Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 1 Gž-656/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz V. M., OIB…., protiv tuženika V. d.o.o., 10000 Z., OIB……, kojega zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & T., Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj P- 569/2018-10 od 31. svibnja 2019., dana 17. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj P-569/2018-10 od 31. svibnja 2019. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Sisku posl.broj: Ovr- 2236/12 od 12. veljače 2013. godine.
2. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Sisku posl.broj: Ovr- 2013/12 od 27. kolovoza 2013. godine.
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 781,25 kn.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I/ Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja D. K. koji glasi:
1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Sisku posl.broj: Ovr- 2236/12 od 12. veljače 2013. godine.
2. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Sisku posl.broj: Ovr- 2013/12 od 27. kolovoza 2013. godine.
II/ Nalaže se tuženiku V. d.o.o. da tužitelju D. K. nadoknadi trošak parničnog postupku u iznosu od 500,00 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
Protiv te odluke pravodobnu žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem Općinskog suda u Sisku broj Ovr. 2236/12 od 12. veljače 2013.g. i broj Ovr. 2013/12 od 27. kolovoza 2013. Naime, tužitelj je iz ovršnog postupka broj Ovr 2236/12 upućen na pokretanje parnice, jer je istaknuo prigovor zastare potraživanja ovrhovoditelja (ovdje tuženika).
U postupku je utvrđeno da su temeljem istog prijedloga za ovrhu temeljem iste ovršne isprave, formirana dva predmeta i donesena dva rješenja o ovrsi, iz istih razloga i u odnosu na istovjetnu tražbinu i na istom predmetu i sredstvu ovrhe i to rješenje Ovr. 2236/12 od 12. veljače 2013., te rješenje Ovr. 2013/12 od 27. kolovoza 2013. Stoga ovaj sud smatra pravilnim stav prvostupanjskog suda da se radi o istovjetnim predmetima, zbog čega treba na jednak način odlučiti o oba predmeta, odnosno jedan treba slijediti pravnu sudbinu drugog.
Na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući da se radi o dva ovršna postupka, u kojima se rješenja o ovrsi odnose na istovjetnu tražbinu, pa je iz tog razloga ovrha nedopuštena u predmetu Ovr. 2013/12, dok je u predmetu Ovr. 2236/12 ovrha nedopuštena iz razloga jer je ovršenik (ovdje tužitelj) podmirio tražbinu ovrhovoditelja (ovdje tuženika).
Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a po ocjeni ovog suda nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neutemeljeno žalba ukazuje, jer je sud prvog stupnja, dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno ne proturječe, tako da presuda nema nedostatke i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati. Osim toga prvostupanjski sud prilikom odlučivanja nije prekoračio tužbeni zahtjev, na što ukazuje žalba, pozivajući se na bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da nije došlo do zastare tražbine, ali je ovrha nedopuštena jer je tužitelj (ovršenik) podmirio svoje potraživanje, a koji prigovor je tužitelj (ovršenik) isticao i u žalbi na rješenje o ovrsi, što predstavlja žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ) Dakle, nije prekoračen tužbeni zahtjev jer tužitelj svoju tužbu kojom pokreće parnicu temelji na razlozima koje je istaknuo u žalbi na rješenje o ovrsi, u povodu koje je i upućen na parnicu (članak 55. stavak 3. OZ- a), dakle ne samo iz razloga članka 50. stavak 1. točka 11. već iz razloga iz točke 9. istog članka. Međutim iako nije počinjena niti jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, prvostupanjski sud je pogrešno je primijenio materijalno pravo. Naime, iz ovršnog predmeta Ovr. 2493/15 (ranije Ovr. 2236/12), koji je priklopljen ovom parničnom predmetu, nedvojbeno proizlazi da je isti pravomoćno dovršen u travnju 2018., pa je to razlog zbog kojeg je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti, jer više ne postoji ovršni postupak u kojemu bi se ovrha mogla proglasiti nedopuštenom.
Postupak za proglašenje ovrhe nedopuštenom može se voditi samo do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka, pa kako je ovršni postupak pravomoćno okončan, odnosno ovrha je dovršena, to
više nema ovršnog postupka koji bi se mogao proglasiti nedopuštenim.
Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x- 987/2013 i Rev x -982/2016, prema kojem u situaciji kada je ovrha provedena i utvrđen dovršetak ovrhe, kao u konkretnom slučaju, to više ne postoji osnova za provođenje postupka u kojem bi se utvrdila nedopuštenost ovrhe u smislu odredbe članka 55. stavak 1. i 2. OZ. Riječ je, naime, o deklaratornoj tužbi tj. tužbi kojom se traži utvrđenje sadržaja postojećeg pravnog odnosa ili prava (članka 187. ZPP-a), ovdje nedopustivosti ovrhe na temelju određene ovršne isprave. Stoga, u situaciji kada je ovrha provedena i utvrđen dovršetak ovrhe, kao u konkretnom slučaju, ishod pokrenute parnice ne može imati utjecaja na ovršni postupak, pa parnica postaje suvišna.
Slijedom iznesenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom kao neosnovan.
Kako je preinačenjem pobijane presude tuženik uspio u ovom sporu, valjalo je sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a te primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a odlučiti o troškovima parničnog postupka koji pripadaju tuženiku. Budući prilikom zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom tuženik nije opredijelio svoj zahtjev za troškovima postupka, pripadaju mu samo zatraženi troškovi ovog žalbenog postupka, temeljem tbr. 10.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
Dubrovnik, 17. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
