90 Povrv-16/2020-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o., OIB: …, …, O., zastupanog po punomoćniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika S. L., OIB: …, …, P., zastupanog po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. siječnja 2021. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Danijele Kuna, odvjetnice iz Osijeka, tuženika S. L. i punomoćnika tuženika Dubravke Glavan, odvjetnice iz Osijeka, 16. veljače 2021. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Ivani Kovačević iz Osijeka pod poslovnim brojem:

Ovrv-1607/2019 od 22. studenog 2019. godine, u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. L., OIB: …, …, P. da isplati tužitelju B. d.o.o., OIB: …, …, O., zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice od 72,00 kuna koje teku od 01. veljače 2019. godine do 04. lipnja 2020. godine, a koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II/ U preostalom dijelu koji se odnosi na nastale i predvidive troškove ovršnog postupka ukida se platni nalog iz točke I/ izreke ove presude te se nalaže tuženiku S. L., OIB: …, Petra …, P. da naknadi tužitelju B. d.o.o., OIB: …, …, O., trošak parničnog postupka u iznosu od 931,25 kuna (slovima:devetstotridesetjednakuna i dvadesetpetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2021. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Ivani Kovačević iz Osijeka dana 21. studenog 2019. godine ovršni prijedlog protiv tuženika, ranije ovršenika na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik donio je Rješenje o ovrsi broj Ovrv-1607/2019 dana 22. studenog 2019. godine kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 72,00 kune s pripadajućim zateznim kamatama, nastalim troškovima postupka u iznosu od 576,25 kuna i predvidivim troškovima u iznosu od 506,25 kuna, sve u roku od 8 dana.

Tuženik je na predmetno rješenje o ovrsi pravovremeno izjavio prigovor u kojem je naveo da ne spori tužitelju ugovor o ustupu i prodaji tražbine, ali osporava da nije platio parkiranje koje je navodno bilo 30. rujna 2017. godine i to iz razloga što suprotno proizlazi iz registra dužnika iz kojeg je vidljivo da je vozilo bilo parkirano 10. prosinca 2018. godine. Također navodi da nije sporno da je vlasnik vozila Mazda Premacy, kako je to navedeno u tužbi te ističe da za vjetrobranskim staklom nije zatekao račun za parkiranje niti ga je ovrhovoditelj, sada tužitelj, opomenom pozvao da isto plati pa stoga nema niti saznanje da predmetna obveza postoji.

Slijedom navedenog, a temeljem čl. 282. i 287. u vezi sa čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

Tijekom postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva te je pojasnio svoje potraživanje. Naveo je da je predmetnu tražbinu stekao temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina broj EM-04/2019 koji je potpisao s trgovačkim društvom Elektromodul d.o.o. iz Osijeka. Tražbina proizlazi iz neplaćenog računa broj: 28525/PARKIS/2 od dana 31. prosinca 2018. godine, a koji je račun izdao Elektromodul d.o.o. Osijek i to stoga što tuženik u propisanom roku nije platio dnevnu parkirnu kartu, dok je Elektromodul d.o.o. Osijek u dva navrata obavijestio tuženika o predmetnom potraživanju i to prvi put kad mu je na vozilu ostavio račun, a što je vidljivo iz fotografije priložene u spis, a nakon toga mu je račun dostavio i na kućnu adresu. Račun se odnosi na dnevnu parkirnu kartu koju je Elektromodul d.o.o. izdao 10. prosinca 2018. godine zbog toga što je tuženik parkirao svoj osobni automobil, a da pri tome nije platio parkiranje. U podnesku od 17. lipnja 2020. godine (list 52 spisa) tužitelj je ispravio navod u tužbi vezan za datum izdavanja računa na kojem temelji svoje potraživanje, zbog očite greške u pisanju na način da je kao točan datum izdavanja računa naznačio 31. prosinca 2018. godine, a ne 30. rujna 2017. godine kako je to prvotno naznačeno u prijedlogu za ovrhu koji se sad smatra tužbom.

Tijekom postupka tuženik je u bitnom ostao kod navoda iz prigovora koji se sad smatra odgovorom na tužbu te je prigovorio tužiteljevom ispravku datuma računa navodeći da je riječ o važnoj činjenici koja se na vjerodostojnoj ispravi ne može mijenjati podneskom, jer je račun osnova tužbe. Zbog toga smatra da više nije riječ o istoj tužbi.

Tuženik je uz podnesak od 11. prosinca 2020. godine (list 60-63 spisa) dostavio izvornik univerzalnog naloga za plaćanje za kojeg je tužitelj kasnije podneskom zaprimljenim 17. prosinca 2020. godine (list 64 spisa) potvrdio da je riječ o uplati glavnice od 72,00 kuna koju tužitelj utužuje u ovom predmetu. Stoga je tužitelj u podnesku koji je sud zaprimio 17. prosinca 2020. godine (list 64 spisa) konačno specificirao svoje potraživanje te je naveo da djelomično povlači tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu koju je tuženik u međuvremenu platio, odnosno sad od tuženika potražuje samo zatezne kamate na plaćenu glavnicu koje teku od 01. veljače 2019. godine do 04. lipnja 2020. godine, kao i troškove postupka.

U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži sudskom spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga (list 5 spisa), ispis fotografije (list 7 spisa), ugovor o ustupu i prodaji tražbina (str. 15-17), potvrda o isplati (str 18), ugovor o koncesiji (str 19-27), I dodatak ugovoru o koncesiji (str. 28 i 29), rješenje o davanju prethodne suglasnosti (str. 30), opći uvjeti ugovora o korištenju parkirališta (str. 31 i 32), rješenje o utvrđivanju zona parkiranja (str. 33-35), rješenje o izmjeni rješenja o utvrđivanju zona (str. 36), Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja (str. 37-43), specifikacija dužnika i potraživanja (str. 44), račun R1 (str. 45), analitička kartica s ispisom dnevne parkirne karte (str. 46), informacije o vlasniku vozila s fotografijom vozila (str. 47 i 48) i izvornik univerzalnog naloga za plaćanje (str. 62).

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati zakonske zatezne kamate na plaćenu glavnicu od 72,00 kune, koje teku od dana dospijeća utuženog računa na naplatu 01. veljače 2019. godine do dana plaćanja glavnice 04. lipnja 2020. godine, kao i pripadajuće troškove postupka. To stoga što je tuženik u međuvremenu nakon pokretanja ovog postupka uplatio glavnicu.

Na temelju svih naprijed navedenih izvedenih dokaza i općepoznatih činjenica, među strankama je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

-da je Elektromodul d.o.o. temeljem ugovora o ustupu i prodaji tražbina (str. 15-18 spisa) prenio na tužitelja predmetnu tražbinu od 72,00 kune,

-da tuženik ne spori da je vlasnik motornog vozila Mazda Premacy, reg. oznake …, a ne spori i da je 10. prosinca 2018. godine parkirao navedeno vozilo na način kako je to prikazano na fotografiji (str. 7 i 48 spisa),

- da se ulica Franje Muckea koja je naznačena na fotografiji (str. 7 spisa), računu (str. 45 spisa) i dnevnoj parkirnoj karti (str 46. spisa) nalazi u neposrednoj blizini KBC Osijek i da se parkiranje u istoj naplaćuje u okviru 1. crvene zone,

-da je tuženik u međuvremenu uplatom izvršenom 04. lipnja 2020. godine platio tužitelju iznos od 72,00 kune (str. 62-63 spisa).

Sporno je među strankama temeljem kojeg je točno računa tužitelj protiv tuženika pokrenuo predmetni postupak, te odnosi li se taj račun na izdanu dnevnu parkirnu kartu od 10. prosinca 2018. godine kako to tvrdi tužitelj.

Iz ugovora o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u Gradu Osijeku te dodatka I tom ugovoru (str. 19-29 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između Grada Osijeka kao davatelja koncesije i Elektromodula d.o.o. Osijek u svojstvu koncesionara. Ugovor je sklopljen na 10 godina (čl. 2.) te se primjenjuje od 30. srpnja 2014. godine.

Iz općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta (str. 31 i 32 spisa) utvrđeno je da su navedeni opći uvjeti potvrđeni rješenjem Grada Osijeka o davanju prethodne suglasnosti (str. 30 spisa). Točkom VI. općih uvjeta propisano je da ukoliko je kupljena parkirna karta na automatu, ista mora biti vidljivo istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla. Neisticanjem parkirne karte na opisani način smatra se da parkirna karta nije kupljena. Točkom VII. propisano je da ako je vozilo parkirano bez kupljene karte ili s kartom koja ne odgovara zoni parkiranja, ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja, smatra se da je sklopljen ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne karte. Točkom VIII. propisano je da se na osnovu sklopljenog ugovora o parkiranju na osnovu korištenja dnevne karte izdaje dnevna karta i nalog za plaćanje dnevne karte koji se postavlja ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila. Točkom IX. propisano je da se dostavljanje dnevne karte i naloga za plaćanje na prethodno opisani način smatra urednim i kasnije oštećenje ili uništenje istih ne utječe na valjanost dostavljanja te ne odgađa plaćanje dnevne karte. Točkom X. propisano je da je vozač odnosno vlasnik vozila, dužan platiti naprijed navedenu dnevnu kartu u roku od 8 dana od dana izdavanja naloga, a točkom XIV. da će osoba čije je vozilo koristilo uslugu parkiranja putem dnevne karte biti opomenuta ako dnevnu parkirnu kartu nije platio u roku 8 dana. Točkom XV. propisano je da ako vozač ili vlasnik vozila ne postupi po opomeni, protiv njega će biti pokrenut odgovarajući postupak prisilne naplate.

Iz računa R1 (str. 45 spisa) utvrđeno je da je na istom kao mjesto i datum izdavanja naveden Osijek, 31. prosinca 2018. godine, račun nosi oznaku broj 28525/PARKIS/2. Na istom je kao datum dospijeća naznačen 31. siječnja 2019. godine, isti je naslovljen na tuženika, a u specifikaciji računa navedeno je vozilo … (HR), kao datum i vrijeme naznačen je 10. prosinca 2018. godine u 8,39 sati, pod oznakom DPK (dnevna parkirališna karta) naznačeno je 716468, pod mjesto izdavanja naznačeno je Franje Muckea, pod zona naznačeno je 1, pod količina naznačeno je 1, pod iznos usluge ukupno naznačeno je 72,00. Uz račun je sadržan i nalog za plaćanje s pripadajućim podacima za uplatu na iznos od 72,00 kuna.

Iz pismena koji nosi naziv dnevna parkirališna karta broj 716468 (str. 46 spisa), utvrđeno je da je u opisu dnevne parkirne karte navedena reg. oznaka vozila … (HR), marka vozila Mazda, zona 1, zona crvena, ulica i k. broj F. Muckea, opažen u 10. prosinca 2018. godine u 8,28 sati, vrijedi od 10. prosinca 2018. godine 8,39 sati do 11. prosinca 2018. godine 8,39 sati, u zoni 1. zona crvena reklamacije do 18. prosinca 2018. godine, kontrolor 1109, vlasnik korisnik L.S..

Iz fotografije (str. 7 i 48 spisa) utvrđeno je da se na istoj nalazi osobno vozilo Mazda, reg. oznake … te je vidljivo da je ispod brisača na prednjem vjetrobranskom staklu navedenog vozila zataknuto pismeno, međutim ne može se raspoznati sadržaj pismena. Na dnu fotografije (str. 48 spisa) naveden je datum 10. prosinca 2018. godine, 8,40 sati, a na fotografiji (list 7 spisa) razvidno je da se ista nalazi na obrascu uz koji su navedeni i ostali podaci, između ostalog i podatak o računu 28525/PARKIS/2, datum i vrijeme 10. prosinca 2018. 8,39, ulica i k. broj F. Muckea, Osijek, zona 1 zona crvena, iznos dnevne parkirne karte 72,00 kune, broj dnevne parkirne karte 716468.

Iz iskaza tuženika pred ovim sudom na glavnoj raspravi održanoj 26. siječnja 2021. godine proizlazi da je isti dobio rješenje o ovrsi na kućnu adresu iz kojeg je razvidno da mora platiti nekakav iznos tužitelju, a budući mu nije bilo jasno na što se isto odnosi, otišao je kod tužitelja te mu je tužitelj rekao da je riječ o kazni za parkiranje Elektromodula d.o.o.. Ovlaštena osoba tužitelja dala mu je na uvid fotografiju vozila reg. oznake …, međutim tuženiku nije jasno zbog čega se u rješenju o ovrsi spominje datum iz 2017. godine, a kazna za parkiranje je navodno iz 2018. godine. Naglasio je da se ne može sjetiti je li 10. prosinca 2018. u 8,39 sati parkirao svoj osobni automobil kako je to naznačeno na fotografiji (list 7 spisa), ali je naveo da je u prosincu 2018. godine bio u Osijeku u KBC-u te se sjeća da je za vrijeme parkiranja izvadio parkirnu kartu. Također je naglasio da je samo jednom morao platiti dnevnu parkirnu kartu zato što nije izvadio kartu za parkiranje i to otprilike 2010. godine. Na upit suda pojasnio je da je 04. lipnja 2020. godine izvršio uplatu iznosa od 72,00 kune u korist tužitelja nakon što se savjetovao sa odvjetnicom, te da predmetna uplata ne znači njegovo priznanje duga iz ovog predmeta. Također je naveo da mu nikad na kućnu adresu nije dostavljen račun, kao niti bilo kakva druga obavijest. Sud nije posebno cijenio iskaz tuženika u dijelu koji se odnosi na činjenicu je li parkirao predmetno vozilo kritične zgode kako je to prikazano na fotografiji i je li prethodno platio parkirnu kartu, kao i njegove navode o razlozima izvršene uplate od 04. lipnja 2020. godine jer je u tom dijelu iskaz tuženika neodređen, te je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima. Osim toga činjenica navođenja pogrešnog datuma računa u prijedlogu za ovrhu koji se sada smatra tužbom ispravljena je tijekom postupka od strane tužitelja.

Temeljem čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), propisano je da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 221. a. istog Zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP, odnosno djelomično je održao na snazi platni nalog kako je to navedeno u točki I/ izreke, dok je u preostalom dijelu u odnosu na nastale i predvidive troškove ovršnog postupka ukinuo platni nalog te je o troškovima postupka odlučio kako je to pobliže opisano u točki II/ i III/.

Iz izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je 10. prosinca 2018. godine tuženik parkirao svoj osobni automobil u ulici F. Muckea u Osijeku, kao što to i proizlazi iz fotografije (str. 7 i str. 48 spisa) i to na mjestu gdje se naplaćuje parkiranje, a koje mjesto spada u 1. zonu crvenu što je općepoznata, ali i među strankama nesporna činjenica. Za dnevnu parkirnu kartu koja je na tužitelja prenesena od strane Elektromodula d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu i prodaji tražbina (str. 15-18 spisa), a koja je izdana 10. prosinca 2018. godine pod brojem 716468 (str. 46 spisa), budući ista nije plaćena u naznačenom roku, izdan je račun R1 (str. 45 spisa) koji tužitelj utužuje u ovom predmetu. Iako je na izvatku iz poslovnih knjiga (str. 5 spisa) te u samom prijedlogu za ovrhu koji se sad smatra tužbom, tužitelj pogrešno naznačio datum izdavanja računa 30. rujan 2017. godine, iz izvedenih dokaza nesporno proizlazi da je riječ o računu od 31. prosinca 2018. godine (str. 45 spisa). Naime, svi ostali identifikacijski podaci naznačeni na računu (str. 45 spisa) kao što su broj računa 28525/PARKIS2, datum dospijeća 31, siječnja 2019., iznos 72,00 kuna istovjetni su podacima navedenim u tužbi i izvatku iz poslovnih knjiga (str. 5 spisa). Dakle, pogrešno je naznačen samo datum računa, a koja pogreška je očito greška u pisanju koja je moguće povezana s prijenosom potraživanja s Elektromodula d.o.o. na tužitelja, a koji prijenos tuženik niti ne spori. Osim toga tužitelj je tijekom postupka u tom djelu ispravio tužbu.

Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je 10. prosinca 2018. godine kada je parkirao svoj osobni automobil u ulici F. Muckea uredno kupio parkirnu kartu pa je zbog toga i osnovano tužiteljevo potraživanje, jer je Elektromodul d.o.o. od koga je tužitelj otkupio dug dnevne parkirne karte tuženiku u skladu sa odredbama točke VI, VII, VIII, IX, X, XII i XIV Općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta (str. 31 i 32 spisa) izdao dnevnu parkirnu kartu broj 716468 (str. 46 spisa). Neosnovani su navodi tuženika da ga tužitelj nije obavijestio u vidu opomene o predmetnom dugu prije pokretanja postupka, jer niti jednom pozitivnom zakonskom odredbom nije propisana obveza tužitelja odnosno, pravne osobe koja je tražbinu prenijela na tužitelja da obavještava tuženika uz dokaz (povratnicu) o dospjelom neplaćenom dugu. U konačnici tuženik je platio glavnicu koja se odnosi na dnevnu parkirnu kartu koju tužitelj utužuje i to dana 04. lipnja 2020. godine pa je samim tim ustvari i priznao dug. Životno je nelogično da bi osoba koja poriče neki dug isti dobrovoljno platila prije okončanja postupka, tim više što je iznos glavnice svega 72,00 kuna pa je i iznos zateznih kamata koje bi u međuvremenu do presuđenja nastale zanemariv. Budući je tuženik platio dug nakon pokretanja ovog postupka, a na naprijed opisani način je utvrđena osnovanost tužiteljevog potraživanja, platni nalog je održan na snazi samo u dijelu neplaćenih zateznih kamata koje su tuženiku dosuđene na plaćeni iznos glavnice od dana dospjelosti glavnice na naplatu 31. siječnja 2019. godine do dana plaćanje glavnice 04. lipnja 2020. godine.

Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, s tim da je visina zakonske zatezne kamate utvrđena prema čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa). Također je potrebno naglasiti da sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije razdvajao troškove ovršnog postupka od troškova parničnog postupka, već je o svim troškovima odlučio zajedno, a što je u skladu sa Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 02. lipnja 2017. godine broj: Su-IV-204/17. Zatezna kamata na dosuđene troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude također sukladno citiranom Zaključku.

Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 93,75 kuna s PDV-om (Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), javnobilježničke nagrade u iznosu od 112,50 kuna s PDV-om (čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj: 8/11., 112/12. i 114/12., dalje: Pravilnik), jednokratna nagrada za zastupanje u parničnom postupku po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 kuna s PDV-om (Tbr. 7.8. Tarife), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn koju pristojbu je isti dužan platiti sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi u naznačenom iznosu, a ako istu ne plati u roku koji sud odredi, ista će se naplatiti prisilno. Pri tome je potrebno naglasiti da u konkretnom slučaju u odnosu na plaćanje sudske pristojbe na presudu nije moguće primijeniti čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama koji se odnosi na mogućnost plaćanja polovice sudske pristojbe u roku od 3 dana, jer se u konkretnom slučaju presuda tužitelju ne dostavlja u elektroničkom obliku i to iz razloga što je isti bio prisutan na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava te je isti upoznat s odredbom čl. 335. st. 8. i 9. ZPP-a. Također je potrebno naglasiti da su tužitelju dosuđeni naprijed navedeni javnobilježnički troškovi, jer su isti bili nužni u smislu čl. 14. st. 4. OZ za pokretanje ovršnog postupka, budući javni bilježnik temeljem članka 5. Pravilnika nije dužan postupati po prijedlogu ovrhovoditelja sve dok ovrhovoditelj ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove.

Tužitelj je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova za sastav podneska kojim je tražio pribavu uvjerenja MUP-a u iznosu od 312,50 kuna prije pokretanja ovršnog postupka, kao i za iznos od 20,00 kuna za pristojbu koju je tom prigodom navodno platio, te za materijalni trošak ovrhe u iznosu od 37,50 kuna i to iz razloga što u predmetu ne prileže dokazi iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelj uopće od MUP-a tražio pribavu uvjerenja i da je za isto platio pristojbu, a isto tako nije niti razvidno na šta se odnosi materijalni trošak od 37,50 kuna i je li taj trošak tužitelj stvarno imao.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 16. veljače 2021. godine

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč.

3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Tuženiku po punomoćniku