REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Pž-4672/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.V., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Postaje prometne policije Zagreb od 7. kolovoza 2020., broj: 511-19- 45/05-3-497-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se prigovor okr. M.V., preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se, na temelju čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13, 152/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje obročna otplata novčane kazne od 5.000,00 (pet tisuće) kuna u 6 (šest) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, te u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona okr. M.V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.V. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest mjeseci, te je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 500,00 kuna.
Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.V. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
Prigovor je osnovan.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
Okrivljenik priznaje da je počinio prekršaj, svjestan je svoje pogreške i iskreno mu je žao. Vozačka dozvola mu je neophodno potrebna zbog putovanja na posao u drugo mjesto (Tin-objekt d.o.o. sa sjedištem u Rakovom potoku) i zbog naravi posla koji obavlja, nabave materijala, te moli da se ista poništi. Otplaćuje dva kredita, a uzdržava dvoje predškolske djece, te moli smanjenje novčane kazne ili plaćanje na rate.
Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdilo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja ne samo blažu vrstu propisane kazne, nego i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.
I po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, budući je okrivljenik upravljao osobnim automobilom kroz naseljeno mjesto brzinom koja je za 51,7 km/h veća od dopuštene i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, te da okolnosti koje okrivljenik ističe u prigovoru ni same za sebe, ni u svojoj ukupnosti, ne predstavljaju naročite olakotne okolnosti za izricanje blaže kazne od propisane, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
Međutim, cijeneći visinu izrečene novčane kazne i molbu okrivljenika za obročnom otplatom iste, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne, na način i uroku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Međutim, duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od šest mjeseci, po ocjeni ovog suda, odmjerena je u predugom trajanju. Cijeneći svijest okrivljenika o počinjenom, iskazano žaljenje, kao i da u spisu nema podataka da je okrivljenik do sada osuđivan ili da je protiv njega u tijeku neki drugi postupak, te imajući u vidu odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojom je propisano načelo razmjernosti, ovaj sud smatra da u ovom slučaju zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od šest mjeseci nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja, prekršaja koji se mogu očekivati, kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti.
Iz navedenih razloga ovaj sud je preinačio pobijani prekršajni nalog i okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od tri mjeseca, smatrajući da je tako odmjerena zaštitna mjera primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
Stoga, bilo je osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenika.
Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.
Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. veljače 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Martina Bastić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Postaji prometne policije Zagreb u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
