REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 15/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1, 2. i 3. u vezi s čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđene A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 15. svibnja 2017. broj Kzd-52/16-24 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2020. broj Kžzd- 180/2017-6, u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 15. svibnja 2017. broj Kzd-52/16-24 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2020. broj Kžzd-180/2017-6 A. B. osuđena je zbog kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1., 2. i 3. u vezi s čl. 118. st. 1. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju joj je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2016. do 1. srpnja 2016. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeno dijete B. B. je s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućeno u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. A. B. naloženo je da podmiri troškove kaznenog postupka, time da će zbog nedostatka podataka o njihovoj visini, na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08., o njihovoj visini biti doneseno posebno rješenje.
Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijela je osuđena A. B. putem braniteljice, odvjetnice J. Š. zbog "povrede
III Kr 15/2021-3
Kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji taj zahtjev, "ukine pobijanu presudu i preinači istu na način da oslobodi osuđenicu svake krivnje i kazne, ili da ukine pobijanu odluku i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ili da ukine pobijanu odluku u odluci o kazni i preinači istu na način da osuđenici izrekne blažu kaznu." Predloženo je i da se osuđenici odgodi izvršenje pravomoćne presude do konačne odluke o zahtjevu.
Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sa spisom predmeta je, u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08., dostavljen Glavnoj državnoj odvjetnici Republike Hrvatske, čija je zamjenica u odgovoru na zahtjev od 8. prosinca 2020. broj Ksm-DO- 221/2020 izrazila mišljenje da je zahtjev osuđenice neosnovan jer nisu ostvarene povrede radi kojih je moguće podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđenici i njezinoj braniteljici.
Zahtjev nije osnovan.
Podnositeljica zahtjeva ističe da je u žalbi protiv prvostupanjske presude isticala da je prvostupanjski sud na njezinu štetu povrijedio kazneni zakon u odluci o kazni na koju ju je osudio te da su razlozi navedeni u obrazloženju te presude proturječni i nejasni, dok je drugostupanjski sud njezinu žalbu djelomično prihvatio i prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni na način da joj je kaznu zatvora s četiri godine smanjio na tri godine. Međutim, da drugostupanjski sud nije odgovorio na njezine žalbene navode niti ih je cijenio, zbog čega je, kako to tvrdi podnositeljica zahtjeva, u žalbenom postupku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka.
Premda podnositeljica zahtjeva to nije izrijekom tako naznačila, iz sadržaja izloženih navoda njezinog zahtjeva proizlazi da pravomoćnu presudu pobija iz osnove predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Međutim, bez uspjeha. Naime, ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, u kojem dijelu je ista bila pobijana i žalbom državnog odvjetnika i onom tada optužene A. B., drugostupanjski sud je razmotrio i ocijenio sve žalbene tvrdnje tada optužene A. B. istaknute u okviru žalbene osnove odluke o kazni zaključivši da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve za to odlučne okolnosti, no da je otegotnima dao prevelik značaj, zbog čega je onda i kazna zatvora u trajanju od četiri godine na koju je osudio tada optuženu A. B. prestroga. Smatrajući da je upravo kazna zatvora u trajanju od tri godine primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., drugostupanjski sud je u tom dijelu prihvatio žalbu tada optužene A. B. i preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da ju je osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dakle blažu od one koju joj je odmjerio prvostupanjski sud. Za takvu svoju odluku drugostupanjski sud iznio je jasne, dostatne i valjane razloge (stranica 4., pasusi 6. i 7. do stranica 5., pasusi 1. i 2. presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2020. broj Kžzd-180/2017-6).
Prema tome, nema govora o tome da bi u žalbenom postupku bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, kako to tvrdi podnositeljica zahtjeva. Druga je stvar što ona nije zadovoljna takvom, u svemu valjanom, argumentacijom drugostupanjskog suda, pri čemu u svome zahtjevu, kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, ističe koje su to okolnosti koje su joj trebale biti cijenjene olakotnima i tražeći preocjenu utvrđenih činjenica u dijelu odluke o kazni. Međutim, to ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.
III Kr 15/2021-3
U preostalom dijelu svoga zahtjeva podnositeljica vrlo opširno iznosi svoju ocjenu toga što proizlazi iz pojedinih dokaza izvedenih tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom istovremeno osporavajući pravilnost zaključaka do kojih je došao prvostupanjski sud u pogledu ocjene pojedinih izvedenih dokaza, a koje je u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, zaključujući da su isti potpuno pogrešni, a osim toga, da je činjenično stanje u pobijanoj presudi ostalo i nepotpuno utvrđeno zbog odbijanja njezinih dokaznih prijedloga.
Sadržajem navoda svoga zahtjeva osuđenica u suštini problematizira ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu, pri čemu zapravo ponavlja žalbene razloge, a sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako se, dakle, prigovori iz zahtjeva odnose isključivo na utvrđene činjenice u pravomoćnoj presudi, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zahtjev osuđene A. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan te, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08., presuditi kao u izreci.
Uslijed takve odluke nije osnovan ni zahtjev osuđene A. B. za odgodu izvršenja pravomoćne presude, koji zahtjev se temelji na odredbi čl. 518. st. 5. ZKP/08.
Zagreb, 16. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.
