REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 54/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika G. P., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 17. studenoga 2020. broj K-6/2020-49, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženik G. P., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 291. stavka 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru, optuženik G. P. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je na temelju članka 291. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine. Na temelju članka 55. stavka 2. KZ/11. optuženiku G. P. kazna zatvora od jedne godine (365 dana) zamijenjena je radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada za opće dobro, što iznosi 730 sati.
Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., - dalje: ZKP/08.) oštećeniku, društvu osoba s invaliditetom P. V., OIB: …, dosuđen je imovinskopravni zahtjev od 312.381,30 kuna te je naloženo optuženiku G. P. da navedeni iznos plati oštećeniku u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
I Kž 54/2021-4
Na temelju članka 148. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., odlučeno je da je optuženik G. P. dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka i to na ime troškova vještačenja iznos od 5.336,00 kuna te na ime paušala iznos od 2.000,00 kuna.
Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.), s prijedlogom da „drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači presudu, te optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora“.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalbe državnog odvjetnika je osnovana.
U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao preblagu kaznenu sankciju, dajući prevelik značaj olakotnim okolnostima, dok nije cijenio kao otegotnu okolnost na strani optuženika stupanj njegove krivnje.
Naime, premda nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da optuženik nije u tijeku rasprave verbalno izrazio žaljenje i kajanje, već da je to učinio njegov branitelj u završnoj riječi, s druge strane je u pravu kada smatra da, niti optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je sada u ponovljenom postupku proglašen krivim, a koje je uslijedilo tek nakon što je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na to djelo rješenjem ovog suda ukinuta ranija oslobađajuća presuda, a niti izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, ne opravdavaju zamjenu optuženiku izrečene kazne zatvora od jedne godine radom za opće dobro. Pritom s pravom državni odvjetnik upire i na visinu pribavljene imovinske koristi, koja nije niti djelomično namirena, a niti je optuženik prilikom priznanja počinjenja kaznenog djela izrazio spremnost da namiri štetu oštećeniku, što s pravom državni odvjetnik smatra da optuženiku nije moglo biti olakotno cijenjeno. No, vodeći računa o proteku vremena od počinjenja djela, kao i činjenici da je optuženik doista u vrijeme počinjenja djela bio osoba relativno mlađe životne dobi, ocjena je ovog suda da, vodeći računa, kako o ostalim utvrđenim olakotnim okolnostima s jedne strane, tako i o činjenici optuženikove ranije osuđivanosti zbog istog kaznenog djela počinjenog na jednak način s druge strane, sve te okolnosti ne opravdavaju izricanje kazne zatvora u trajanju duljem od minimalne zakonom propisane kazne za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11. Stoga je, imajući na umu stupanj kaznene odgovornosti kod optuženika, težinu počinjenog kaznenog djela, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra te optuženikovu dosadašnju osuđivanost i njegovu ličnosti, trebalo optuženika G. P. osuditi na kaznu zatvora od jedne godine. Naime, ocjena je ovog suda da upravo ovakva kazna može utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
Slijedom navedenog, u odnosu na odluku o kazni prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je optuženik zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, a budući da prilikom ispitivanja prvostupanjske presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski
I Kž 54/2021-4
sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
