena presudom AG-Stuttgart 101 Ls 107 Js-42297/18 3133 VRs od 6. kolovoza 2018. nije mogla opozvati uslijed čega je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 5. ZKP/08. na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
I Kž 16/2021-8
S obzirom da u spisu ne postoji podatak da bi ova presuda bila preuzeta od Republike Hrvatske niti postoji izvorna presuda iz koje je opozvana uvjetna osuda na temelju čl. 474. st. 2. ZKP/08. od prvostupanjskog suda je zatražen podatak o navedenoj presudi i na temelju izvješća predsjednika vijeća koje je donijelo pobijanu presudu utvrđeno je da je Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske upis u Izvod iz kaznene evidencije presude i osude, izvršilo samo na temelju podataka iz informacijskog sustava Europskih kaznenih evidencija - ECRIS, bez da je navedena strana presuda preuzeta, odnosno priznata od strane suda u Republici Hrvatskoj u zakonito provedenom postupku.
S obzirom na to, nisu se stekli uvjeti za opoziv uvjetne osude, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke ove presude i optuženik je, slijedom toga, osuđen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. i to na istovjetnu kaznu zatvora koja mu je bila utvrđena pobijanom presudom.
Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne podcijenio otegotne okolnosti, prije svega raniju osuđivanost zbog imovinskih kaznenih djela te način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela u odnosu na koje je utvrđeno da je optuženik zahvatom "kravata" sa uperenim nožem prema vratu i prsima oštećenice istu vukao kroz cijeli dućan, dovukao do blagajne i potom nasilno drugom rukom iz registar blagajne uzeo novac, što sve ukazuje na izuzetno brutalno ponašanje, zbog čega bi izrečena kazna trebala biti stroža.
Optuženik u tom dijelu žalbe smatra da su olakotne okolnosti podcijenjene, a neke uopće nisu uzete u obzir, kao činjenica da je optuženik nezaposlen i bez imovine, da se brine o invalidnom ocu koji je u zreloj životnoj dobi od 83 godine i kojem je potrebna stalna pomoć druge osobe, da je kaznenim djelom pribavljena mala imovinska korist koja je i vraćena oštećeniku, što je sve uz utvrđene olakotne okolnosti, prije svega imajući u vidu priznanje optuženika, trebalo utjecati na blaže kažnjavanje i primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne.
Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, pri čemu je kao olakotno optuženiku cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela i izraženo žaljenje, čime je izrazio i vlastiti negativni stav spram protupravnog ponašanja, da je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem se brine, da se zbog ranije konzumacije droge osjeća posramljeno zbog djeteta kada vidi "na što je spao". Prvostupanjski sud je imao u vidu i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka i činjenicu da je osoba ovisna o opijatima, s elementima poremećaja ličnosti i da počinjenje ovog kaznenog djela proizlazi, zapravo, iz njegove ličnosti, a ne psihopatologije. Obzirom da se radi o poremećaju ličnosti, ta je činjenica cijenjena kao olakotna okolnost uz sva ostala utvrđenja iz navedenog nalaza. Kao otegotno optuženiku je cijenjena ranija osuđivanost. Kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine utvrđenu po prvostupanjskom sudu, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, smatrajući je primjerenom u smislu odredbe čl. 47. KZ/11., stupnju krivnje optuženika te podobnom da se njome ostvari svrha kažnjavanja, kako je ona predviđena u čl. 41. KZ/11. Upravo takvom kaznom će se izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja kao i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o
I Kž 16/2021-8
njihovoj pogibeljnosti i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.
Stoga optuženiku nije potrebno izreći strožu kaznu na što pledira državni odvjetnik, ali niti blažu, neovisno o okolnostima na koje kao nove ukazuje optuženik u žalbi, jer iste nisu takvog karaktera da bi opravdavale primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, pa iz tih razloga nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.
Neosnovano je optuženikovo pozivanje na druge presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer prilikom odmjeravanja kazne treba imati u vidu individualizaciju kazne koja podrazumijeva izricanje kaznene sankcije, od koje se može očekivati učinak u preveniranju počinjenja kaznenih djela u budućnosti kao i resocijalizaciju počinitelja. Dakle, društvenu reakciju u obliku kaznene sankcije treba prilagoditi u svakom konkretnom slučaju vodeći računa o općim pravilima o izboru vrste i mjere kazne, pri čemu se vrednuju i sve utvrđene okolnosti na strani optuženika o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, uz uvažavanje ličnosti počinitelja kaznenog djela, što je sve ispoštivano u konkretnom slučaju.
Neosnovana je i žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, jer prvostupanjski sud je imao u vidu da je optuženik nezaposlen i bez imovine međutim, imajući u vidu njegovo zanimanje i povremene poslove koje je obavljao u Republici Hrvatskoj i Njemačkoj, opravdano je zaključio da će biti u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka. Međutim, ukoliko bi se naknadno utvrdilo da optuženik zbog lošeg imovinskog stanja ne bi mogao iste platiti, i ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća ga može posebnim rješenjem osloboditi te dužnosti. Za sada bi donošenje takve odluke bilo preuranjeno, pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.
Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti koja druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
