Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-27/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. G. i okrivljenog I. G., zbog kaznenih djela iz članka 191. stavka 1. i 3. u vezi sa člankom 190. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kov-3/2021-7 od 26. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2021.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenog D. G. kao neosnovana.

II Prihvaća se žalba okrivljenog I. G., preinačuje se pobijano rješenje na način da se istražni zatvor protiv tog okrivljenika ukida te se isti ima odmah pustiti na slobodu.

III Na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. , 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) okrivljenom I. G. određuje se primjena mjere opreza:

- javljanje svakog ponedjeljka do 20,00 sati dežurnom službeniku Policijske uprave, Policijske postaje prema mjestu prebivališta okrivljenika

IV U slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. G., zbog kaznenih djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. i 3. u vezi sa člankom 190. stavkom 1. KZ/11. i članka 191. stavka 1. u vezi sa člankom 190. stavkom 1. KZ/11. i okrivljenog I. G. zbog kaznenog djela zbog kaznenih djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. u vezi sa člankom 190. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. ZKP/08. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnijeli su okrivljeni D. G. po branitelju, odvjetniku M. S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje podredno istražni zatvor zamijeni blažom mjerom te okrivljeni I. G. po branitelju, odvjetniku T. K. zbog „svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, podredno da se isti zamijeni jednom ili više mjera opreza odnosno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

Žalba okrivljenog D. G. nije osnovana, a žalba okrivljenog I. G. je osnovana.

U žalbi je okrivljeni D. G. u bitnome osporio postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ističući da do sada nije osuđivan te da nema dokaza da bi boravkom na slobodi mogao zloupotrijebiti metadon i dati ga drugome na uživanje.

Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

Nasuprot žalbenim navodima okrivljenog D. G., prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora pravilno temelji na nalazu i mišljenju provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljeni D. G. višegodišnji konzument droge, miješanog poremećaja ličnosti, politoksikomanski ovisnik s dominacijom opijata, godinama uključen u supstitucijski program liječenja uz opstrukcije programa uzimanjem drugih psihoaktivnih tvari zbog čega je više puta bolnički liječen. S obzirom na navedeno te cijeneći način i stil života, strukturu ličnosti i razvoj ovisnosti o drogi, psihičke promjene iz kruga početnog psihoorganskog sindroma, eventualnu intoksikaciju alkoholom i drogom, dinamiku predmetnog događaja i njen tijek, sukladno vještačkom nalazu za sada postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela pa i težeg stupnja.

Navedene okolnosti kao i činjenica da se osnovano sumnja da je okrivljeni D. G. počinio čak dva kaznena djela omogućavanjem trošenja droga, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će boravkom na slobodi okrivljeni D. G. nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela. Niti daljnji žalbeni navodi kojima okrivljeni D. G. ukazuje na činjenicu da je priznao kaznena djela za koja ga se tereti, da se ispričao roditeljima oštećenog i od njih zatražio oprost kao i da je zbog liječenja u zatvorskoj bolnici promijenio ponašanje i način razmišljanja o svom životu i daljnjoj konzumaciji metadona nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, jer prvostupanjski sud s pravom nalazi da je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela. Kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. G. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

Nije u pravu okrivljeni D. G. niti kada upire na povredu načela razmjernosti jer, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u odnosu na okrivljenog D. G., u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u točki I izreke ovoga rješenja.

Okrivljeni I. G. je u žalbi u bitnome osporio postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i to zbog dosadašnje neosuđivanosti, količine kriminalne volje, upitnog stupnja ubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, njegove uloge u počinjenju kaznenog djela, iskrenog priznanja i iskazanog žaljenja.

Protivnom takvim žalbenim navodima, ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da na strani okrivljenog I. G. postoje osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela i to činjenica da iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljeni I. G. višegodišnji konzument droge s oštećenjem cerebralnih struktura sa simpromima iz kruga psihoorganskog sindroma, miješanog poremećaja ličnosti, politoksikomanski ovisnik s dominacijom opijata, godinama uključen u supstitucijski program liječenja. S obzirom na navedeno te cijeneći način i stil života, strukturu ličnosti i ovisnosti o drogi, prateće psihičke teškoće psihičke promjene iz kruga psihoorganskog sindroma, eventualnu intoksikaciju alkoholom i drogom, dinamiku predmetnog događaja, sukladno vještačkom nalazu za sada postoji mogućnost ponavljanja kaznenih djela.

Međutim, ocjena je ovog suda da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji u odnosu na okrivljenog I. G. može ostvariti i blažom mjerom, odnosno mjerom opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08., i to javljanja svakog ponedjeljka do 20:00 sati dežurnom službeniku nadležne policijske postaje prema mjestu prebivališta okrivljenika.

Naime, okrivljeni I. G. se u ovome postupku tereti za jedno kazneno djelo omogućavanja trošenja droge, a u istražnom zatvoru se nalazi više od četiri mjeseca, koje je vrijeme svakako moralo u određenoj mjeri utjecati na njega da se suzdrži od novih kriminalnih postupanja. S obzirom na navedeno te pritom osobito cijeneći činjenicu da okrivljeni I. G. do sada nije osuđivan, predmetnu kriminalnu količinu i volju, ocjena je ovog suda da se svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosu na njega može s uspjehom ostvariti navedenom mjerom opreza koja je efikasna i opravdana, ali i dostatna zamjena za mjeru istražnog zatvora s osnove utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Tom mjerom ostvarit će se uvid u svakodnevno funkcioniranje okrivljenika te ga odvratiti od činjenja kaznenih djela. Pri tome, napominje se da je ovim rješenjem okrivljenik upozoren da će u slučaju nepridržavanja izrečene mu mjere opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

Slijedom navedenog, trebalo je žalbu okrivljenog I. G. prihvatiti, ukinuti istražni zatvor koji je protiv njega produljen iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te ga pustiti na slobodu, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno kao u točkama II- IV izreke ovog rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim., v.r.