Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-29/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. G., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-55/20 (K-25/20) od 12. siječnja 2021. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog B. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog B. G., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 1. točaka 1. i 2. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 34. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11., pod točkom I. izreke produljene su mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5. i 10. u vezi članka 99. stavaka 4., 5. i 10. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) protiv optuženika, i to udaljenje iz doma na adresi J. zapadni kbr. 57, u J., zabrane približavanja oštećenoj M. G. na udaljenost manju od 50 m i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom M. G..
Pod točkom II. izreke određeno je da izrečene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, kao i da će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istima te ih rješenjem produljiti ili ukinuti sukladno članku 98. stavku 6. ZKP/08. Pod točkom III. izreke optuženi B. G. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja mjera iz točke II. izreke, iste zamijeniti istražnim zatvorom, a pod točkom IV. je odlučeno da će mjere opreza kontrolirati djelatnici PU zadarske - II. PP, koji su dužni jednom mjesečno dostavljati izvješće Županijskom sudu u Zadru o provedbi naloženih mjera okrivljeniku.
Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je optuženi B. G. po branitelju, odvjetnika J. M., s prijedlogom da se optuženiku umjesto mjera opreza koje su produljene pobijanim rješenjem, odredi mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08, odnosno redovito javljanje u policijsku postaju.
Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog B. G., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi B. G. počinio kaznena djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz potvrđene optužnice kao i svih dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjera opreza kao zamjene za istražni zatvor.
Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje tvrdnjom žalitelja kako se optuženika neosnovano tereti za kaznena djela bez valjanih dokaza jer se optužnica temelji isključivo na iskazu oštećene supruge optuženika, M. G. kao i da nema personalnih i materijalnih dokaza koji bi sa sigurnošću mogli utvrditi da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
Naime, opstojnost osnovane sumnje, utvrdilo je optužno vijeće prilikom potvrđivanja optužnice imajući na umu kako sadržaj iskaza oštećenice, ali i drugih prikupljenih dokaza, i to medicinske dokumentacije za oštećenicu, zapisnika o ispitivanju svjedoka M. G., zapisnika o ispitivanju svjedoka I. G., psihijatrijskog vještačenja optuženika.
Nadalje, nasuprot žalbenim navodima optuženog B. G., ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno njegove zamjene mjerama opreza na način kako su pobliže određene u pobijanom rješenju.
Razmatrajući kriminalnu količinu, modalitet i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, iskazanu upornost, kriminalnu volju, ali i duljinu inkriminiranog razdoblja kod kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., pa kada se tome pridoda činjenica da se u konkretnom slučaju radi o teškom kaznenom djelu protiv spolne slobode, silovanju u pokušaju, počinjenom prema bliskoj osobi i žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine bolesti, kao i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra u kojemu se između ostalog navodi kako kod optuženika postoji poremećaj ponašanja uzrokovan konzumiranjem alkohola na nivou štetne uporabe i miješani poremećaj osobnosti impulzivnih, paranoidnih, histrioničnih i narcisoidnih crta koji je osnovni generator ponašanja s oštećenicom, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena produljenih mjera opreza i ubuduće imati preventivni učinak na optuženika da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom te da se kloni od činjenja kaznenih djela na štetu oštećenice.
Stoga, žalbene tvrdnje optuženika kojima se ističe kako je optuženik neosuđivana osoba starije životne dobi kojem je glavni izvor prihoda prodaja voća i povrća koje dobiva obradom poljoprivrednog zemljišta, da su se u međuvremenu optuženik i oštećenica razveli, te da mu je u obiteljskoj kući u kojoj je živio sa oštećenicom ostao alat, a kuća je dovoljno velika da može izbjeći susrete sa oštećenicom su paušalne i nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
Naime, prema optuženiku su od početka postupka, još u fazi istrage određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti njegove starije životne dobi i ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
Budući da su u pobijanom rješenju dani jasni i dostatni razlozi za produljenje mjera opreza, to neosnovano žalitelj u žalbi navodi da se produljenjem mjera opreza prekomjerno ograničava sloboda optuženika.
Uslijed svega prednje navedenog, u žalbi predložena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. nije prikladna da se ostvari ona ista svrha koja se postiže ovako produljenim mjerama opreza, jer se isključivo mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženiku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na štetu iste oštećenice, a koja nedvojbeno postoji.
Slijedom iznesenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
