2              Broj: Ppž-8152/2022

 

                              

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.P., zbog prekršaja iz članka 57. stavka 2. i 7. u vezi stavka 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020.), odlučujući o prigovoru okr. D.P., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 9. travnja 2022., Klasa: 211-07/22-3/6710, Urbroj: 511-12-36-22-1, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

p r e s u d i o    j e:

 

I.              U povodu žalbe okr. D.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. D.P., činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz članka 57. stavka 2. i 7. u vezi sa člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.) pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. D.P. izriče novčana kazna u iznosu od 650,00 (šesto pedeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.              Odbija se prigovor okr. D.P. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

III.     Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), okr. D.P. je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 (petnaest) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. D.P. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 57. stavak 2. i 7. u vezi sa člankom 293. stavak 2. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.             

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. D.P. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, i to samo u odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Okrivljenik u prigovoru ističe da je zbog naravi posla – terenski komercijalista isključivo vezan za upravljanje motornim vozilom pa bi mu oduzimanje vozačke dozvole bilo uzrokom dovođenja njegove obitelji u težak materijalni položaj, a možda i gubitak zaposlenja. Iz tih razloga moli da mu se izrekne zaštitna mjera uvjetno kako bi mogao normalno obavljati redovite poslove na svom radnoj mjestu. U prilog svojih navoda dostavlja Potvrdu poslodavca – iz koje proizlazi da je okrivljenik zaposlenik tvrtke XX. na mjestu terenskog komercijaliste te da mu je za obavljanje svakodnevnih zadataka neophodna vozačka dozvola.

 

6.1.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa budući da je izazvana prometna nesreća s ozlijeđenim osobama, a time i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

 

6.1.1.              Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, u zakonom propisanom minimalnom trajanju,  primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

6.1.2.              Potrebno je istaknuti da okolnosti koje okrivljenik ističe u prigovoru u odnosu na potrebu za vozačkom dozvolom, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj zaštitnoj mjeri unatoč činjenici da je okrivljenik svoje navode prigovora o potrebi za vozačkom dozvolom dokumentirao potrebom poslodavca.

 

6.1.3.              U odnosu na žalbeni prijedlog da se izrekne „uvjetna zaštitna mjera“, treba navesti da je uvjetna osuda, sukladno članku 44. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod određenim uvjetima. Dakle, nema zakonske mogućnosti primjene ove mjere upozorenja uz zaštitne mjere.

 

6.1.4.    Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenika.

 

7.              Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela  jer je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjskim prekršajnim nalogom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijanog naloga,  pravno označeno kao prekršaj iz članka 57. stavka 1. i 7. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.).

 

7.1.               Međutim, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne.

 

7.2.              Naime, prema članku 36. i članku 210. tog Zakona o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 57. stavak 1. i 7. u vezi sa člankom 293. stavak 2. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 650 eura, a što je protuvrijednost 4.897,46 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim propisana novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu od 5.000,00 kuna.

 

7.3.               Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

7.3.1.              Budući da je prekršaj za koji je okr. Dragan Pavlović proglašen krivim, počinjen 8. travnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014.,

64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.) te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

7.3.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijanog naloga, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.4.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

7.5.              Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 650,00 do 1.180,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura predstavlja novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu.

 

7.6.              Po ocjeni ovog suda, cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenik predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 15,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

9.              Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (točka I. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke), odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 27. veljače 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                        Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.