Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-3638/2020-3
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov-Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. R., OIB: …, iz S. Đ., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d., V., protiv tuženika- protutužitelja V. H., OIB: …, iz S. I. Z., zastupanog po punomoćnici I. D., odvjetnici iz S. I. Z., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-454/2017- 42 od 21. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. P-454/2017-42 od 21. srpnja 2020. u točci I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na k.č.br. …K.O. S. te u točci II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev u odnosu na k.č.br. …K.O. S..
2. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se prvostupanjska presuda u točci I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na k.č.br. … i k.č.br. … K.O. S. Đ. te u točci II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev u odnosu na … i k.č.br. … K.O. S. Đ., kao i u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke i sudi:
Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik B. R. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a na kojem je javni bilježnik K. R. iz L. ovjerio potpis pravnog prednika tuženika V. H., OIB: …, iz S. Đ., kao prodavatelja, pod brojem OV-2779/2005 od 12. travnja 2005., temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina na kojem je potpis prednika tuženika V. H. ovjerio javni bilježnik K. R. iz L., pod brojem OV-6471/2012 od 19. listopada 2012. i temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina na kojem je potpis prednika tuženika V. H. ovjerio javni bilježnik K. R., iz L., pod brojem OV-6868/2012 od 6. studenog 2012., svi zaključeni između tužitelja-protutuženika, kao kupca i pokojnog V. H., kao prodavatelja, stekao pravo na uknjižbu prava vlasništva nekretnina k.č.br. …, vrt u M. R. sa 461 čhv, upisana u zk. ul. … K.O. S. Đ. i k.č.br. 162, kuća broj 58, dvije gospodarske zgrade i dvor u M. R. sa 214 čhv, upisana u zk. ul. … K.O. S. Đ., obje prikazane na skici identifikacije stalnog sudskog vještaka B. Š. od , 12. lipnja 2018. koja je sastavni dio vještačkog nalaza dostavljenog sudu 16. ožujka 2020. pa je tuženik-protutužitelj V. H. dužan izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva navedenih nekretnina u zemljišne knjige, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda te trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik nekretnine k.č.br. … vrt u M. R. sa 461 čhv upisana u zk. ul. … K.O. S. Đ. u 1/1 dijela i k.č.br. … kuća, dvije gospodarske zgrade i dvor u M. R. sa 214 čhv upisana u zk. ul. … K.O. S. Đ. u 1/1 dijela, sve u roku od 15 dana.
Odbija se protutužbeni zahtjev za predaju tuženiku-protutužitelju V. H. u nesmetani posjed, slobodnih od osoba i stvari, nekretnina k.č.br. …, vrt u M. R., sa 461 čhv, upisana u zk. ul. … K.O. S. Đ. i k.č.br. 162, kuća, dvije gospodarske zgrade i dvor u M. R., sa 214 čhv, upisana u zk. ul. … K.O. S. Đ..
Nalaže se tuženiku-protutužitelju da naknadi tužitelju-protutuženiku troškove postupka u iznosu od 11.570,85 kn (slovima:jedanaesttisućapetstosedamdeset kunaosadesetpetlipa), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je :
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika da se utvrdi da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina, a na kojem je javni bilježnik K. R. iz L., ovjerio potpis pravnog prednika tuženika H. V., OIB: …, iz S. Đ., kao prodavatelja pod brojem OV-2779/2005 od 12. travnja 2005., temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina na kojem je potpis prednika tuženika H. V., OIB: …, iz S. Đ., ovjerio javni bilježnik K. R., iz L., pod brojem OV- 6471/2012 od 19. listopada 2012. i temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina na kojem je potpis prednika tuženika H. V., OIB: …, iz S. Đ., ovjerio javni bilježnik K. R., iz L., pod brojem OV-6868/2012 od 6. studenog 2012., svi zaključeni između tužitelja B. R., OIB: …, iz S. Đ., kao kupca i pokojnog H. V., OIB: …, iz S. Đ., kao prodavatelja, tužitelj B. R., OIB: …, iz S. Đ., stekao pravo na uknjižbu prava vlasništva nekretnina čkbr. …vrt u M. R. sa 461 čhv upisana u zk. ul. …k.o. S. Đ. i čkbr. …kuća, dvije gospodarske zgrade i dvor u M. R. sa 214 čhv upisana u zk. ul. …k.o. S. Đ., obje nekretnine prikazane na skici identifikacije stalnog sudskog vještaka B. Š. od dana 12. lipnja 2018. koja je sastavni dio vještačkog nalaza dostavljenog sudu 16. ožujka 2020. i pravo na uknjižbu suvlasništva nekretnine čkbr. …oranica u N. površine 1 ral i 108 čhv upisane u zk. ul. …k.o. S. u 6/12 dijela prikazane na skici identifikacije stalnog sudskog vještaka B. Š. od dana 12. lipnja 2018. koja je sastavni dio vještačkog nalaza dostavljenog sudu 16. ožujka 2020. pa je tuženik V. H., OIB: …, iz S. I. Z., dužan izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva i suvlasništva nekretnina u zemljišne knjige, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda te je dužan trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik nekretnine čkbr. …vrt u M. R. sa 461 čhv upisana u zk. ul. … k.o. S. Đ. u 1/1 dijela, vlasnik nekretnine čkbr. …kuća, dvije gospodarske zgrade i dvor u M. R. sa 214 čhv upisana u zk. ul. … k.o. S. Đ. u 1/1 dijela i suvlasnik u 6/12 dijela nekretnine čkbr. … oranica u N. površine 1 ral i 108 čhv upisane u zk. ul. … k.o. S., a sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.
II/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku B. R., OIB: …, iz S. Đ., da preda tuženiku-protutužitelju V. H., OIB: …, iz S. I. Z., u nesmetani posjed, slobodne od osoba i stvari nekretnine i to čkbr. … vrt u M. R. sa 461 čhv upisana u zk. ul. … k.o. S. Đ., čkbr. … kuća, dvije gospodarske zgrade i dvor u M. R. sa 214 čhv upisana u zk. ul. … k.o. S. Đ. i čkbr. … oranica u N. površine 1 ral i 108 čhv upisane u zk. ul. … k.o. S. u 6/12 dijela, a to u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku da na ime troškova ovog postupka isplati tuženiku- protutužitelju iznos od 12.487,22 kn (dvanaest tisuća četiristo osamdeset sedam kuna i dvadeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana.“
Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev te odbije protutužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je djelomično osnovana.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da su, suprotno žalbenim navodima, u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je na temelju sklopljenih ugovora o kupoprodaji nekretnina sa pok. V. H. i to Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog po javnom bilježniku 12. travnja 2005., Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog po javnom bilježniku 19. listopada 2012. i Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog po javnom bilježniku 6. studenog 2012., stekao pravo na uknjižbu prava vlasništva na k.č. br. … i k.č. br. …, K.O. S. Đ., u cijelosti te na uknjižbu prava suvlasništva na k.č. br. … K.O. S. u 6/12 dijela, uz obvezivanje tuženika da mu izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, koju će u suprotnom zamijeniti presuda te trpljenje da se tužitelj na temelju presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik navedenih nekretnina. Također, predmet spora je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) za predaju u posjed prethodno navedenih nekretnina.
Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik odnosno suvlasnik predmetnih nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca V. H., da je na k.č.br. … i … K.O. S. Đ. upisana zabilježba ovrhe temeljem rješenja o ovrsi broj Ovr-3290/12-2 od 12. prosinca 2012. i broj Ovr- 2769/14-2 od 5. siječnja 2015., a koji ovršni postupci se vode po prijedlogu ovdje tuženika protiv pok. V. H. radi naplate zakonskog uzdržavanja, da je presudom Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini pod brojem P-182/07-20 od 25. travnja 2008. pok. V. H. bio obvezan na plaćanje doprinosa za uzdržavanja ovdje tuženika, a u obrazloženju koje presude se kao imovina sada pok. V. H. navode upravo predmetne nekretnine, da je pok. V. H. prigovorio rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-3290/12, između ostalog navodeći da predmetne nekretnine nisu njegove, ali je drugostupanjski sud odbio žalbu u tom dijelu i potvrdio rješenje o ovrsi, da je ovdje tuženik pokrenuo i ovršni postupak protiv pok. V. H. pod brojem Ovr-2769/14 za nastavno razdoblje doprinosa za uzdržavanje te je doneseno rješenje o ovrsi od 5. siječnja 2015. protiv kojeg je pok. V. H. izjavio žalbu navodeći da nije vlasnik predmetnih nekretnina prilažući preslike kupoprodajnih ugovora, koja žalba je odbačena kao nepravovremena, s time da je ovdje tužitelj podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi navodeći da su predmetne nekretnine njegovo te je rješenjem suda upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na predmetnim nekretninama, koji postupak se vodi pod brojem P-798/15, da je tužitelj sa prednikom tuženika zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnina 13. travnja 2005. za k.č.br. …, … i … K.O. S., zatim kupoprodajni ugovor od 19. listopada 2012. za k.č.br. … K.O. S. Đ. te kupoprodajni ugovor za k.č.br. … K.O. S. Đ., na kojim ugovorima je potpis pok. V. H. ovjeren po javnom bilježniku, kao i da je zemljišnoknjižni odjel odbio provedbu navedenih ugovora zbog zabilježbe ovrhe, s time da je tuženik u dva navrata provjeravao stanje u zemljišnim knjigama i to 1. veljače 2013. i 21. svibnja 2014..
Nadalje, na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrđuje da k.č. br. … i k.č.br. … K.O. S. Đ. u naravi predstavljaju jednu cjelinu, da je pok. V. H. živio sam na k.č. br. …, da je često bio bez prihoda te da su o njemu brinuli susjedi, između ostalog i tužitelj, a koji su mu osposobili jednu prostoriju za stanovanje u nastavku garaže te da se tužitelj koristio tom nekretninom na način da je na istoj držao stoku i radne strojeve koji se i sada tamo nalaze, također i na k.č. br. …, kao i da su kuća i gospodarske zgrade u derutnom stanju.
Imajući u vidu prethodno navedene činjenice, a posebice cijeneći da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-182/07 od 25. travnja 2008. utvrđeno da upravo predmetne nekretnine predstavljaju imovinu pok. V. H., a protiv koje presude isti nije podnio žalbu, već je vlasništvo na tim nekretninama osporio tek u ovršnom postupku i to bez dostave dokaza o prodaji nekretnina, kao i da je tužitelj tek u ovršnom postupku iz 2014. podnio prigovor treće osobe da je vlasnik predmetnih nekretnina, ujedno cijeneći da se kupoprodajni ugovor iz 2005. ne odnosi na nijednu od predmetnih nekretnina, dok se ugovor od 19. listopada 2012. odnosi na k.č. br. …, a ugovor od 6. studenog 2012. na k.č.br. …. K.O. S. Đ., dok k.č.br. …. K.O. S. nije navedena u nijednom ugovoru, prvostupanjski zaključuje da tužitelj nije kupio nijednu od predmetnih nekretnina, s time da je k.č.br. … i … K.O. S. Đ. koristio po dozvoli pok. V. H., već da su ugovori sklopljeni radi sprječavanja ovrhe pokrenute od strane tuženika na predmetnim nekretninama.
Stoga, prvostupanjski sud zauzima stav da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina niti upisom u zemljišne knjige na temelju pravnog posla, niti dosjelošću u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) pa odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, dok imajući u vidu da su predmetne nekretnine vlasništvo tuženika i da ih tužitelj drži u posjedu, prihvaća protutužbeni zahtjev u cijelosti.
Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a pa dosuđuje tuženiku troškove postupka odmjerene prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).
Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni, a prihvatio protutužbeni zahtjev u odnosu na k.č. br. … K.O. S..
Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da k.č. br. …. K.O. S. nije bila predmetom nijednog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužitelja i pok. V. H., jer takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz sadržaja priloženih ugovora, s obzirom da ta nekretnina nije navedena u nijednom ugovoru, a niti je tužitelj pružio drugih dokaza da bi ista bila predmetom prodaje, slijedom čega tužitelj nije dokazao da u odnosu na tu nekretninu ima valjani pravni temelj za upis prava vlasništva u zemljišne knjige. Također, tužitelj nije dokazao niti ispunjenost zakonskih pretpostavki iz čl. 159. ZV-a za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, s obzirom da nije pružio nijednog dokaza na okolnost da bi se nalazio u posjedu te nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za dosjelost. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 114. st. 1. i čl. 159. ZV-a kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na navedenu nekretninu te prihvatio protutužbeni zahtjev za predaju u posjed, s obzirom da su, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik upisani vlasnik predmetne nekretnine te da tužitelj sam tvrdi da se nalazi u posjedu iste, a u smislu čl. 163. st.1 . ZV-a nije dokazao da ima pravo na posjed, ispunjene pretpostavke iz čl. 162. st. 1. ZV-a za obvezivanje tužitelja na predaju u posjed predmetne nekretnine.
Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev te prihvatio protutužbeni zahtjev u odnosu na k.č.br. …. i k.č.br. …. K.O. S. Đ..
Osnovano se tužitelj žalbom poziva na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije kupio navedene nekretnine, već da su kupoprodajni ugovori sklopljeni u cilju sprječavanja tuženika da u ovršnom postupku namiri svoju tražbinu prema pok. V. H..
Naime, takav zaključak prvostupanjskog suda zapravo znači da se radi o prividnim (simuliranim) ugovorima iz čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91), odnosno čl. 285. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05), koji se u konkretnom slučaju primjenjuju pozivom na čl. 1163. st. 1. ZOO/05 s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora, a kojim odredbama je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.
Prividan ugovor je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana nego je nastao voljom stranaka o stvaranju lažnog, prividnog dojma o sklopljenom ugovoru. Posljedica prividnosti je da takav ugovor nije nastao i na temelju takvog ugovora ne može se steći pravo vlasništva. Na tuženiku je sukladno čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a bio teret dokaza da predmetni kupoprodajni ugovori ne odgovaraju stvarnoj volji njegova prednika pok. V. H. i tužitelja, odnosno da prava volja ugovornih strana nije bila stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.
Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, rezultati provedenog dokaznog postupka ne upućuju nedvojbeno na prividnost predmetnih ugovora.
Prije svega, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nijedna od predmetnih nekretnina nije bila predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog 2005., jer iz sadržaja tog ugovora nedvojbeno proizlazi da su predmetom kupoprodaje bile tri nekretnine, između ostalog, vrt u M. R. površine 461 čhv, s time da je u ugovoru navedena katastarska općina S., z.k.ul. … i … te brojevi katastarskih čestica …, … i … pa kada se ima u vidu da je predmetna nekretnina k.č.br. … u zemljišnim knjigama upisana kao vrt u M. R., površine 461 čhv, s time da je ranije bila upisana u z.k.ul. … K.O. S. Đ., za zaključiti je da je upravo ta nekretnina bila predmetom kupoprodaje, s time da je u ugovoru očito pogrešno navedena katastarska općina S. umjesto S. Đ..
U odnosu na nekretninu k.č.br. … K.O. S. Đ. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tuženika za tu nekretninu sklopio sa tužiteljem ugovor o kupoprodaji od 19. listopada 2012., kao i ugovor o kupoprodaji za k.č. br. … K.O. S. Đ. od 6. studenoga 2012.
Međutim, suprotno ocijeni prvostupanjskog suda, činjenična utvrđenja iz presude poslovni broj P-182/07-20 od 25. travnja 2008. kako su predmetne nekretnine imovina pok. V. H., uz činjenicu da isti nije podnio žalbu na tu presudu, ne upućuju nedvojbeno na zaključak o prividnosti ugovora, budući da se pravomoćnost sudske odluke odnosi samo na izreku, a ne i obrazloženje odluke pa sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima iz tog predmeta, to tim više što je kupoprodajni ugovor za k.č.br. … K.O. S. Đ. sklopljen 2012., dakle nakon donošenja navedene presude. Pored toga, niti činjenica vođenja ovršnih postupaka na predmetnim nekretninama ne upućuje na nedvojbeni zaključak da su kupoprodajni ugovori sklopljeni u cilju sprječavanja ovrhe na tim nekretninama, posebice kada se ima u vidu da je kupoprodajni ugovor za k.č.br. … K.O. S. Đ. sklopljen 2005., a prvi ovršni postupak pokrenut tek 2012., dakle tek nakon sedam godina od sklapanja ugovora, dok je kupoprodajni ugovor za k.č.br. …. K.O. S. Đ. sklopljen 19. listopada 2012., a pok. V. H. je prvi prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi zaprimio 17. prosinca 2012., kako to proizlazi iz stanja spisa poslovni broj Ovr-3290/12, dakle nakon sklapanja ugovora, s time da je žalbom protiv tog rješenja osporio svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama, a što suprotno ocijeni prvostupanjskog suda, ide u prilog upravo zaključku da je predmetne nekretnine već ranije otuđio, dok činjenica da tuženik u tom postupku nije podnio prigovor treće osobe, a kada ujedno nije utvrđeno da bi uopće imao saznanja o tom postupku, suprotno ocijeni prvostupanjskog suda, ne upućuje na zaključak o prividnosti ugovora.
Kako dakle, iz provedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi da predmetni kupoprodajni ugovori od 12. travnja 2005., 19. listopada 2012. i 6. studenog 2012. ne odražavaju pravu volju ugovornih strana, već da su sklopljeni s ciljem sprječavanja ovrhe na predmetnim nekretninama, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, valjalo zaključiti da se ne radi o prividnim ugovorima, a kako ti ugovori sadrže sve bitne sastojke ugovora o prodaji iz čl. 454. ZOO/91 odnosno čl.376. ZOO/05 i to predmet prodaje i kupoprodajnu cijenu te klauzulu intabulandi, a potpisani su po ugovornim stranama, s time da je potpis prednika tuženika i ovjeren od strane javnog bilježnika, to tužitelj u smislu čl. 114. ZV-a ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama k.č. … i … K.O. S. Đ. upisom u zemljišne knjige, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a pozivom na čl. 163. st. 1. ZV-a, s obzirom da je tužitelj dokazao da ima pravo na posjed tih nekretnina, odbiti protutužbeni zahtjev.
Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točci I. izreke te u točci II. izreke, kao u točci 1. izreke, a primjenom čl. 373.a. st. 1. i 2. ZPP-a djelomično prihvatiti žalbu tužitelja, kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točci I. izreke i u točci II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke, kao u točci 2. izreke ove presude.
S obzirom na ishod žalbenog postupka, valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka. Tužitelju primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka razmjerno uspjehu u sporu i to sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi, za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.t.toč.1.), zastupanje na ročištima 7. prosinca 2017., 6. veljače 2018., 12. lipnja 2018., 10. listopada 2019., 9. prosinca 2019. i 8. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 6.000,00 kn (Tbr.9.toč.1.) te na ročištima 11. veljače 2020. i 17. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.toč.2. i 5.), sastav podneska od 3. siječnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.8.toč.1.) i podneska od 8. svibnja 2020. u iznosu od 250,00 kn (Tbr.8.toč.3.), sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr.10.toč.1.), sa PDV-om u iznosu od 2.625,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 13.125,00 kn, kao i trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 1.487,52 kn te sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn. Budući da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 2/3 dijela u odnosu na tužbeni i protutužbeni zahtjev, to mu razmjerno uspjehu u sporu pripada naknada troškova zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi u iznosu od 10.083,33 kn, dok mu trošak uviđaja i vještačenja pripada u cijelosti, kao neophodan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, dakle u ukupnom iznosu od 11.570,85 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke ove presude.
U Rijeci 17. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
