1                            Broj: Ppž-8223/2022

 

                                  

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S.Đ., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 29. ožujka 2022., Klasa: 211-07/22-3/5545 Urbroj: 511-12-36-22-1, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              U povodu prigovora okr. S.Đ., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u t. 1. u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se, na temelju tih zakonskih propisa utvrđuje novčana kazna 160,00 (sto šezdeset eura), djelom činjenično opisanim u t. 2. izreke prekršaj iz čl. 199. st. 7. istog Zakona, za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje novčana kazna 660,00 eura (šesto šezdeset eura), a djelom činjenično opisanim u t. 3. izreke počinio prekršaj iz čl. 163. st. 8. istog Zakona, za koji mu se utvrđuje novčana kazna 130,00 eura (sto trideset eura) te se okrivljeniku na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 18/118. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna 950,00 eura (devetsto pedeset eura), koju je dužan platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne. 

 

II.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. S.Đ. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. S.Đ. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura), u roku 8 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1.                Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. S.Đ. da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci, počinio prekršaj iz čl. 46. st. 3., za koji mu je uz primjenu čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna 1.300,00 kuna, u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna 5.000,00 kuna, a u t. 3. u izreci prekršaj iz čl. 163. st. 8. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.000,00 kuna te mu je izrečena ukupna novčana kazna 7.300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne,  izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

             

2.                Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. S.Đ. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.                S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

6.              Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne, odnosno novčanu kaznu u točno utvrđenom iznosu pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. S.Đ., budući da mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, odnosno u točno utvrđenom iznosu.

 

6.2.              Za prekršaj iz čl. 46. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna 1.300,00 kuna, dok je prema odredbi čl. čl. 46. st. 3. u vezi čl. 293. st. 1. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna 160,00 eura, za prekršaj iz čl. 199. st. 7. bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 199. st. 7. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura, dok je za prekršaj iz čl. 163. st. 8. bila propisana novčana kazna 1.000,00 kuna, koja sada iznosi 130,00 eura.

 

6.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.4.              Budući da su inkriminirani prekršaji počinjeni 12. ožujka 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetne prekršaje blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora kojim okrivljenik moli da mu se ublaži novčana kazna. 

 

7.1.              Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik opisuje okolnosti počinjenog prekršaja, navodi da je djelatnik splitskog brodogradilišta u kojem je već dugo na čekanju uz minimalna primanja, vjerojatno uskoro i nezaposlen. Prihvaća izrečenu zaštitnu mjeru, ali moli smanjenje novčane kazne, primjerenu njegovoj financijskoj situaciji.

 

7.2.              Međutim, razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama i sukladno čl. 39. Prekršajnog zakona, izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.3.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. S.Đ. nije učinio, pa su navodi prigovora o lošoj financijskoj situaciji koja bi bila razlogom ublažavanja novčane, ostali na razini paušalnog isticanja. Ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, vožnja pod utjecajem alkohola pri koncentraciji alkohola od 1,29 g/kg uz izazivanje prometne nesreće s materijalnom štetom predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, a svijest o počinjenom i priznanje djela ni sami za sebe ni u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane i našle su dovoljno odraza u utvrđenim novčanim kaznama od strane prvostupanjskog tijela u propisanom posebnom minimumu, odnosno točno utvrđenom iznosu za počinjene prekršaje. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7.4.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku izreklo minimum propisane novčane kazne, odnosno novčane kazne u utvrđenom iznosu ovaj drugostupanjski sud smatra da su za okr. S.Đ. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, odnosno u utvrđenom iznosu, propisane „novim“ Zakonom i utvrđene ovom presudom, primjerene i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanim kaznama samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

 

8.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

9.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

10.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207 (t. I.) i čl. 205. ( t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 27. veljače 2024.

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.