P-3527/20
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici R., u pravnoj stvari tužiteljice D. Ž.
iz S., OIB …, zastupana po pun. D.
O.,odvjetniku u S., protiv tužene R. H., zastupana po
O. državnom odvjetništvu u S., OIB: …. radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. veljače 2021. u nazočnosti pun tužitelja D. O., odvj. u S. i zz tužene V. G.., objavljene istog dana,
p r e s u d i o j e
1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje teku kako slijedi:
- na iznos od 2.321,58 kuna od 15.lipnja 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.srpnja 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.kolovoza 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. rujna 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.listopada 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.studenog 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. prosinca 2016.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.siječnja 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. veljače 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. ožujka 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. travnja 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. svibnja 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. lipnja 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. srpnja 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. kolovoza 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 5. rujna 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. listopada 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. studenog 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. prosinca 2017.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.siječnja 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. veljače 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. ožujka 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. travnja 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.svibnja 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.lipnja 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.srpnja 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.kolovoza 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. rujna 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.listopada 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.studenog 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. prosinca 2018.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15.siječnja 2019.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. veljače 2019.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. ožujka 2019.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. travnja 2019.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. svibnja 2019.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. lipnja 2019.godine
- na iznos od 2.785,90 kuna od 15. srpnja 2019.godine
po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate.
II. Dužna je tužena u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 28.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate.
Obrazloženje
Tužbom od 8. 5. 2019. tužiteljica potražuje isplatu razlike tržišne najamnine za stan u S. anagrafske oznake S., površine 69m2, položen na čst zgr. 3023 ZU 4415 KO S. i zaštićene najamnine koju su u utuženom razdoblju od kolovoza 2014. do srpnja 2019. plaćali zaštićeni najmoprimci .
Prvostupanjskom odlukom Pn-298/19 od 10. prosinca 2019. naloženo je tuženoj da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 133.258,88 kn zajedno s zakonskom zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO koje teku od 10. 12. 2019. od isplate, dok je za više traženo do iznosa od 167.154,00 kn te za više tražene kamate koje na pojedini mjesečni iznos od 2.785,90 kn teku svakog 15tog u mjesecu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Također, naloženo je tuženoj da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznos od 13.876,00 kn.
Odlučujući o žalbama stranaka protiv naprijed navedene odluke, Županijski sud u Varaždinu presudom i rješenjem Gž-416/2020 od 24. rujna 2020. djelomično je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 99.828,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te u dijelu kojim je tužitelj odbijen s zahtjevom od dosuđenih 133.258,88 kn do zatraženih 167.154,00 kn. Presuda je preinačena u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 133.430,80 kn, te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, te ukinuta u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za više tražene kamate koje na pojedini mjesečni iznos od 2.785,90 kn teku svakog 15tog u mjesecu, kao i odluci o parničnom trošku, te u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda P2-, dopisa ODO u Splitu N-DO-od 8. lipnja 2018. g., zahtjeva tužiteljice za mirno rješenje spora od 5.
06. 2018. g., rješenja o nasljeđivanju iza pok. L. O. br. O- od 16. 04.
2013. g., zk izvatka za čest. zgr. ZU K.O. S., procjene tržišne vrijednosti najamnine predmetnog stana P. d.o.o. od 14.02. 2018. presude Županijskog suda u Splitu Gžp-, uvjerenja o prebivalištu za A. L. i M. L. P. S.
dalmatinske od 22. 08. 2019. g., podataka Porezne uprave klasa … od 10. rujna 2019.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan u dosuđujućem dijelu.
U postupku je utvrđeno sljedeće:
- kako je tužiteljica vlasnica trosobnog stana u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. ZU K.O. S. površine 69 m2, anagrafske oznake…,
S.;
- kako je tužiteljica vlasništvo predmetnog stana stekla nasljeđivanjem iza smrti majke pok. L. O. temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika
Z. P. iz S. br. O-, od 16. travnja 2013. godine;
- kako predmetni stan koriste za stanovanje M. L. i A. L., kćerka i
unuka zaštićenog najmoprimca V. P.;
- kako je prednica tužiteljice pravomoćnom presudom ovog suda P2- od 23.
prosinca 2011. g. odbijena s zahtjevom kojom je tražila predajom u posjed predmetnog stana od V. P., bivšeg nositelja stanarskog prava te
njegove kćerke i unuke;
- kako se bivši nositelj stanarskog prava V. P. obratio prednici tužiteljice pismenom od 22. srpnja 1997. g. radi sklapanja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, što je utvrđeno u postupku koji je vođen pred ovim sudom pod br. P2-;
- kako između prednika tužiteljice i bivšeg nositelja stanarskog prava, te sada tužiteljice i članova obiteljskog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava nikada nije zaključen Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u pisanom obliku;
- kako članovi obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca koji sada koriste stan plaćaju tužiteljici povremeno, kako navodi u tužbi zaštićenu najamninu u iznosu od 187,00 kuna mjesečno;
- kako članovi obiteljskog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava M. L. i A. L. imaju prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi, koje nikada nisu mijenjale.
Sva prednja utvrđenja nisu sporna među parničnim strankama, a prihvaća ih i drugostupanjski sud u svojoj odluci.
Jednako tako, drugostupanjski sud prihvaća i način izračuna, odnosno utvrđenje visine razlike zaštićene najamnine koju je ovaj sud utvrdio tijekom postupka.
Naime, glede visine tužbenog zahtjeva sud je na prijedlog stranaka pribavio podatke o cijeni najma stambenog prostora od strane Porezne uprave, koja je dostavila sudu podatke za 5 stana koji se nalaze u istom gradskom kvartu, odnosno gradskoj zoni. Prema ovim podacima ugovorna mjesečna najamnina za stan u…, površine 58
m2 iznosi 3.000,00 kn, odnosno prema izračunu suda 51,72 kn/m2; za stan u … . površine 55 m2, ugovorena mjesečna najamnina od 2.000,00 kn, odnosno 36,00 kn/m2; za stan u …površine 76,36 m2 ugovorena mjesečna najamnina iznosi 3.000,00 kn,
odnosno 39,28 kn/m2, za stan u … . površine 51 m2 ugovorena mjesečna najamnina iznosi 3.000,00 kn, odnosno 58,82 kn/m2, te za stan u …površine 100 m2 ugovorena mjesečna najamnina iznosi 5.868,80 kn, odnosno 58,68 kn/m2. Prema ovim podacima prosječna cijena najma po metru kvadratnom iznosila bi 38,937 kn, odnosno pomnoženo s kvadraturom predmetnog stana (69m2) cijena najma iznosila bi 3.397,137 kuna mjesečno. Tužiteljica je tužbeni zahtjev uredila prema podacima agencije P. d.o.o. od 14. 02. 2018. g., koja nije specijalizirana za iznajmljivanje nekretnina, već je podatke o cijeni nekretnine pribavila od agencija koje se tom djelatnošću bave te utvrdila da bi mjesečna cijena najma za predmetni stan iznosila minimalno 350,00 Eura, odnosno maksimalno 450,00 Eura protuvrijednosti u kunama. Temeljem tih podataka tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev te je za primjerenu mjesečnu najamninu uzela iznos od 400,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti, te utvrdila da bi ostvarivala mjesečnu najamninu od 2.972,90 kuna, od kojeg iznosa je oduzela 187,00 kuna mjesečno, koliko iznosi zaštićena najamnina, te tako dobila mjesečni iznos od 2.785,90 kuna. S obzirom da bi mjesečna najamnina prema podacima Porezne uprave iznosila za predmetni stan prema prosječno utvrđenoj najamnini po m2 za stanove slične površine u istom kvartu 3.379,137 kuna, dakle više od onog što tužitelj potražuje, sud smatra primjerenim dosuditi tužitelju traženi iznos mjesečne najamnine. Naime, sustav zaštićenog najma nameće teret stambenog zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca vlasnicima stanova, te predstavlja miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, čime im se nameće nerazmjeran i pretjeran teret protivno odredbi čl. 1. Protokola 1 uz konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu, o čemu se izjasnio VSRH u svojim odlukama. Nadalje, vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio za iznos tržišne najamnine, s obzirom da se time stavlja u nemoguću poziciju jer ne može raspolagati vlastitom nekretninom, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju bi imao pravo.
Glede osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva izjasnila se sudska praksa u brojnim odlukama pa tako Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž-397/19 od 28. 5. 2019., VSRH u odluci Rev- 234/16 od 19. 12. 2017 i Rev-3264/16, te Županijski sud u Karlovcu u odluci Gž-88/11 od 7. 3. 2019.
Nadalje, nesporno je kako tužitelj potražuje naknadu štete po osnovi razlike najamnine koju s osnova zaštićene najamnine prima od zaštićenog najmoprimca do iznosa koju bi mogao ostvariti kao tržišnu najamninu, a koja je u ovoj fazi postupka utvrđena u iznosu od 2.792,90 kn. Također, nesporno je da se radi o potraživanju koje prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a zastarijeva u roku 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila. S obzirom da se nakon odluke E. suda za ljudska prava u predmetu S.
protiv RH postavilo pitanje od kada počinje teći zastara za ovakvo potraživanje tužitelja, dilemu je riješio VSRH svojom odlukom Rev-1104/18, prema kojoj zastara teče od stupanja na snagu Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, tj. od 5. 11. 1997. kada ju je RH ratificirala. Drugostupanjski sud u svojoj odluci glede predmetnog potraživanja tužitelja nalazi da je zastara tražbine tužitelja s naslova naknade štete u konkretnom slučaju tekla od 2.
6. 2016. do 5. 6. 2018. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora), kada je došlo do zastoja zastare koji je trajao tri dana, do 8. 6. 2018. i nakon toga da je zastara počela ponovno teći. Računajući zastaru na taj način, drugostupanjski sud zaključuje da su sve tražbine tužitelja prije 2. 6. 2016. zastarjele, a ne prije 5. 6. 2015. kako smatra prvostupanjski sud. Zbog navedenog je uvažena žalba tuženika i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja s naslova naknade štete za razdoblje od 5. 6. 2015 do 2. 6. 2016. u iznosu od 33.430,00 kn, koliko iznosi zbroj razlike najamnine od 2.785,90 kn uvećano za broj mjeseci u tom razdoblju, koji iznos je u zastari zbog proteka roka od 3 godine propisanog odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a.
Prvostupanjski sud je u ranijoj odluci dosudio tužitelju naknadu štete za razdoblje od 5. 6. 2015. do srpnja 2019., u mjesečnom iznosu od po 2.785,90 kn, osim za prvi iznos koji dospijeva 15. srpnja 2015. (u obrazloženju pogrešno navedeno 15. srpnja 2019.), a koji iznosi 2.321,58 kn, jer je prvih pet dana palo u zastaru. S obzirom da je drugostupanjski sud uvažio žalbu tuženika u pogledu zastare, te da su sve tražbine prije 2. 6. 2016. zastarjele, potvrđena je prvostupanjska odluka u dijelu kojim je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 99.828,03 kn za razdoblje od 2. lipnja 2016. do lipnja 2019., te preinačena u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 33.430,80kn, koliko iznosi zbroj razlika najamnine od 2.785,90 kn uvećano za broj mjeseci između 5. 6. 2015. i 2. 6. 2016., te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
Prvostupanjski sud je u ranijoj odluci zauzeo stav kako tužiteljici na dosuđeni iznos naknade štete pripada pravo na zatezne kamate od presuđenja, budući je visinu materijalne štete utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, pozivajući se pritom na odluku Županijskog sada u Varaždinu broj Gž-889/17. Za navesti je da u pogledu tijeka zateznih kamata postoje različite odluke drugostupanjskih sudova u ovoj vrsti predmeta, no ovaj sud prihvaća stav drugostupanjskog suda u odluci Gž-416/2020, da u konkretnom slučaju zatezna kamata teče na svaki pojedini mjesečni iznos , jer se šteta sastoji od razlike zaštićene najamnine i tržišne najamnine za svaki pojedini mjesec i obveza naknade takve štete smatra se dospjelom u trenutku nastanka te štete, tj. 15tog dana sljedećeg mjeseca za prethodni mjesec, kako je tužitelj zatražio.
Slijedom izloženog, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a za razdoblje od 2. 6. 2016., kako je zatraženo, svakog 15tog u mjesecu za prethodni mjesec.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a , a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, sastav podneska od 15. 7. 2019., zastupanja na ročištima od 15. 7. 2019., 29. 8. 2019., 11. 10. 2019., 31. 10. 2019., 20. 11. 2019., 24. 11. 20., po 2.500,00 kn, što ukupno iznosi 22.500,00 kn, odnosno uvećano za 5.625,00 kn PDV-a, 28.125,00 kn na ime zastupanja.
Tužiteljici pripada pravo na naknadu pristojbe tužbe od 1.938,00 kn te žalbe na presudu u iznosu od 3.125,00 kn, i pristojbe odluke od 1.938,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 35.126,00 kn.
S obzirom da je tužitelj uspio u omjeru od 100%, a glede visine u omjeru od 60%, to je njegov ukupni uspjeh u sporu 80%, pa mu pripada trošak u iznosu od 28.100,00 kn.
U Splitu, 16. veljače 2021. godine
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
