Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-32/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog dva kaznena djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-14/2021 (K-30/2020) od 28. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog Antonia Požuna, zbog dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. veljače 2020. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. P. po branitelju, odvjetniku G. D. bez isticanja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor.
Pobijano rješenje sa žalbama je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi A. P. počinio kazneno djelo koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji, a osobito iz iskaza oštećenih A. G. i M. B., iz snimke video nadzora caffe bara ,,W. beer bar'', te iz medicinske dokumentacije za navedene oštećenike. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženog A. P., pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
Razmatrajući iskazani stupanj upornosti i kriminalne volje na strani optuženika prilikom počinjenja kaznenih djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, kao i da optuženik tempore criminis nalazio u teško pijanom stanju, pa kada se tome pridoda struktura njegove ličnosti prema nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra, iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba sa miješanim poremećajem ličnosti te višegodišnji konzument alkoholnih pića, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da na strani optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom.
Povrh toga, iz spisa proizlazi da su kaznena djela koja se optuženiku stavljaju na teret počinjena prije stupanja na izdržavanje kazne zatvora po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Kzd-44/18 od 8. studenog 2018., kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine uz primjenu djelomične osude zbog počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11 te da je tijekom trajanja istražnog zatvora optuženik i stegovno kažnjen. U odnosu na žalbene navod optuženog A. P. kako je isti osuđivana osoba, ali ne zbog istog ili istovrsnog djela te da u konkretnoj situaciji ne egzistiraju zakonski razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora, drugostupanjski sud isti ocjenjuje kao neosnovane. Naime, okolnost optuženikove ranije osuđivanosti za drugo djelo nije isključiva okolnost, već samo jedna u nizu utvrđenih okolnosti koje je prvostupanjski sud vrednovao prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Vezano uz žalbenu tvrdnju optuženika kako u ovoj fazi postupka vrijedi ustavna pretpostavka optuženikove nedužnosti te kako se daljnjim produljenjem istražnog zatvora dovodi u pitanje sloboda pojedinca, drugostupanjski sud istu ocjenjuje kao paušalnu i uopćenu budući da pobijanim rješenjem to nije niti dovedeno u pitanje. Naime, ustavno pravo na slobodu je podložno ograničenjima propisanim odredbama zakona o kaznenom postupku, a odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njihove krivnje će, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen dinamički princip, a protivno žalbenoj tvrdnji optuženika kako su prilikom produljenja istražnog zatvora nužni jači i kvalitetniji razlozi no u trenutku njegovog određivanja, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (više od jedne godine).
Stoga, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika da se, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, isti pretvorio u zatvorsku kaznu, odnosno da je pobijanom odlukom povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene eventualne povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora sukladno članku 133. stavku 1. točki 6. ZKP/08, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
Zaključno, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.
Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim., v.r.
